Catholic Bible
 

Druga knjiga Ljetopisa, 22

1. Jeruzalemci zakraljiše na njegovo mjesto najmlaðeg mu sina, Ahazju, jer sve starije bijaše poubijala èeta koja je s Arapima navalila na tabor; tako se zakraljio Ahazja, sin judejskoga kralja Jorama.

Verses related to Druga knjiga Ljetopisa, 22:

2 Kronike 22 izvještava o usponu na prijestolje Jude kralja Acaziasa, sina Atalije, koji je vladao samo godinu dana i slijedio loš primjer svoje majke i kralja Izraela, Ahab. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u ovom poglavlju:

1 Kraljevi 16:30-33: "A Ahab, sin Ofri, učinio je ono što je zlo u Gospodinim očima, više od svih koji su bili pred njim ... i Ahab je napravio malo posta i tako je učinio više do toga da je učinio više Provocira Gospoda, Boga Izraela, gnjev od svih kraljeva Izraela koji su bili prije njega. " Ovaj stih spominje kralja Ahaba de Izraela, koji se navodi u 2 kronike 22:3 kao primjer koji treba slijediti Ahaziah.

1. Kraljevi 21:25: "Nije bilo nikoga poput Ahaba, koji se prodao da radi zlo u očima Gospodinove, jer ga je potaknula njegova supruga Jezebel." Ovaj se stih odnosi na Ahabovu suprugu Jezebel, koja se također spominje u 2 kronike 22:2 kao majku Ahazije.

2 Kraljevi 9:30-37: Ovo je prikaz smrti Jezebela, koja se spominje u 2 kronike 22:2 kao majka Ahazije. Iako nije izravno povezano s vladavinom Acaziaha, to je primjer kako je Jezebelova opakost utjecala na one oko njega.

Izreke 22:8: "Onaj koji sije bezakonicu će donijeti probleme, a štap njegovog bijesa bit će uništen." Ovaj stih naglašava posljedicu zlobnosti, što je tema prisutna u vladavini Acazias.

Izaija 1:4: "Ah, grešna nacija, ljudi nabijeni bezakonjem, porijeklom povildoera, djece koja su se korumpirala! Napustili su Gospoda, prezirali sveca Izraela i odbacili ga." Ovaj stih odražava Judino stanje pod vladavinom Acaziasa, koji se distancirao od Gospoda i slijedio zlo majke i kralja Izraela.





“Há alegrias tão sublimes e dores tão profundas que não se consegue exprimir com palavras. O silêncio é o último recurso da alma, quando ela está inefavelmente feliz ou extremamente oprimida!” São Padre Pio de Pietrelcina