1. Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora.

2. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je èinio na bolesnicima.

3. A Isus uziðe na goru i ondje sjeðaše sa svojim uèenicima.

4. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

5. Isus podigne oèi i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?"

6. To reèe kušajuæi ga; jer znao je što æe uèiniti.

7. Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije."

8. Kaže mu jedan od njegovih uèenika, Andrija, brat Šimuna Petra:

9. "Ovdje je djeèak koji ima pet jeèmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?"

10. Reèe Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuæa.

11. Isus uze kruhove, izreèe zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli.

12. A kad se nasitiše, reèe svojim uèenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!"

13. Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet jeèmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.

14. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus uèini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doæi na svijet!"

15. Kad Isus spozna da kane doæi, pograbiti ga i zakraljiti, povuèe se ponovno u goru, posve sam.

16. Kad nasta veèer, siðoše njegovi uèenici k moru,

17. uðoše u laðicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Veæ se i smrklo, a Isusa još nikako k njima.

18. More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao.

19. Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se laðici. Prestraše se,

20. a on æe njima: "Ja sam! Ne bojte se!"

21. Htjedoše ga uzeti u laðicu, kadli se laðica odmah naðe na obali kamo su se zaputili.

22. Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna laðica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim uèenicima u laðicu, nego da oni odoše sami.

23. Iz Tiberijade pak stigoše druge laðice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu.

24. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih uèenika, uðu u laðice i odu u Kafarnaum tražeæi Isusa.

25. Kad ga naðoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Uèitelju, kad si ovamo došao?"

26. Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.

27. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vjeèni: nju æe vam dati Sin Èovjeèji jer njega Otac - Bog - opeèati."

28. Rekoše mu dakle: "Što nam je èiniti da bismo radili djela Božja?"

29. Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao."

30. Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje èiniš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?

31. Oèevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim."

32. Reèe im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;

33. jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu."

34. Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha."

35. Reèe im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neæe ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neæe ožednjeti nikada.

36. No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.

37. Svi koje mi daje Otac doæi æe k meni, i onoga tko doðe k meni neæu izbaciti;

38. jer siðoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.

39. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.

40. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vjeèni i ja da ga uskrisim u posljednji dan."

41. Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba."

42. Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'"

43. Isus im odvrati: "Ne mrmljajte meðu sobom!

44. Nitko ne može doæi k meni ako ga ne povuèe Otac koji me posla; i ja æu ga uskrisiti u posljednji dan.

45. Pisano je u Prorocima: Svi æe biti uèenici Božji. Tko god èuje od Oca i pouèi se, dolazi k meni.

46. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.

47. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vjeèni.

48. Ja sam kruh života.

49. Oèevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.

50. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre.

51. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet æe uvijeke. Kruh koji æu ja dati tijelo je moje - za život svijeta."

52. Židovi se nato meðu sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?"

53. Reèe im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Èovjeèjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!

54. Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vjeèni; i ja æu ga uskrisiti u posljednji dan.

55. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piæe istinsko.

56. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.

57. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet æe po meni.

58. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše oèevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet æe uvijeke."

59. To reèe Isus nauèavajuæi u sinagogi u Kafarnaumu.

60. Mnogi od njegovih uèenika èuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?"

61. A Isus znajuæi sam od sebe da njegovi uèenici zbog toga mrmljaju, reèe im: "Zar vas to sablažnjava?

62. A što ako vidite Sina Èovjeèjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?"

63. "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Rijeèi koje sam vam govorio duh su i život su."

64. "A ipak, ima ih meðu vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od poèetka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji æe ga izdati.

65. I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doæi k meni ako mu nije dano od Oca."

66. Otada mnogi uèenici odstupiše, više nisu išli s njime.

67. Reèe stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otiæi?"

68. Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš rijeèi života vjeènoga!

69. I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji."

70. Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas ðavao."

71. Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.





“É necessário manter o coração aberto para o Céu e aguardar, de lá, o celeste orvalho.” São Padre Pio de Pietrelcina