Knjiga Postanka, 43

1. Strašna glad pritisla zemlju.

1. Interim fames omnem terram vehementer premebat;

2. Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac reèe: "Idite opet i nabavite nam malo hrane."

2. consumptisque cibis, quos ex Aegypto detulerant, dixit Iacob ad filios suos: “Revertimini et emite nobis pauxillum escarum”.

3. Nato æe mu Juda: "Onaj nam je èovjek jasno rekao: 'Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.'

3. Respondit Iudas: “Denuntiavit nobis vir ille sub attestatione iurisiurandi dicens: "Non videbitis faciem meam, nisi fratrem vestrum minimum adduxeritis vobiscum".

4. Ako si, dakle, voljan s nama poslati našega brata, mi æemo otiæi dolje i kupit æemo ti žita.

4. Si ergo vis eum mittere nobiscum, pergemus pariter et ememus tibi necessaria;

5. Ali ako njega ne pustiš s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: 'Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.'"

5. sin autem non vis, non ibimus. Vir enim, ut saepe diximus, denuntiavit nobis dicens: "Non videbitis faciem meam absque fratre vestro minimo"”.

6. "Zašto ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekavši onom èovjeku da imate još jednoga brata?"

6. Dixit eis Israel: “Cur in meam hoc fecistis miseriam, ut indicaretis ei et alium habere vos fratrem?”.

7. Oni odgovore: "Èovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o našoj obitelji: 'Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata?' Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da æe reæi : 'Dovedite svoga brata!'"

7. At illi responderunt: “Interrogavit nos homo per ordinem nostram progeniem: si pater viveret, si haberemus fratrem; et nos respondimus ei consequenter iuxta id, quod fuerat sciscitatus. Numquid scire poteramus quod dicturus esset: "Adducite fratrem vestrum vobiscum?"”.

8. Potom Juda reèe svome ocu Izraelu: "Pusti djeèaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako æemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca.

8. Iudas quoque dixit patri suo Israel: “Mitte puerum mecum, ut proficiscamur et possimus vivere, ne moriamur nos et tu et parvuli nostri.

9. Ja za nj jamèim; mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit æu ti kriv svega vijeka.

9. Ego spondeo pro puero; de manu mea require illum. Nisi reduxero et reddidero eum tibi, ero peccati reus in te omni tempore.

10. TÓa da nismo toliko oklijevali, mogli smo se veæ i dvaput vratiti."

10. Si non intercessisset dilatio, iam vice altera venissemus”.

11. Njihov otac Izrael reèe im: "Kad je tako, neka bude, ali uèinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom èovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema.

11. Igitur Israel pater eorum dixit ad eos: “Si sic necesse est, facite, quod vultis; sumite de optimis terrae fructibus in vasis vestris et deferte viro munera: modicum resinae et mellis et tragacanthum et ladanum, pistacias terebinthi et amygdalas.

12. Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vreæa. Možda je ono bila zabuna.

12. Pecuniam quoque duplicem ferte vobiscum et illam, quam invenistis in sacculis, reportate, ne forte errore factum sit;

13. Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom èovjeku.

13. sed et fratrem vestrum tollite et ite ad virum.

14. Neka Bog Svemoguæi, El Šadaj, potakne onog èovjeka na milosrðe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem."

14. Deus autem meus omnipotens faciat vobis eum placabilem, et remittat vobiscum fratrem vestrum, quem tenet, et hunc Beniamin. Ego autem quasi orbatus absque liberis ero”.

15. Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siðu u Egipat i stupe pred Josipa.

15. Tulerunt ergo viri munera et pecuniam duplicem et Beniamin descenderuntque in Aegyptum; et steterunt coram Ioseph.

16. Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Odvedi ljude u kuæu, zakolji jedno živinèe i pripremi, jer æe ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!"

16. Quos cum ille vidisset et Beniamin simul, praecepit dispensatori domus suae dicens: “Introduc viros domum et occide victimas et instrue convivium, quoniam mecum sunt comesturi meridie”.

17. Èovjek uèini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom.

17. Fecit ille, quod sibi fuerat imperatum, et introduxit viros in domum Ioseph.

18. Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: "Zbog novca koji se našao u našim vreæama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove."

18. Ibique exterriti dixerunt mutuo: “Propter pecuniam, quam rettulimus prius in saccis nostris, introducti sumus, ut irruant in nos et violenter subiciant servituti et nos et asinos nostros”.

19. Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuæu, reknu:

19. Quam ob rem in ipsis foribus accedentes ad dispensatorem domus

20. "Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane;

20. locuti sunt: “Oramus, domine, ut audias nos. Iam ante descendimus, ut emeremus escas;

21. i kad smo stigli na prenoæište i otvorili svoje vreæe, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreæi, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom.

21. quibus emptis, cum venissemus ad deversorium, aperuimus saccos nostros et invenimus pecuniam in ore saccorum; quam nunc eodem pondere reportavimus.

22. A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreæe."

22. Sed et aliud attulimus argentum, ut emamus, quae nobis necessaria sunt. Non est in nostra conscientia, quis posuerit argentum in marsupiis nostris”.

23. "Budite mirni", reèe im on. "Ne bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreæe. Vaš je novac k meni stigao." Potom im izvede Šimuna.

23. At ille respondit: “Pax vobiscum, nolite timere. Deus vester et Deus patris vestri dedit vobis thesauros in saccis vestris; nam pecuniam, quam dedistis mihi, probatam ego habeo”. Eduxitque ad eos Simeon.

24. Èovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuæu; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci p§iæe.

24. Et introductis domum attulit aquam, et laverunt pedes suos; deditque pabulum asinis eorum.

25. Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su èuli da æe ondje ruèati.

25. Illi vero parabant munera, donec ingrederetur Ioseph meridie; audierant enim quod ibi comesturi essent panem.

26. Kad je Josip došao u kuæu, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone.

26. Igitur ingressus est Ioseph domum suam, obtuleruntque ei munera tenentes in manibus suis; et adoraverunt proni in terram.

27. Upita ih on za zdravlje te æe dalje: "A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi govorili? Je li još dobra zdravlja?"

27. At ille, clementer resalutatis eis, interrogavit eos dicens: “Salvusne est pater vester senex, de quo dixeratis mihi? Adhuc vivit?”.

28. "Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja", odgovore i duboko se naklone iskazujuæi poštovanje.

28. Qui responderunt: “Sospes est servus tuus pater noster, adhuc vivit”. Et incurvati adoraverunt eum.

29. Podigavši svoje oèi, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo vaš najmlaði brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!"

29. Attollens autem Ioseph oculos vidit Beniamin fratrem suum uterinum et ait: “Iste est frater vester parvulus, de quo dixeratis mihi?”. Et rursum: “Deus, inquit, misereatur tui, fili mi”.

30. Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplaèe. Uðe u jednu sobu i tu se isplaka.

30. Festinavitque, quia commota fuerant viscera eius super fratre suo, et erumpebant lacrimae; et introiens cubiculum flevit.

31. Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajuæi se, naredi: "Poslužite ruèak!"

31. Rursumque, lota facie, egressus continuit se et ait: “Ponite panes”.

32. Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipæanima koji su s njim jeli. Egipæani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipæanima bilo odvratno.

32. Quibus appositis, seorsum Ioseph et seorsum fratribus, Aegyptiis quoque, qui vescebantur simul, seorsum ­ illicitum est enim Aegyptiis comedere cum Hebraeis, et profanum putant huiuscemodi convivium ­

33. I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlaði prema mladosti svojoj, samo se zgledahu.

33. sederunt coram eo, primogenitus iuxta primogenita sua et minimus iuxta aetatem suam. Et mirabantur nimis,

34. I nareðivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veæi od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.

34. sumptis partibus, quas ab eo acceperant; maiorque pars venit Beniamin, ita ut quinque partibus excederet. Biberuntque et inebriati sunt cum eo.