Djela apostolska, 22

1. "Braæo i oci, poslušajte što æu vam sad u svoju obranu reæi."

1. “Viri fratres et patres, audi te a me, quam ad vos nunc reddo, rationem”. 2 Cum audissent autem quia Hebraea lingua loquebatur ad illos, magis praestiterunt silentium. Et dixit:

2. Kad èuše da im govori hebrejskim jezikom, još veæma utihnuše. On nastavi:

2.

3. "Ja sam Židov, roðen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen toèno po otaèkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas.

3. “Ego sum vir Iudaeus, natus Tarso Ciliciae, enutritus autem in ista civitate, secus pedes Gamaliel eruditus iuxta veritatem paternae legis, aemulator Dei, sicut et vos omnes estis hodie.

4. Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene,

4. Qui hanc viam persecutus sum usque ad mortem, alligans et tradens in custodias viros ac mulieres,

5. kako mi to može posvjedoèiti i veliki sveæenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braæu u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne."

5. sicut et princeps sacerdotum testimonium mihi reddit et omne concilium; a quibus et epistulas accipiens ad fratres, Damascum pergebam, ut adducerem et eos, qui ibi essent, vinctos in Ierusalem, uti punirentur.

6. "Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika.

6. Factum est autem, eunte me et appropinquante Damasco, circa mediam diem subito de caelo circumfulsit me lux copiosa;

7. Sruših se na tlo i zaèuh glas što mi govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?'

7. et decidi in terram et audivi vocem dicentem mihi: “Saul, Saul, quid me persequeris?”.

8. Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reèe mi: 'Ja sam Isus Nazareæanin koga ti progoniš.'

8. Ego autem respondi: “Quis es, Domine?”. Dixitque ad me: “Ego sum Iesus Nazarenus, quem tu persequeris”.

9. Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne èuše glasa Onoga koji mi govoraše.

9. Et, qui mecum erant, lumen quidem viderunt, vocem autem non audierunt eius, qui loquebatur mecum.

10. Rekoh nato: 'Što mi je èiniti, Gospodine?' Gospodin æe mi: 'Ustani, poði u Damask i ondje æe ti se reæi što ti je odreðeno uèiniti.'

10. Et dixi: “Quid faciam, Domine?”. Dominus autem dixit ad me: “Surgens vade Damascum, et ibi tibi dicetur de omnibus, quae statutum est tibi, ut faceres”.

11. Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask."

11. Et cum non viderem prae claritate luminis illius, ad manum deductus a comitibus veni Damascum.

12. "Neki Ananija, èovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih -

12. Ananias autem quidam vir religiosus secundum legem, testimonium habens ab omnibus habitantibus Iudaeis,

13. doðe k meni, pristupi mi i reèe: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj èas zagledah u nj.

13. veniens ad me et astans dixit mihi: “Saul frater, respice!”. Et ego eadem hora respexi in eum.

14. A on æe: 'Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i èuješ glas iz usta njegovih

14. At ille dixit: “Deus patrum nostrorum praeordinavit te, ut cognosceres voluntatem eius et videres Iustum et audires vocem ex ore eius,

15. jer bit æeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i èuo.

15. quia eris testis illi ad omnes homines eorum, quae vidisti et audisti.

16. I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljuæi Ime njegovo!'"

16. Et nunc quid moraris? Exsurgens baptizare et ablue peccata tua, invocato nomine ipsius”.

17. "Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos

17. Factum est autem, revertenti mihi in Ierusalem et oranti in templo fieri me in stupore mentis

18. i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, žurno izaði iz Jeruzalema jer neæe primiti tvoga svjedoèanstva o meni.'

18. et videre illum dicentem mihi: “Festina et exi velociter ex Ierusalem, quoniam non recipient testimonium tuum de me”.

19. Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bièevao po sinagogama one koji vjeruju u te.

19. Et ego dixi: “Domine, ipsi sciunt quia ego eram concludens in carcerem et caedens per synagogas eos, qui credebant in te;

20. I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te èuvao haljine onih koji ga ubijahu.'

20. et cum funderetur sanguis Stephani testis tui, et ipse astabam et consentiebam et custodiebam vestimenta interficientium illum”.

21. Nato mi reèe: 'Poði jer æu te poslati daleko k poganima!'

21. Et dixit ad me: “Vade, quoniam ego in nationes longe mittam te””.

22. Slušali su ga sve do te rijeèi, a tada podigoše glas: "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!"

22. Audiebant autem eum usque ad hoc verbum et levaverunt vocem suam dicentes: “Tolle de terra eiusmodi, non enim fas est eum vivere!”.

23. Kako oni stadoše buèiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak,

23. Vociferantibus autem eis et proicientibus vestimenta sua et pulverem iactantibus in aerem,

24. zapovjedi tisuænik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bièevima ispitaju kako bi doznao zašto tako vièu protiv njega.

24. iussit tribunus induci eum in castra dicens flagellis eum interrogari, ut sciret propter quam causam sic acclamarent ei.

25. Kad ga remenjem rastegoše, reèe on nazoènom satniku: "Rimskoga graðanina, i još neosuðena, smijete bièevati?"

25. Et cum astrinxissent eum loris, dixit astanti centurioni Paulus: “Si hominem Romanum et indemnatum licet vobis flagellare?”.

26. Kad je to èuo satnik, priðe tisuæniku i dojavi mu: "Što si to nakanio? Ovaj je èovjek Rimljanin!"

26. Quo audito, centurio accedens ad tribunum nuntiavit dicens: “Quid acturus es? Hic enim homo Romanus est”.

27. Tisuænik tada priðe Pavlu pa mu reèe: "Reci mi, jesi li Rimljanin!" On odvrati: "Da."

27. Accedens autem tribunus dixit illi: “Dic mihi, tu Romanus es?”. At ille dixit: “Etiam”.

28. Tisuænik dometnu: "Ja stekoh to graðanstvo za skupe novce." Pavao nato reèe: "Ja sam se pak s njim i rodio."

28. Et respondit tribunus: “Ego multa summa civitatem hanc consecutus sum”. Et Paulus ait: “Ego autem et natus sum”.

29. Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisuænik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao.

29. Protinus ergo discesserunt ab illo, qui eum interrogaturi erant; tribunus quoque timuit, postquam rescivit quia Romanus esset, et quia alligasset eum.

30. Sutradan pak kad je htio toèno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki sveæenici i sve Vijeæe te privede Pavla i postavi ga pred njih.

30. Postera autem die, volens scire diligenter qua ex causa accusaretur a Iudaeis, solvit eum et iussit principes sacerdotum convenire et omne concilium et producens Paulum statuit coram illis.