1. Jednoga dana upita David: "Ima li još koji preživjeli od Šaulove kuæe da mu uèinim milost zbog Jonatana?"

2. A bijaše u Šaulovoj kuæi sluga po imenu Siba: njega dozvaše pred Davida i kralj ga zapita: "Jesi li ti Siba?" A on odgovori: "Jesam, tvoj sluga!"

3. A kralj nastavi: "Zar nema više nikoga od Šaulove kuæe da mu iskažem milost kao što je Božja milost?" A Siba odgovori kralju: "Ima još Jonatanov sin koji je hrom na obje noge."

4. Kralj ga upita: "Gdje je on?" A Siba odgovori kralju: "Eno ga u kuæi Makira, sina Amielova, u Lo Debaru."

5. Tada kralj David posla po njega u kuæu Makira, sina Amielova, iz Lo Debara.

6. Kad je Meribaal, sin Jonatana, sina Šaulova, došao k Davidu, pade nièice i pokloni se. A David reèe: "Meribaale!" On odgovori: "Evo tvoga sluge!"

7. A David mu reèe: "Ne boj se jer ti želim iskazati milost zbog tvoga oca Jonatana. Vratit æu ti sva polja tvoga djeda Šaula, a ti æeš svagda jesti kruh za mojim stolom."

8. Meribaal se pokloni i reèe: "Što je tvoj sluga te iskazuješ milost mrtvome psu kao što sam ja?"

9. Potom kralj dozva Sibu, Šaulova slugu, i reèe mu: "Sve što je pripadalo Šaulu i njegovoj kuæi, sve to dajem sinu tvoga gospodara.

10. Ti æeš mu sa svojim sinovima i sa svojim slugama obraðivati zemlju, od nje æeš skupljati žetvu da obitelj tvoga gospodara ima kruha; a Meribaal, sin tvoga gospodara, jest æe svagda za mojim stolom." A Siba imaše petnaest sinova i dvadeset slugu.

11. Siba odgovori kralju: "Tvoj æe sluga uèiniti sve što je moj gospodar i kralj zapovjedio svome sluzi." Meribaal je, dakle, jeo za Davidovim stolom kao jedan izmeðu kraljevih sinova.

12. Meribaal je imao maloga sina po imenu Mika. A svi koji su živjeli u Sibinoj kuæi bijahu u službi Meribaala.

13. A Meribaal je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim stolom. Bio je hrom na obje noge.





“Não queremos aceitar o fato de que o sofrimento é necessário para nossa alma e de que a cruz deve ser o nosso pão cotidiano. Assim como o corpo precisa ser nutrido, também a alma precisa da cruz, dia a dia, para purificá-la e desapegá-la das coisas terrenas. Não queremos entender que Deus não quer e não pode salvar-nos nem santificar-nos sem a cruz. Quanto mais Ele chama uma alma a Si, mais a santifica por meio da cruz.” São Padre Pio de Pietrelcina