Jakovljeva poslanica, 4
1. Odakle ratovi, odakle borbe meðu vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim?
2. Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postiæi; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete.
3. Ištete, a ne primate jer rðavo ištete: da u pohotama svojim potratite.
4. Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoæe da bude prijatelj svijeta, promeæe se u neprijatelja Božjega.
5. Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno èezne za duhom što ga nastani u nama?
6. A daje on i veæu milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.
7. Podložite se dakle Bogu! Oduprite se ðavlu i pobjeæi æe od vas!
8. Približite se Bogu i on æe se približiti vama! Oèistite ruke, grešnici! Oèistite srca, dvoliènjaci!
9. Zakukajte, protužite, proplaèite! Smijeh vaš nek se u plaè obrati i radost u žalost!
10. Ponizite se pred Gospodinom i on æe vas uzvisiti!
11. Ne ogovarajte, braæo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj nego sudac Zakona.
12. Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji može spasiti i pogubiti. A tko si ti da sudiš bližnjega?
13. De sada, vi što govorite: "Danas ili sutra otiæi æemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi",
14. a ne znate što æe sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se naèas pojavi i zatim nestane!
15. Umjesto da govorite: "Htjedne li Gospodin, živjet æemo i uèiniti ovo ili ono",
16. vi se razmeæete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako.
17. Znati dakle dobro èiniti, a ne èiniti - grijeh je.