1 Èuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuèe kostrijet i ode u Dom Jahvin.
2 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i sveæenièke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.
3 Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispješe djeca do poroðaja, a nema snage da se rode.
4 Možda je Jahve, Bog tvoj, èuo rijeèi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda æe Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeèi koje je èuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!'"
5 Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,
6 on im reèe: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se rijeèi koje si èuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.
7 Udahnut æu u njega duh, i kad èuje jednu vijest, vratit æe se u svoju zemlju. I uèinit æu da u svojoj zemlji pogine od maèa.'"
8 Veliki peharnik vrati se i naðe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše èuo da je kralj otišao iz Lakiša.
9 Doèuo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavojštio na njega. Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji:
10 "Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreæi ti: Jeruzalem neæe pasti u ruke asirskog kralja.
11 Ti znaš što su kraljevi asirski uèinili svim zemljama izruèivši ih prokletstvu! A ti, ti li æeš se spasiti?
12 Jesu li bogovi spasili narode koje su uništili moji oci: Gozance, Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru?
13 Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'"
14 Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proèita ga. Zatim uðe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.
15 I pomoli se Ezekija Jahvi ovako:
16 "Jahve nad Vojskama, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju.
17 Prikloni uho, Jahve, i poèuj! Otvori oèi, Jahve, i vidi! Sanheribove èujder rijeèi koje poruèi da izruga Boga živoga.
18 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove;
19 pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, veæ djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uništiše.
20 Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!"
21 Tad Izaija, sin Amosov, poruèi Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.'
22 Evo rijeèi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se, djevica, Kæi sionska; za tobom maše glavom kæi jeruzalemska.
23 Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova!
24 Po slugama si svojim vrijeðao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gorÄa, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu ja cedre najviše i èemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši, i vrt njegov šumoviti.
25 Kopao sam i pio sam vode tuðe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske.
26 Èuješ li dobro? Odavna to sam snovao, odiskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline;
27 stanovnici njini, nemoæni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istoènim.
28 Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraæaš.
29 Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi doðe, prsten æu ti provuæi kroz nozdrve, uzde stavit' u žvale, vratit æu te putem kojim si došao!
30 A znak nek' ti bude ovo: ove æe se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treæe godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod.
31 Preživjeli iz kuæe Judine, žilje æe pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu.
32 Jer æe iz Jeruzalema izaæi Ostatak. Saèuvani s gore Siona. Sve æe to uèinit' ljubomora Jahve nad Vojskama.
33 Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on uæi neæe, ovamo strijele svoje neæe izmetati, k njemu neæe ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati.
34 Vratit æe se putem kojim je i došao, u grad ovaj neæe uæi - rijeè je Jahvina.
35 Grad æu ovaj štitit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida."
36 Tad iziðe Anðeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuæa ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.
37 Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu.
38 Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše maèem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
Versículos relacionados com Izaija, 37:
Isaiah 37 je poglavlje koje pripovijeda priču o kralju Ezekiji usred velikog sukoba sa Senaqueribeom, kraljem Asirije. U ovom poglavlju Hezekija traži Boga u molitvi, tražeći pomoć i zaštitu od neprijatelja. Bog tada reagira na ovu molitvu i štiti Jeruzalem, uništavajući asirsku vojsku. U nastavku je pet stihova povezanih s temama koje su se odnosile u Izaiji 37, u skladu s blizinom poglavlja.
Psalam 34:4: "Tražio sam Gospoda, a on mi je odgovorio; izbavio me iz svih mojih strahova." Ovaj stih govori o potrazi za Bogom usred poteškoća i kako nas može osloboditi straha. To se odnosi na Izaiju 37, gdje Ezekija traži božansku pomoć suočiti se s asirskom vojskom.
2 Kronike 20:12: "Ah! Bože, nećete vas suditi? Jer u ovom velikom mnoštvu nema snage koja dolazi protiv nas, a mi ne znamo što ćemo učiniti; ali naše su oči stavljene na vas." Ovaj stih pokazuje Božju ovisnost o vremenima slabosti i neizvjesnosti, što se može vidjeti i u Izaiji 37, gdje se Ezekija okreće Bogu u potrazi za vodstvom i zaštitom.
Psalam 46:1: "Bog je naše utočište i tvrđava, dobra pomoć u tjeskobi." Ovaj stih pokazuje Božju zaštitu u teškim vremenima, što je očito u Izaiji 37, gdje Bog štiti Jeruzalem od asirske vojske.
Izreke 3:5-6: "Vjerujte Gospodaru svog srca i ne miješajte se u vlastitom razumijevanju. Prepoznaje ga na sve vaše načine i on će vam ispraviti staze." Ovaj stih govori o važnosti povjerenja u Boga u svim situacijama, što je vidljivo u stavu Ezekije u Izaiji 37, kada vjeruje u Boga usred teške situacije.
Psalam 118:8-9: "Bolje je vjerovati Gospodinu nego vjerovati u čovjeka. Bolje je vjerovati Gospodinu nego vjerovati knezovima." Ovaj stih govori o važnosti povjerenja Bogu iznad svega, onome što je očito u Izaiji 37, gdje Ezekija vjeruje u Boga, a ne da vjeruje u svoje vlastite vještine ili pomoć drugih vođa.
Chapters: