Evanðelje po Mateju, 13

1. Onoga dana Isus iziðe iz kuæe i sjede uz more.

1. In illo die exiens Iesus de domo sedebat secus mare;

2. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao uæi u laðu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali.

2. et congregatae sunt ad eum turbae multae, ita ut in naviculam ascendens sederet, et omnis turba stabat in litore.

3. I zborio im je mnogo u prispodobama: "Gle, iziðe sijaè sijati.

3. Et locutus est eis multa in parabolis dicens: “Ecce exiit, qui seminat, seminare.

4. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, doðoše ptice i pozobaše ga.

4. Et dum seminat, quaedam ceciderunt secus viam, et venerunt volucres et comederunt ea.

5. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.

5. Alia autem ceciderunt in petrosa, ubi non habebant terram multam, et continuo exorta sunt, quia non habebant altitudinem terrae;

6. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se.

6. sole autem orto, aestuaverunt et, quia non habebant radicem, aruerunt.

7. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga.

7. Alia autem ceciderunt in spinas, et creverunt spinae et suffocaverunt ea.

8. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treæe tridesetostruk."

8. Alia vero ceciderunt in terram bonam et dabant fructum: aliud centesimum, aliud sexagesimum, aliud tricesimum.

9. "Tko ima uši, neka èuje!"

9. Qui habet aures, audiat”.

10. I pristupe uèenici pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?"

10. Et accedentes discipuli dixerunt ei: “Quare in parabolis loqueris eis?”.

11. On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano.

11. Qui respondens ait illis: “Quia vobis datum est nosse mysteria regni caelorum, illis autem non est datum.

12. Doista, onomu tko ima dat æe se i obilovat æe, a onomu tko nema oduzet æe se i ono što ima.

12. Qui enim habet, dabitur ei, et abundabit; qui autem non habet, et quod habet, auferetur ab eo.

13. U prispodobama im zborim zato što gledajuæi ne vide i slušajuæi ne èuju i ne razumiju."

13. Ideo in parabolis loquor eis, quia videntes non vident et audientes non audiunt neque intellegunt;

14. "Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat æete, slušati - i neæete razumjeti; gledat æete, gledati - i neæete vidjeti!

14. et adimpletur eis prophetia Isaiae dicens: "Auditu audietis et non intellegetis et videntes videbitis et non videbitis.

15. Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši zaèepiše, oèi zatvoriše da oèima ne vide, ušima ne èuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izlijeèim.

15. Incrassatum est enim cor populi huius, et auribus graviter audierunt et oculos suos clauserunt, ne quando oculis videant et auribus audiant et corde intellegant et convertantur, et sanem eos".

16. A blago vašim oèima što vide, i ušima što slušaju.

16. Vestri autem beati oculi, quia vident, et aures vestrae, quia audiunt.

17. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i èuti što vi slušate, ali nisu èuli."

17. Amen quippe dico vobis: Multi prophetae et iusti cupierunt videre, quae videtis, et non viderunt, et audire, quae auditis, et non audierunt!

18. "Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaèu.

18. Vos ergo audite parabolam seminantis.

19. Svakomu koji sluša Rijeè o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan.

19. Omnis, qui audit verbum regni et non intellegit, venit Malus et rapit, quod seminatum est in corde eius; hic est, qui secus viam seminatus est.

20. A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji èuje Rijeè i odmah je s radošæu prima,

20. Qui autem supra petrosa seminatus est, hic est, qui verbum audit et continuo cum gaudio accipit illud,

21. ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Rijeèi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba.

21. non habet autem in se radicem, sed est temporalis; facta autem tribulatione vel persecutione propter verbum, continuo scandalizatur.

22. Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Rijeè, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Rijeè, te ona ostane bez ploda.

22. Qui autem est seminatus in spinis, hic est, qui verbum audit, et sollicitudo saeculi et fallacia divitiarum suffocat verbum, et sine fructu efficitur.

23. Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Rijeè sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko."

23. Qui vero in terra bona seminatus est, hic est, qui audit verbum et intellegit et fructum affert et facit aliud quidem centum, aliud autem sexaginta, porro aliud triginta”.

24. Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad èovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi.

24. Aliam parabolam proposuit illis dicens: “Simile factum est regnum caelorum homini, qui seminavit bonum semen in agro suo.

25. Dok su njegovi ljudi spavali, doðe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode.

25. Cum autem dormirent homines, venit inimicus eius et superseminavit zizania in medio tritici et abiit.

26. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj.

26. Cum autem crevisset herba et fructum fecisset, tunc apparuerunt et zizania.

27. Sluge pristupe domaæinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?'

27. Accedentes autem servi patris familias dixerunt ei: “Domine, nonne bonum semen seminasti in agro tuo? Unde ergo habet zizania?”.

28. On im odgovori: 'Neprijatelj èovjek to uèini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoæeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?'

28. Et ait illis: “Inimicus homo hoc fecit”. Servi autem dicunt ei: “Vis, imus et colligimus ea?”.

29. A on reèe: 'Ne! Da ne biste sabiruæi kukolj išèupali zajedno s njim i pšenicu.

29. Et ait: “Non; ne forte colligentes zizania eradicetis simul cum eis triticum,

30. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reæi æu žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'"

30. sinite utraque crescere usque ad messem. Et in tempore messis dicam messoribus: Colligite primum zizania et alligate ea in fasciculos ad comburendum ea, triticum autem congregate in horreum meum””.

31. I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad èovjek uze gorušièino zrno i posija ga na svojoj njivi.

31. Aliam parabolam proposuit eis dicens: “Simile est regnum caelorum grano sinapis, quod accipiens homo seminavit in agro suo.

32. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veæe je od svega povræa. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama."

32. Quod minimum quidem est omnibus seminibus; cum autem creverit, maius est holeribus et fit arbor, ita ut volucres caeli veniant et habitent in ramis eius”.

33. I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne."

33. Aliam parabolam locutus est eis: “Simile est regnum caelorum fermento, quod acceptum mulier abscondit in farinae satis tribus, donec fermentatum est totum”.

34. Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba -

34. Haec omnia locutus est Iesus in parabolis ad turbas; et sine parabola nihil loquebatur eis,

35. da se ispuni što je reèeno po proroku: Otvorit æu u prispodobama usta svoja, iznijet æu što je sakriveno od postanka svijeta.

35. ut adimpleretur, quod dictum erat per prophetam dicentem: “Aperiam in parabolis os meum, eructabo abscondita a constitutione mundi”.

36. Tada otpusti mnoštvo i uðe u kuæu. Pristupe mu uèenici govoreæi: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi."

36. Tunc, dimissis turbis, venit in domum, et accesserunt ad eum discipuli eius dicentes: “Dissere nobis parabolam zizaniorum agri”.

37. On odgovori: "Sijaè dobroga sjemena jest Sin Èovjeèji.

37. Qui respondens ait: “Qui seminat bonum semen, est Filius hominis;

38. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga.

38. ager autem est mundus; bonum vero semen, hi sunt filii regni; zizania autem filii sunt Mali;

39. Neprijatelj koji ga posija jest ðavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anðeli.

39. inimicus autem, qui seminavit ea, est Diabolus; messis vero consummatio saeculi est; messores autem angeli sunt.

40. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako æe biti na svršetku svijeta.

40. Sicut ergo colliguntur zizania et igni comburuntur, sic erit in consummatione saeculi:

41. Sin æe Èovjeèji poslati svoje anðele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike

41. mittet Filius hominis angelos suos, et colligent de regno eius omnia scandala et eos, qui faciunt iniquitatem,

42. i bace ih u peæ ognjenu, gdje æe biti plaè i škrgut zubi.

42. et mittent eos in caminum ignis; ibi erit fletus et stridor dentium.

43. Tada æe pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka èuje!"

43. Tunc iusti fulgebunt sicut sol in regno Pa tris eorum. Qui habet aures, audiat.

44. "Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: èovjek ga pronaðe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu."

44. Simile est regnum caelorum thesauro abscondito in agro; quem qui invenit homo abscondit et prae gaudio illius vadit et vendit universa, quae habet, et emit agrum illum.

45. "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem:

45. Iterum simile est regnum caelorum homini negotiatori quaerenti bonas margaritas.

46. pronaðe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga."

46. Inventa autem una pretiosa margarita, abiit et vendidit omnia, quae habuit, et emit eam.

47. "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža baèena u more zahvati svakovrsne ribe.

47. Iterum simile est regnum caelorum sagenae missae in mare et ex omni genere congreganti;

48. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace.

48. quam, cum impleta esset, educentes secus litus et sedentes collegerunt bonos in vasa, malos autem foras miserunt.

49. Tako æe biti na svršetku svijeta. Iziæi æe anðeli, odijeliti zle od pravednih

49. Sic erit in consummatione saeculi: exibunt angeli et separabunt malos de medio iustorum

50. i baciti ih u peæ ognjenu, gdje æe biti plaè i škrgut zubi."

50. et mittent eos in caminum ignis; ibi erit fletus et stridor dentium.

51. "Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo."

51. Intellexistis haec omnia?”. Dicunt ei: “Etiam”.

52. A on æe im: "Stoga svaki pismoznanac upuæen u kraljevstvo nebesko slièan je èovjeku domaæinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro."

52. Ait autem illis: “Ideo omnis scriba doctus in regno caelorum similis est homini patri familias, qui profert de thesauro suo nova et vetera”.

53. Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

53. Et factum est, cum consummasset Iesus parabolas istas, transiit inde.

54. I doðe u svoj zavièaj. Nauèavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: "Odakle ovomu ta mudrost i te èudesne sile?

54. Et veniens in patriam suam, docebat eos in synagoga eorum, ita ut mirarentur et dicerent: “Unde huic sapientia haec et virtutes?

55. Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braæa Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda?

55. Nonne hic est fabri filius? Nonne mater eius dicitur Maria, et fratres eius Iacobus et Ioseph et Simon et Iudas?

56. I sestre mu nisu li sve meðu nama? Odakle mu sve to?"

56. Et sorores eius nonne omnes apud nos sunt? Unde ergo huic omnia ista?”.

57. I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reèe: "Nije prorok bez èasti doli u svom zavièaju i u svom domu."

57. Et scandalizabantur in eo. Iesus autem dixit eis: “Non est propheta sine honore nisi in patria et in domo sua”.

58. I ne uèini ondje mnogo èudesa zbog njihove nevjere.

58. Et non fecit ibi virtutes multas propter incredulitatem illorum.