Prva poslanica Korinæanima, 4
1. Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih.
1. Sic nos existimet homo ut mi nistros Christi et dispensatores mysteriorum Dei.
2. A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni.
2. Hic iam quaeritur inter dispensatores, ut fidelis quis inveniatur.
3. Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim.
3. Mihi autem pro minimo est, ut a vobis iudicer aut ab humano die. Sed neque meipsum iudico;
4. Doista, nièega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin.
4. nihil enim mihi conscius sum, sed non in hoc iustificatus sum. Qui autem iudicat me, Dominus est!
5. Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne doðe Gospodin koji æe iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada æe svatko primiti pohvalu od Boga.
5. Itaque nolite ante tempus quidquam iudicare, quoadusque veniat Dominus, qui et illuminabit abscondita tenebrarum et manifestabit consilia cordium; et tunc laus erit unicuique a Deo.
6. Time, braæo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama nauèite onu "Ne preko onoga što je pisano" te se ne nadimate jednim protiv drugoga.
6. Haec autem, fratres, transfiguravi in me et Apollo propter vos, ut in nobis discatis illud: “Ne supra quae scripta sunt”, ne unus pro alio inflemini adversus alterum.
7. Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?
7. Quis enim te discernit? Quid autem habes, quod non accepisti? Si autem accepisti, quid gloriaris, quasi non acceperis?
8. Veæ ste siti, veæ se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreæe da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo!
8. Iam saturati estis, iam divites facti estis. Sine nobis regnastis; et utinam regnaretis, ut et nos vobiscum regnaremus.
9. Jer Bog je, èini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuðene, jer postali smo prizor svijetu, i anðelima, i ljudima -
9. Puto enim, Deus nos apostolos novissimos ostendit tamquam morti destinatos, quia spectaculum facti sumus mundo et angelis et hominibus.
10. mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi èašæeni, mi prezreni;
10. Nos stulti propter Christum, vos autem prudentes in Christo; nos infirmi, vos autem fortes; vos gloriosi, nos autem ignobiles.
11. sve do ovoga èasa i gladujemo, i žeðamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskuænici smo,
11. Usque in hanc horam et esurimus et sitimus et nudi sumus et colaphis caedimur et instabiles sumus
12. i patimo se radeæi svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo,
12. et laboramus operantes manibus nostris; maledicti benedicimus, persecutionem passi sustinemus,
13. pogrðivani tješimo. Kao smeæe svijeta postasmo, svaèiji izmet sve do sada.
13. blasphemati obsecramus; tamquam purgamenta mundi facti sumus, omnium peripsema, usque adhuc.
14. Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim.
14. Non ut confundam vos, haec scribo, sed ut quasi filios meos carissimos moneam;
15. Jer da imate u Kristu i deset tisuæa uèitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanðelju ja vas rodih!
15. nam si decem milia paedagogorum habeatis in Christo, sed non multos patres, nam in Christo Iesu per evangelium ego vos genui.
16. Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite.
16. Rogo ergo vos: imitatorcs mei estote!
17. Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi uèim.
17. Ideo misi ad vos Timotheum, qui est filius meus carissimus et fidelis in Domino, qui vos commonefaciat vias meas, quae sunt in Christo, sicut ubique in omni ecclesia doceo.
18. Neki se uzniješe kao da ja neæu doæi k vama.
18. Tamquam non venturus sim ad vos, sic inflati sunt quidam;
19. Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit æu ne rijeèi onih nadutih, nego krepost.
19. veniam autem cito ad vos, si Dominus voluerit, et cognoscam non sermonem eorum, qui inflati sunt, sed virtutem;
20. Ta nije u rijeèi kraljevstvo Božje, nego u kreposti.
20. non enim in sermone est regnum Dei sed in virtute.
21. Što želite? Da k vama doðem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti?
21. Quid vultis? In virga veniam ad vos an in caritate et spiritu mansuetudinis?
