1. Godine sto sedamdeset i druge skupio je kralj Demetrije svoju vojsku i pošao u Mediju da dobije pomoæ za rat protiv Trifona.

2. Kad je perzijski i medijski kralj Arsak èuo da je Demetrije došao na njegovo podruèje, posla jednog od svojih zapovjednika da ga uhvati živa.

3. Taj je otišao i porazio Demetrijevu vojsku, a njega uhvatio i doveo Arsaku, koji ga zatvori.

4. Zemlja je bila mirna za sve Šimunove vlade. Radio je na dobro svog naroda, i njegovu su vlast voljeli i njegovu slavu za sveg mu života.

5. Uz ostala slavna djela zauze Jopu, od nje uèini svoju luku i sebi otvori pristup k morskim otocima.

6. Razmakao je meðe svog naroda, zadržao zemlju u ruci

7. i skupio mnoštvo zarobljenika. Zagospodario je Gezerom, Betsurom i Tvrðom, odande je uklonio poganštinu i nitko se nije našao da mu odoli.

8. Ljudi su mirno obraðivali zemlju, zemlja je davala svoj prirod, a drveæe u ravnici plodove.

9. Starci su na trgovima sjedili, svi su razgovarali o blagostanju, mladiæi su nosili raskošnu odoru i oklop.

10. Gradove je opskrbio živežem, opremio ih utvrdama, slava mu se pronijela do nakraj svijeta.

11. Smirio je zemlju te Izrael doživje veliku radost.

12. Svatko je sjedio pod svojom lozom i smokvom i nitko ga nije uznemirivao.

13. Nestali su svi što su ga u zemlji napadali, i tih su dana kraljevi bili poraženi.

14. Pridizao je ponizne u svom narodu i suzbijao sve bezbožnike i zlikovce. Obdržavao je Zakon,

15. vratio slavu Svetištu i obogatio ga mnogim posuðem.

16. Kad se u Rimu i do same Sparte saznalo da je Jonatan umro, nastade velika žalost.

17. Ali su èuli da ga je kao vrhovni sveæenik naslijedio njegov brat Šimun, da je zavladao zemljom i gradovima u njoj

18. i zato su mu pisali na bronèanim ploèicama da s njim obnove prijateljstvo i savezništvo koje su veæ uglavili s njegovim bratom Judom i Jonatanom.

19. To se proèitalo pred skupštinom u Jeruzalemu.

20. Evo prijepisa pisma što su ga poslali Spartanci: "Glavari i grad Spartanaca pozdravljaju velikog sveæenika Šimuna, starješine, sveæenike i sav ostali židovski narod, svoju braæu.

21. Poslanici koje ste poslali našem narodu kazivali su nam o vašoj slavi i èasti i obradovali smo se njihovu dolasku.

22. Mi smo njihov izvještaj zapisali u narodnom vijeæu ovako: židovski poslanici, Antiohov sin Numenije i Jasonov sin Antipater, došli su da s nama obnove prijateljstvo.

23. I narod je odluèio da ljude primi s poèastima i da se prijepis njihova izvješæa stavi meðu javne spise, da spartanski narod na to saèuva uspomenu. Osim toga, jedan je prijepis naèinjen za vrhovnog sveæenika Šimuna."

24. Poslije toga Šimun je poslao Numenija u Rim s velikim zlatnim štitom, teškim tisuæu mina, da s Rimljanima utvrdi savez.

25. Kad je narod saznao za te dogaðaje, reèe: "Kako da zahvalimo Šimunu i njegovim sinovima?

26. Jer on se pokazao èvrst, kao i njegova braæa i kuæa njegova oca. U bojevima je junaèki odbio izraelske neprijatelje i izvojštio slobodu." I ispisaše bronèane ploèice, koje su postavili na stupove na gori Sionu.

27. A evo, u prijepisu, što su napisali: "Osamnaestog dana mjeseca Elula godine sto sedamdeset i druge, a to je treæa godina velikog sveæenika Šimuna, u Asaramelu,

28. na velikoj skupštini sveæenika, naroda, narodnih knezova i zemaljskih starješina objavilo se slijedeæe:

29. Dok su se èesti ratovi vodili u zemlji, Matatijin sin Šimun, potomak Joaribovih sinova, i njegova braæa izlagali su se opasnosti i opirali se protivnicima svog naroda da održe svoje Svetište i Zakon i uvelike su proslavili narod.

30. Jonatan je okupio narod i postao veliki sveæenik, a zatim se pridružio svom narodu.

31. Neprijatelji Židova naumili su osvojiti njihovu zemlju da opustoše njihovo podruèje i dignu ruke na Svetište.

32. Tada je ustao Šimun i poèeo vojevati za narod. Dao je mnogo svoga blaga, opremao oružjem hrabre ljude svog naroda i davao im plaæu.

33. Utvrdio je židovske gradove i Betsur na židovskoj meði, gdje se prije nalazilo neprijateljsko oružje, i ondje je smjestio posadu židovskih ratnika.

34. Utvrdio je i Jopu na moru i Gezer u azotskom kraju, gdje su prije bili neprijatelji. Ondje je naselio Židove i ostavio im sve što im je trebalo za uzdržavanje.

35. Narod je upoznao Šimunovu vjernost i slavu kojom je on nakanio ovjenèati svoj narod. Zbog svih njegovih zasluga, zbog pravde i vjernosti narodu i jer je svime nastojao da podigne narod, postaviše ga za svoga voðu i velikog sveæenika.

36. Onih dana on je uspio odstraniti pogane iz zemlje koju su zaposjeli i one iz Davidova grada u Jeruzalemu, gdje su se utvrdili i odakle su provaljivali i oneèišæivali okolicu Svetišta i tako teško obešèašæivali njegovu svetost.

37. Smjestio je ondje židovske ratnike i utvrdio Tvrðu da zemlja i grad budu sigurni. Podigao je i jeruzalemske zidove.

38. Zato mu je kralj Demetrije potvrdio vrhovno sveæeništvo,

39. podigao ga u red svojih prijatelja i okružio ga velikim sjajem.

40. Jer je kralj èuo kako Rimljani Židove nazivaju svojim prijateljima, saveznicima i braæom i kako su Šimunove poslanike poèastili,

41. a Židovi i sveæenici zakljuèili neka im Šimun bude voða i veliki sveæenik dovijeka, dok ne ustane vjerodostojan prorok.

42. Neka im bude upravitelj te odreðuje one koji æe se brinuti za dobro Svetišta, za upravu zemljom, za oružje i utvrde.

43. Neka se brine za Svetište. Njega neka svi slušaju, sve isprave u zemlji neka se pišu u njegovo ime, a on da se oblaèi u grimiz i nosi zlatan nakit.

44. Da se ne usudi nitko, ni od naroda ni od sveæenika, da štogod osujeæuje ili se protivi onome što je on zapovjedio, niti da mimo njega u zemlji saziva skupštine, niti da se oblaèi grimizom ili nosi zlatnu kopèu.

45. Tko se god o to ogriješi ili štogod od toga osujeti bit æe krivac.

46. Sav je narod odobrio da se Šimun ovlasti da radi prema svom nahoðenju.

47. Šimun je prihvatio i pristao da bude vrhovni sveæenik, vojskovoða i knez Židova i sveæenika, da bude na èelu svima."

48. Odredili su da se ta isprava ureže u bronèane ploèe i da se one izlože u predvorju Svetišta na vidljivu mjestu,

49. a da se njezini prijepisi pohrane u riznici tako da njima raspolažu Šimun i njegovi sinovi.





“O amor tudo esquece, tudo perdoa, sem reservas.” São Padre Pio de Pietrelcina