1 Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi èuo,
2 nego su opaèine vaše jaz otvorile izmeðu vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša.
3 Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zloèinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja.
4 Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, zaèinju zloæu, a raðaju bezakonje.
5 Legu jaja gujina, tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi.
6 Njihovim tkanjem nemoguæe se odjenuti, ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zloèinaèka, rukama svojim èine nasilje.
7 Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zloèinaèke, pustoš i propast na njinim su putima.
8 Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kreæe mira ne poznaje.
9 Stog' se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo.
10 Pipamo kao slijepci duž zida, tapkamo kao bez oèiju. Spotièemo se u podne k'o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.
11 Svi mumljamo kao medvjedi i guèemo tužno kao golubovi. Oèekivasmo Sud, a njega nema, i spasenje - od nas je daleko.
12 Jer mnogo je naših opaèina pred tobom i grijesi naši protiv nas svjedoèe. Doista, prijestupi su naši pred nama, mi znademo svoju krivicu;
13 pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega, govorili podlo, odmetnièki, mrmljali u srcu rijeèi lažljive.
14 Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i poštenju nema više pristupa.
15 Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljaèkan. Jahve vidje, i ne bi mu milo što nema pravice.
16 Vidje da nema èovjeka, zaèudi se što nema posrednika. Tad mu pomože njegova mišica i njegova ga pravda poduprije.
17 Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja. Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revnošæu kao plaštem.
18 Vratit æe svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima, odmazdu dušmanima.
19 Sa zapada vidjet æe ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka sunèanog. Jer doæi æe kao uska rijeka koju goni dah Jahvin.
20 Ali doæi æe Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, rijeè je Jahvina.
21 "A ovo je moj Savez s njima," govori Jahve. "Duh moj koji je na tebi i rijeèi moje koje stavih u tvoja usta neæe iziæi iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka," veli Jahve.
Versículos relacionados com Izaija, 59:
Izaija 59 govori o posljedicama grijeha i potrebi pokajanja kako bi se vratio odnos ljudi s Bogom. Poglavlje ističe kako bezakonje i nepravda uklanjaju ljude od Boga i uzrokuju svoj gnjev. Međutim, Gospodin još uvijek nudi ruku da spasi i duh da se transformira. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim Izaijom 59:
Psalam 51:3-4: "Jer prepoznajem svoju bezakonu i uvijek imam prije sebe svoj grijeh. Protiv vas, samo protiv vas, sagriješio sam i prakticirao ono što je zlo u tvojim očima; tako da ste pošteni izgovoriti rečenicu i Bez da vas ne odobrim, dobivam kaznu. " Ovaj Davidov psalam odražava duh pokajanja koji je naglašen u Izaiji 59. David prepoznaje svoju bezakonu i krivnju, te plače Bogu zbog milosrđa i oproštenja.
Ezekiel 18:30-31: "Stoga, o Naciji Izraela, prosudit ću svakog od vas prema vašem postupku. Pokajte se! Odvažite se od svih svojih grijeha, tako da ih grijeh ne bi doveo do propasti." Ovaj stih Ezekiela govori o potrebi žaljenja kako bi se izbjegla propast uzrokovana grijehom. To odražava Izaijinu središnju poruku 59 o važnosti pokajanja za vraćanje odnosa ljudi s Bogom.
Izaija 1:16-17: "Opasti, pročisti se! Uklonite iz mog pogleda Zlo vaših postupaka! Prestanite raditi zlo, naučite činiti dobro! Potražite pravdu, završite s ugnjetavanjem. Iz Orfan-a, branite uzrok udovice . " Ovaj stih naglašava važnost pravde i pravednosti kao izraza istinske vjere u Boga. To je povezano s temom Izaije 59 o potrebi napuštanja bezakonja i nepravde za vraćanje odnosa s Bogom.
Izreke 28:13: "Onaj koji skriva svoje grijehe ne napreduje, već koji ih prizna i napušta pronalaže milost." Ovaj stih naglašava važnost priznanja i napuštanja grijeha kako bi se pronašla Božja milost. To je povezano s temom Izaije 59 o potrebi pokajanja kako bi se vratio odnos ljudi s Bogom.
1 Ivan 1:9: "Ako priznamo svoje grijehe, on je vjeran i samo da nam oprosti svoje grijehe i pročisti nas od svih nepravda." Ovaj stih naglašava Božju vjernost i pravednost da oprosti i pročisti one koji priznaju svoje grijehe. To je povezano sa središnjom porukom Izaije 59 o potrebi pokajanja kako bi se vratio odnos ljudi s Bogom.
Chapters: