Djela apostolska, 17

1. Prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga.

1. Cum autem perambulassent Amphipolim et Apolloniam, venerunt Thessalonicam, ubi erat synagoga Iudaeorum.

2. Po obièaju uðe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama.

2. Secundum consuetudinem autem suam Paulus introivit ad eos et per sabbata tria disserebat eis de Scripturis

3. Tumaèio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješæujem."

3. adaperiens et comprobans quia Christum oportebat pati et resurgere a mortuis, et: “Hic est Christus, Iesus, quem ego annuntio vobis”.

4. Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena.

4. Et quidam ex eis crediderunt et adiuncti sunt Paulo et Silae et de colentibus Graecis multitudo magna et mulieres nobiles non paucae.

5. Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uliènjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuæu Jasonovu tražeæi da se Pavao i Sila izvedu pred narod.

5. Zelantes autem Iudaei assumentesque de foro viros quosdam malos et turba facta concitaverunt civitatem; et assistentes domui Iasonis quaerebant eos producere in populum.

6. Kako ih ne naðoše, odvukoše Jasona i neke od braæe pred gradske glavare vièuæi: "Evo i ovdje onih koji pobuniše sav svijet.

6. Et cum non invenissent eos, trahebant Iasonem et quosdam fratres ad politarchas clamantes: “Qui orbem concitaverunt, isti et huc venerunt,

7. Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj - Isus."

7. quos suscepit Iason; et hi omnes contra decreta Caesaris faciunt, regem alium dicentes esse, Iesum”.

8. Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to èuli

8. Concitaverunt autem plebem et politarchas audientes haec;

9. te oni od Jasona i ostalih uzeše jamèevinu pa ih pustiše.

9. et accepto satis ab Iasone et a ceteris, dimiserunt eos.

10. Braæa su pak brže-bolje noæu odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoše u židovsku sinagogu.

10. Fratres vero confestim per noctem dimiserunt Paulum et Silam in Beroeam; qui cum advenissent, in synagogam Iudaeorum introierunt.

11. Ovi su Židovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Rijeè sa svom spremnošæu i danomice istraživali Pisma, da li je to tako.

11. Hi autem erant nobiliores eorum, qui sunt Thessalonicae, qui susceperunt verbum cum omni aviditate, cotidie scrutantes Scripturas, si haec ita se haberent.

12. Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih grèkih žena i muževa.

12. Et multi quidem crediderunt ex eis et Graecarum mulierum honestarum et virorum non pauci.

13. Ali kad su solunski Židovi doznali da Pavao i u Bereji navješæuje rijeè Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu.

13. Cum autem cognovissent in Thessalonica Iudaei quia et Beroeae annuntiatum est a Paulo verbum Dei, venerunt et illuc commoventes et turbantes multitudinem.

14. Braæa tada brže-bolje uputiše Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostadoše ondje.

14. Statimque tunc Paulum dimiserunt fratres, ut iret usque ad mare; Silas autem et Timotheus remanserunt ibi.

15. Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseæi Sili i Timoteju zapovijed da što prije doðu k njemu.

15. Qui autem deducebant Paulum, perduxerunt usque Athenas; et accepto mandato ad Silam et Timotheum, ut quam celerrime venirent ad illum, profecti sunt.

16. Dok ih je u Ateni išèekivao, ogorèi se Pavao u duši promatrajuæi kako je grad pokumiren.

16. Paulus autem cum Athenis eos exspectaret, irritabatur spiritus eius in ipso videns idololatriae deditam civitatem.

17. Meðutim raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli.

17. Disputabat igitur in synagoga cum Iudaeis et colentibus et in foro per omnes dies ad eos, qui aderant.

18. Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoièkih filozofa. Jedni su govorili: "Što bi htjela reæi ta èavka?" Drugi pak: "Navješæuje, èini se, neke tuðe bogove." Jer navješæivaše Isusa i uskrsnuæe.

18. Quidam autem ex Epicureis et Stoicis philosophi disserebant cum eo. Et quidam dicebant: “Quid vult seminiverbius hic dicere?”; alii vero: “Novorum daemoniorum videtur annuntiator esse”, quia Iesum et resurrectionem evangelizabat.

19. Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk nauèavaš?

19. Et apprehensum eum ad Areopagum duxerunt dicentes: “Possumus scire quae est haec nova, quae a te dicitur, doctrina?

20. Èudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti."

20. Mira enim quaedam infers auribus nostris; volumus ergo scire quidnam velint haec esse”.

21. Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti.

21. Athenienses autem omnes et advenae hospites ad nihil aliud vacabant nisi aut dicere aut audire aliquid novi.

22. Tada Pavao stade posred Areopaga i reèe: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni.

22. Stans autem Paulus in medio Areopagi ait: “Viri Athenienses, per omnia quasi superstitiosiores vos video;

23. Doista, prolazeæi i promatrajuæi vaše svetinje naðoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješæujem."

23. praeteriens enim et videns simulacra vestra inveni et aram, in qua scriptum erat: “Ignoto deo”. Quod ergo ignorantes colitis, hoc ego annuntio vobis.

24. "Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima;

24. Deus, qui fecit mundum et omnia, quae in eo sunt, hic, caeli et terrae cum sit Dominus, non in manufactis templis inhabitat

25. i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve.

25. nec manibus humanis colitur indigens aliquo, cum ipse det omnibus vitam et inspirationem et omnia;

26. Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi odreðena vremena i meðe prebivanja njihova

26. fecitque ex uno omne genus hominum inhabitare super universam faciem terrae, definiens statuta tempora et terminos habitationis eorum,

27. da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas.

27. quaerere Deum, si forte attrectent eum et inveniant, quamvis non longe sit ab unoquoque nostrum.

28. U njemu doista živimo, mièemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: "Njegov smo èak i rod!"

28. In ipso enim vivimus et movemur et sumus, sicut et quidam vestrum poetarum dixerunt: “Ipsius enim et genus sumus”.

29. "Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slièno zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijeæem i maštom ljudskom."

29. Genus ergo cum simus Dei, non debemus aestimare auro aut argento aut lapidi, sculpturae artis et cogitationis hominis, divinum esse simile.

30. "I ne obaziruæi se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate

30. Et tempora quidem ignorantiae despiciens Deus, nunc annuntiat hominibus, ut omnes ubique paenitentiam agant,

31. jer ustanovi Dan u koji æe suditi svijetu po pravdi, po Èovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih."

31. eo quod statuit diem, in qua iudicaturus est orbem in iustitia in viro, quem constituit, fidem praebens omnibus suscitans eum a mortuis”.

32. Kad èuše "uskrsnuæe od mrtvih", jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: "Još æemo te o tom slušati!"

32. Cum audissent autem resurrectionem mortuorum, quidam quidem irridebant, quidam vero dixerunt: “Audiemus te de hoc iterum”.

33. Tako se Pavao povuèe od njih.

33. Sic Paulus exivit de medio eorum.

34. Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; meðu njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima.

34. Quidam vero viri adhaerentes ei crediderunt; in quibus et Dionysius Areopagita et mulier nomine Damaris et alii cum eis.