Daniel, 8

1. Treæe godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, viðenje poslije onoga koje mi se ukazalo prije.

2. Gledah viðenje, i dok gledah, naðoh se u Šušanu, èvrstu gradu u pokrajini Elamu; i u viðenju se vidjeh na rijeci Ulaju.

3. Podigoh oèi, i gle: ovan stajaše kraj rijeke. Imaše dva roga: oba roga visoka, no jedan viši nego drugi, a onaj viši narastao poslije.

4. Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se životinja ne mogaše oprijeti, ništa mu ne mogaše izbjeæi. Èinio je što je htio, osilio se.

5. Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodirujuæi tla; jarac imaše silan rog meðu oèima.

6. Približi se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potrèa na njega u svoj žestini svoje snage.

7. Vidjeh kako se približi ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijaše da spasi ovna.

8. Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše èetiri velika roga prema èetiri vjetra nebeska.

9. Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti.

10. On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama.

11. Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto.

12. Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opaèine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što èinjaše.

13. Tada èuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: "Dokle æe trajati ovo viðenje o svagdašnjoj žrtvi i o opaèini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?"

14. Odgovori: "Još dvije tisuæe i tri stotine veèeri i jutara; tada æe Svetište biti oèišæeno."

15. Kad sam ja, Daniel, gledajuæi ovo viðenje, tražio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki èovjek.

16. Zaèuh glas èovjeèji gdje vièe preko Ulaja: "Gabriele, objasni mu to viðenje!"

17. On poðe onamo gdje stajah i kad mi se približi, strah me obuze i padoh na lice. On mi reèe: "Sine èovjeèji, razumij: jer ovo je viðenje za vrijeme posljednje."

18. On još govoraše, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dotaèe i uspravi na mom mjestu.

19. I reèe: "Evo, kazat æu ti što æe doæi na kraju gnjeva, najavljeni svršetak.

20. Ovan što si ga vidio - njegova dva roga - to su kraljevi Medije i Perzije.

21. Rutavi jarac jest kralj Grèke; veliki rog meðu njegovim oèima jest prvi kralj;

22. slomljeni rog i èetiri roga što izbiše na njegovu mjestu, to su èetiri kraljevstva što æe iziæi iz njegova naroda, ali neæe imati njegovu moæ.

23. I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navrše mjeru, ustat æe kralj, drzak i lukav.

24. Njegova æe moæ porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno æe pustošiti, uspijevat æe u svojim pothvatima, zatirat' junake i narod Svetaca.

25. Zbog njegove lukavosti prijevara æe uspijevati u njegovoj ruci. On æe se uznijeti u svome srcu, iz èista mira upropastit æe mnoge. Suprotstavit æe se Knezu nad knezovima, ali æe - ne rukom - biti skršen.

26. Viðenje o veèerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zapeèati, jer je za daleke dane."

27. Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan više dana. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog viðenja, no nitko to nije dokuèio.