Poslanica Hebrejima, 12

1. Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trèimo u borbu koja je pred nama!

1. Ideoque et nos tantam ha bentes circumpositam nobis nubem testium, deponentes omne pondus et circumstans nos peccatum, per patientiam curramus propositum nobis certamen,

2. Uprimo pogled u Poèetnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega.

2. aspicientes in ducem fidei et consummatorem Iesum, qui pro gaudio sibi proposito sustinuit crucem, confusione contempta, atque in dextera throni Dei sedet.

3. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom.

3. Recogitate enim eum, qui talem sustinuit a peccatoribus adversum semetipsum contradictionem, ut ne fatigemini animis vestris deficientes.

4. Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.

4. Nondum usque ad sanguinem restitistis adversus peccatum repugnantes;

5. Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori.

5. et obliti estis exhortationis, quae vobis tamquam filiis loquitur: “Fili mi, noli neglegere disciplinam Domini neque deficias, dum ab eo argueris:

6. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.

6. quem enim diligit, Dominus castigat, flagellat autem omnem filium, quem recipit”.

7. Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?

7. Ad disciplinam suffertis; tamquam filios vos tractat Deus. Quis enim filius, quem non corripit pater?

8. Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca.

8. Quod si extra disciplinam estis, cuius participes facti sunt omnes, ergo adulterini et non filii estis!

9. Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i poštovali ih. Pa neæemo li se kudikamo više podlagati Ocu duhova te živjeti?

9. Deinde patres quidem carnis nostrae habebamus eruditores et reverebamur; non multo magis obtemperabimus Patri spirituum et vivemus?

10. Oni su nas doista nešto malo dana stegom odgajali kako se njima èinilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti.

10. Et illi quidem ad tempus paucorum dierum, secundum quod videbatur illis, castigabant; hic autem ad id, quod utile est ad participandam sanctitatem eius.

11. Isprva se doduše èini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti.

11. Omnis autem disciplina in praesenti quidem videtur non esse gaudii sed maeroris; postea autem fructum pacificum exercitatis per eam reddit iustitiae.

12. Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava,

12. Propter quod remissas manus et soluta genua erigite

13. poravnite staze za noge svoje da se hromo ne išèaši, nego, štoviše, da ozdravi.

13. et gressus rectos facite pedibus vestris, ut, quod claudum est, non extorqueatur, magis autem sanetur.

14. Nastojte oko mira sa svima! I oko posveæenja bez kojega nitko neæe vidjeti Gospodina!

14. Pacem sectamini cum omnibus et sanctificationem, sine qua nemo videbit Dominum,

15. Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge,

15. providentes, ne quis desit gratiae Dei, ne qua radix amaritudinis sursum germinans perturbet, et per illam inquinentur multi;

16. da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo.

16. ne quis fornicator aut profanus ut Esau, qui propter unam escam vendidit primogenita sua.

17. Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbaèen jer nije našao moguænosti promjene premda ju je sa suzama tražio.

17. Scitis enim quoniam et postea cupiens hereditare benedictionem reprobatus est; non enim invenit paenitentiae locum, quamquam cum lacrimis inquisisset eam.

18. Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru,

18. Non enim accessistis ad tractabilem et ardentem ignem et turbinem et caliginem et procellam

19. ni jeèanju trublje i tutnjavi rijeèi. - Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori

19. et tubae sonum et vocem verborum, quam qui audierunt, recusaverunt, ne ultra eis fieret verbum;

20. jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i živinèe dotakne brda, neka se kamenuje!

20. non enim portabant mandatum: “Et si bestia tetigerit montem, lapidabitur”;

21. I prizor bijaše tako strašan da Mojsije reèe: "Strah me je i dršæem!" -

21. et ita terribile erat, quod videbatur, Moyses dixit: “Exterritus sum et tremebundus”.

22. Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisuæama anðela, sveèanom skupu,

22. Sed accessistis ad Sion montem et civitatem Dei viventis, Ierusalem caelestem, et multa milia angelorum, frequentiam

23. Crkvi prvoroðenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika

23. et ecclesiam primogenitorum, qui conscripti sunt in caelis, et iudicem Deum omnium et spiritus iustorum, qui consummati sunt,

24. i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljenièkoj što snažnije govori od Abelove.

24. et testamenti novi mediatorem Iesum et sanguinem aspersionis, melius loquentem quam Abel.

25. Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo æemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa.

25. Videte, ne recusetis loquentem; si enim illi non effugerunt recusantes eum, qui super terram loquebatur, multo magis nos, qui de caelis loquentem avertimus;

26. Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obeæava: Još jednom ja æu potresti ne samo zemlju nego i nebo.

26. cuius vox movit terram tunc, modo autem pronuntiavit dicens: “Adhuc semel ego movebo non solum terram sed et caelum”.

27. Ono "još jednom" pokazuje da æe, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo.

27. Hoc autem “adhuc semel” declarat mobilium translationem tamquam factorum, ut maneant ea, quae sunt immobilia.

28. Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem.

28. Itaque, regnum immobile suscipientes, habeamus gratiam, per quam serviamus placentes Deo cum reverentia et metu;

29. Jer Bog je naš oganj što proždire.

29. etenim Deus noster ignis consumens est.