Prva poslanica Solunjanima, 4
1. Uostalom, braæo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete!
1. De cetero ergo, fratres, rogamus vos et obsecramus in Domino Iesu, ut — quemadmodum accepistis a nobis quomodo vos oporteat ambulare et placere Deo, sicut et ambulatis — ut abundetis magis.
2. Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu.
2. Scitis enim, quae praecepta dederimus vobis per Dominum Iesum.
3. Doista, ovo je volja Božja: vaše posveæenje - da se uzdržavate od bludnosti,
3. Haec est enim voluntas Dei, sanctificatio vestra,
4. da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju,
4. ut abstineatis a fornicatione; ut sciat unusquisque vestrum suum vas possidere in sanctificatione et honore,
5. a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga,
5. non in passione desiderii, sicut et gentes, quae ignorant Deum;
6. pa time ne prikraæivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam veæ rekosmo i posvjedoèismo.
6. ut ne quis supergrediatur neque circumveniat in negotio fratrem suum, quoniam vindex est Dominus de his omnibus, sicut et praediximus vobis et testificati sumus.
7. Bog nas, doista, nije pozvao na neèistoæu, nego na svetost.
7. Non enim vocavit nos Deus in immunditiam sed in sanctificationem.
8. Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje èovjeka nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas.
8. Itaque, qui spernit, non hominem spernit sed Deum, qui etiam dat Spiritum suum Sanctum in vos.
9. A o bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga nauèili ljubiti jedni druge,
9. De caritate autem fraternitatis non necesse habetis, ut vobis scribam; ipsi enim vos a Deo edocti estis, ut diligatis invicem;
10. a to doista i èinite prema svoj braæi u cijeloj Makedoniji. Samo vas, braæo, potièemo da u tom još više uznapredujete
10. etenim facitis illud in omnes fratres in universa Macedonia. Rogamus autem vos, fratres, ut abundetis magis;
11. pa da se trsite mirno živjeti, svoje èiniti i raditi svojim rukama, kako smo vam zapovijedili,
11. et operam detis, ut quieti sitis et ut vestrum negotium agatis et operemini manibus vestris, sicut praecipimus vobis;
12. te tako èasno živite prema onima vani i nikoga ne trebate.
12. ut honeste ambuletis ad eos, qui foris sunt, et nullius aliquid desideretis.
13. Neæemo da budete u neznanju, braæo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade.
13. Nolumus autem vos ignorare, fratres, de dormientibus, ut non contristemini sicut et ceteri, qui spem non habent.
14. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda æe Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.
14. Si enim credimus quod Iesus mortuus est et resurrexit, ita et Deus eos, qui dormierunt, per Iesum adducet cum eo.
15. Ovo vam uistinu velimo po rijeèi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, neæemo preteæi onih koji su usnuli.
15. Hoc enim vobis dicimus in verbo Domini, quia nos, qui vivimus, qui relinquimur in adventum Domini, non praeveniemus eos, qui dormierunt;
16. Jer sam æe Gospodin - na zapovijed, na glas arkanðelov, na zov trublje Božje - siæi s neba. I najprije æe uskrsnuti mrtvi u Kristu,
16. quoniam ipse Dominus in iussu, in voce archangeli et in tuba Dei descendet de caelo, et mortui, qui in Christo sunt, resurgent primi;
17. a zatim æemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako æemo uvijek biti s Gospodinom.
17. deinde nos, qui vivimus, qui relinquimur, simul rapiemur cum illis in nubibus obviam Domino in aera, et sic semper cum Domino erimus.
18. Tješite se dakle uzajamno ovim rijeèima!
18. Itaque consolamini invicem in verbis istis.
