Znaleziono 603 Wyniki dla: život života

  • A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. (Knjiga Postanka 1, 30)

  • Jahve, Bog, napravi èovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane èovjek živa duša. (Knjiga Postanka 2, 7)

  • Tada Jahve, Bog, uèini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. (Knjiga Postanka 2, 9)

  • Nato Jahve, Bog, reèe zmiji: "Kad si to uèinila, prokleta bila meðu svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat æeš i zemlju jesti sveg života svog! (Knjiga Postanka 3, 14)

  • Zatim reèe Bog: "Evo, èovjek postade kao jedan od nas - znajuæi dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" (Knjiga Postanka 3, 22)

  • Istjera, dakle, èovjeka i nastani ga istoèno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni maè koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života. (Knjiga Postanka 3, 24)

  • Ja æu, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biæe pod nebom, sve u èemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. (Knjiga Postanka 6, 17)

  • U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. (Knjiga Postanka 7, 11)

  • uðu u korablju s Noom, po dvoje od svih biæa što u sebi imaju dah života. (Knjiga Postanka 7, 15)

  • Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. (Knjiga Postanka 7, 22)

  • Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela. (Knjiga Postanka 8, 13)

  • A za vašu krv, za vaš život, tražit æu obraèun: tražit æu ga od svake životinje; i od èovjeka za njegova druga tražit æu obraèun za ljudski život. (Knjiga Postanka 9, 5)


“A divina bondade não só não rejeita as almas arrependidas, como também vai em busca das almas teimosas”. São Padre Pio de Pietrelcina