Jeremija, 8

1. "U ono vrijeme - rijeè je Jahvina - povadit æe iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti sveæenika, kosti proroka i kosti žitelja jeruzalemskih.

1. “In illo tempore, ait Dominus, eicient ossa regum Iudae et ossa principum eius et ossa sacerdotum et ossa prophetarum et ossa eorum, qui habitaverunt Ierusalem de sepulcris suis;

2. I razasut æe ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima služahu, koje slijeðahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neæe ih pokupiti i sahraniti; ostat æe kao gnoj po zemlji.

2. et expandent ea ad solem et lunam et omnem militiam caeli, quae dilexerunt et quibus servierunt et post quae ambulaverunt et quae quaesierunt et adoraverunt; non colligentur et non sepelientur: in sterquilinium super faciem terrae erunt.

3. Tada æe svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života" - rijeè je Jahve nad Vojskama.

3. Et eligent magis mortem quam vitam omnes, qui residui fuerint de cognatione hac pessima in universis locis, ad quae eiecero eos, dicit Dominus exercituum.

4. "Reci im: Ovako govori Jahve: 'Padne li tko, neæe li opet ustati, zaluta li, neæe li se opet vratiti?

4. Et dices ad eos: Haec dicit Dominus: Numquid, qui cadit, non resurget, et, qui aversus est, non revertetur?

5. Zašto onda taj narod luta uporno i neprekidno? Èvrsto se drže laži, neæe da se obrate.

5. Quare ergo aversus est populus iste, Ierusalem aversione perpetua? Apprehenderunt mendacium et noluerunt reverti.

6. Pazio sam i osluškivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori 'Što uèinih?' Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne.

6. Attendi et auscultavi: nemo, quod bonum est, loquitur, nullus est, qui agat paenitentiam super malitia sua dicens: “Quid feci?”. Omnes conversi sunt ad cursum suum, quasi equus impetu vadens in proelio.

7. Èak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina.

7. Etiam ciconia in caelo novit tempus suum; turtur et hirundo et turdus custodierunt tempus adventus sui; populus autem meus non novit iudicium Domini.

8. Kako možete tvrditi: 'Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!' Zaista, u laž ga je pretvorila lažljiva pisaljka pisara!

8. Quomodo dicitis: “Sapientes nos sumus, et lex Domini nobiscum est”? Vere mendacium operatus est stilus mendax scribarum.

9. Mudraci æe biti osramoæeni, prestravljeni i uhvaæeni u zamku. Gle, oni prezreše rijeè Jahvinu! A njihova mudrost - što im koristi?

9. Confusi sunt sapientes, perterriti et capti sunt; verbum enim Domini proiecerunt, et sapientia nulla est in eis.

10. Zato æu žene njihove dati strancima, a vaša polja osvajaèima. Jer od najmanjeg do najveæega svi gramze za plijenom, od proroka do sveæenika svi su varalice.

10. Propterea dabo mulieres eorum exteris, agros eorum expugnatoribus, quia a minimo usque ad maximum omnes avaritiam sequuntur, a propheta usque ad sacerdotem cuncti faciunt mendacium.

11. I olako lijeèe ranu naroda mojega vièuæi: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.

11. Et sanant contritionem filiae populi mei in levitate dicentes “Pax, pax”, cum non sit pax.

12. Neka se postide što gnusobu poèiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. Zato æe popadati s onima što padaju, srušit æe se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve.

12. Confusi sunt, quia abominationem fecerunt; quin immo confusione non sunt confusi et erubescere nescierunt, idcirco cadent inter corruentes, in tempore visitationis suae corruent, dicit Dominus.

13. "Htjedoh u berbu k njima - rijeè je Jahvina - a ono ni grozda na trsu, ni smokve na smokvi; èak je i lišæe uvelo. Zato ih predah onima što prolaze kraj njih.

13. Congregans congregabo eos, ait Dominus; non est uva in vitibus, et non sunt ficus in ficulnea, folium defluxit, et dabo eis gradientes super eos.

14. 'Zašto još èekamo? Na okup! Zavucimo se u tvrde gradove da ondje izginemo, jer nas Jahve, Bog naš, zatire, napaja nas vodom otrovanom, jer zgriješismo protiv Jahve.

14. “Quare sedemus? Convenite, et ingrediamur civitates munitas et pereamus ibi, quia Dominus Deus noster tradidit nos in interitum et potum dedit nobis aquam fellis; peccavimus enim Domino.

15. Nadasmo se miru, ali dobra nema, èekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo užasa!

15. Exspectavimus pacem, et non est bonum, tempus medelae, et ecce formido”.

16. Iz Dana dopire njištanje konja njegovih, od rzanja njegovih pastuha dršæe zemlja sva. Dolaze da proždru zemlju i što je napunja, grad i žitelje u njemu.'

16. A Dan auditus est fremitus equorum eius, a voce hinnituum fortium equorum eius commota est omnis terra; et venient et devorabunt terram et plenitudinem eius, urbem et habitatores eius.

17. I gle, puštam na vas otrovnice protiv kojih nema èarolija; ujedat æe vas - rijeè je Jahvina -

17. Quia ecce ego mittam vobis serpentes regulos, quibus non est incantatio, et mordebunt vos”, ait Dominus.

18. lijeka biti neæe." Bol me spopada, srce mi iznemoglo.

18. Hilaritas mea facta est dolor in me, cor meum maerens.

19. Evo zapomažu kæeri naroda moga iz zemlje daleke: "Zar Jahve nije više na Sionu? Kralj njegov? Zašto me razjariše svojim kipovima, ništavilima tuðinskim?

19. Ecce vox clamoris filiae populi mei de terra longinqua: “Numquid Dominus non est in Sion? Aut rex eius non est in ea?”. “Quare ergo me ad iracundiam concitaverunt in sculptilibus suis et in vanitatibus alienis?”.

20. Žetva proðe, minu ljeto, a mi nismo spašeni!"

20. “Transiit messis, finita est aestas, et nos salvati non sumus”.

21. Satrven sam što je kæi naroda mojega satrvena, žalostan sam, stravom obuzet.

21. Super contritione filiae populi mei contritus sum et contristatus; stupor obtinuit me.

22. Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje lijeènika? TÓa zašto ne dolazi ozdravljenje kæeri naroda mojega?

22. Numquid resina non est in Galaad? Aut medicus non est ibi? Quare enim non est obducta cicatrix filiae populi mei?

23. O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oèi moje u vrutak suza, danju i noæu da plaèem nad poginulima kæeri svoje, naroda svojega!

23. Quis dabit capiti meo aquam et oculis meis fontem lacrimarum, et plorabo die ac nocte interfectos filiae populi mei?