1. A Isus se uputi na Maslinsku goru.

2. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade pouèavati.

3. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zateèenu u preljubu. Postave je u sredinu

4. i kažu mu: "Uèitelju! Ova je žena zateèena u samom preljubu.

5. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?"

6. To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.

7. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reèe im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen."

8. I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.

9. A kad oni to èuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, poèevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini.

10. Isus se uspravi i reèe joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?"

11. Ona reèe: "Nitko, Gospodine." Reèe joj Isus: "Ni ja te ne osuðujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."

12. Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neæe hoditi u tami, nego æe imati svjetlost života."

13. Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedoèiš sam za sebe: svjedoèanstvo tvoje nije istinito!"

14. Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedoèim sam za sebe, svjedoèanstvo je moje istinito jer znam odakle doðoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.

15. Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga;

16. no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac.

17. Ta i u vašem zakonu piše da je svjedoèanstvo dvojice istinito.

18. Ja svjedoèim za sebe, a svjedoèi za mene i onaj koji me posla, Otac."

19. Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali."

20. Te rijeèi rekao je Isus u riznici dok je nauèavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov èas.

21. Reèe im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi æete me tražiti i u svojem æete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doæi."

22. Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doæi'?"

23. A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.

24. Stoga vam i rekoh: 'Umrijet æete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet æete u grijesima svojim."

25. Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus:

26. "Ta što da vam s poèetka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam èuo od njega, to ja zborim svijetu."

27. Ne shvatiše da im govori o Ocu.

28. Isus im nato reèe: "Kad uzdignete Sina Èovjeèjega, tada æete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne èinim ništa, nego da onako zborim kako me nauèio Otac.

29. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek èinim što je njemu milo."

30. Na te njegove rijeèi mnogi povjerovaše u njega.

31. Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj rijeèi, uistinu, moji ste uèenici;

32. upoznat æete istinu i istina æe vas osloboditi."

33. Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat æete slobodni?'"

34. Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god èini grijeh, rob je grijeha.

35. Rob ne ostaje u kuæi zauvijek, a sin ostaje zauvijek.

36. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja æete biti slobodni.

37. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja rijeè nema mjesta u vama.

38. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi èinite što èuste od svog oca."

39. Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova èinili.

40. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga èuo. Takvo što Abraham nije uèinio!

41. Vi èinite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog."

42. Reèe im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.

43. Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju rijeè.

44. Vama je otac ðavao i hoæe vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše èovjekoubojica od poèetka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.

45. A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete.

46. Tko æe mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete?

47. Tko je od Boga, rijeèi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga."

48. Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?"

49. Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego èastim svoga Oca, a vi me obešèašæujete.

50. No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi.

51. Zaista, zaista, kažem vam: ako tko oèuva moju rijeè, neæe vidjeti smrti dovijeka."

52. Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko èuva moju rijeè, neæe okusiti smrti dovijeka.'

53. Zar si ti veæi od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?"

54. Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog,

55. no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit æu lažac jednak vama. No znam ga i rijeè njegovu èuvam.

56. Abraham, otac vaš, usklikta što æe vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se."

57. Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?"

58. Reèe im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!"

59. Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziðe iz Hrama.





“A divina bondade não só não rejeita as almas arrependidas, como também vai em busca das almas teimosas”. São Padre Pio de Pietrelcina