Evanðelje po Marku, 3

1. Uðe ponovno u sinagogu. Bio je ondje èovjek usahle ruke.

1. Et introivit iterum in synago gam. Et erat ibi homo habens manum aridam;

2. A oni vrebahu hoæe li ga Isus u subotu izlijeèiti, da ga optuže.

2. et observabant eum, si sabbatis curaret illum, ut accusarent eum.

3. On kaže èovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!"

3. Et ait homini habenti manum aridam: “Surge in medium”.

4. A njima æe: "Je li subotom dopušteno èiniti dobro ili èiniti zlo, život spasiti ili pogubiti?" No oni su šutjeli.

4. Et dicit eis: “Licet sabbatis bene facere an male? Animam salvam facere an perdere?”. At illi tacebant.

5. A on, ražalošæen okorjelošæu srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reèe tom èovjeku: "Ispruži ruku!" On ispruži - i ruka mu zdrava!

5. Et circumspiciens eos cum ira, contristatus super caecitate cordis eorum, dicit homini: “Extende manum”. Et extendit, et restituta est manus eius.

6. Farizeji iziðu i dadnu se odmah s herodovcima na vijeæanje protiv njega kako da ga pogube.

6. Et exeuntes pharisaei statim cum herodianis consilium faciebant adversus eum quomodo eum perderent.

7. Isus se s uèenicima povuèe k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje,

7. Et Iesus cum discipulis suis secessit ad mare. Et multa turba a Galilaea secuta est et a Iudaea

8. iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnoštvo èulo što èini i nagrnulo k njemu.

8. et ab Hierosolymis et ab Idumaea; et, qui trans Iordanem et circa Tyrum et Sidonem, multitudo magna, audientes, quae faciebat, venerunt ad eum.

9. Stoga reèe uèenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi laðica da ga ne bi zgnjeli.

9. Et dixit discipulis suis, ut navicula sibi praesto esset propter turbam, ne comprimerent eum.

10. Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogoðeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli.

10. Multos enim sanavit, ita ut irruerent in eum, ut illum tangerent, quotquot habebant plagas.

11. A neèisti duhovi, èim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: "Ti si Sin Božji!"

11. Et spiritus immundi, cum illum videbant, procidebant ei et clamabant dicentes: “Tu es Filius Dei!”.

12. A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.

12. Et vehementer comminabatur eis, ne manifestarent illum.

13. Uziðe na goru i pozove koje sam htjede. I doðoše k njemu.

13. Et ascendit in montem et vocat ad se, quos voluit ipse, et venerunt ad eum.

14. I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati

14. Et fecit Duodecim, ut essent cum illo, et ut mitteret eos praedicare

15. s vlašæu da izgone ðavle.

15. habentes potestatem eiciendi daemonia:

16. Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar,

16. et imposuit Simoni nomen Petrum;

17. i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma,

17. et Iacobum Zebedaei et Ioannem fratrem Iacobi, et imposuit eis nomina Boanerges, quod est Filii tonitrui;

18. i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca

18. et Andream et Philippum et Bartholomaeum et Matthaeum et Thomam et Iacobum Alphaei et Thaddaeum et Simonem Chananaeum

19. i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.

19. et Iudam Iscarioth, qui et tradidit illum.

20. I doðe Isus u kuæu. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti.

20. Et venit ad domum; et convenit iterum turba, ita ut non possent neque panem manducare.

21. Èuvši to, doðoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!"

21. Et cum audissent sui, exierunt tenere eum; dicebant enim: “In furorem versus est”.

22. I pismoznanci što siðoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici ðavolskom izgoni ðavle."

22. Et scribae, qui ab Hierosolymis descenderant, dicebant: “Beelzebul habet” et: “In principe daemonum eicit daemonia”.

23. A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: "Kako može Sotona Sotonu izgoniti?

23. Et convocatis eis, in parabolis dicebat illis: “Quomodo potest Satanas Satanam eicere?

24. Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati.

24. Et si regnum in se dividatur, non potest stare regnum illud;

25. Ili: ako se kuæa u sebi razdijeli, ona ne može opstati.

25. et si domus in semetipsam dispertiatur, non poterit domus illa stare.

26. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj.

26. Et si Satanas consurrexit in semetipsum et dispertitus est, non potest stare, sed finem habet.

27. Nitko, dakako, ne može u kuæu jakoga uæi i oplijeniti mu pokuæstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada æe mu kuæu oplijeniti!"

27. Nemo autem potest in domum fortis ingressus vasa eius diripere, nisi prius fortem alliget; et tunc domum eius diripiet.

28. Doista, kažem vam, sve æe se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule.

28. Amen dico vobis: Omnia dimittentur filiis hominum peccata et blasphemiae, quibus blasphemaverint;

29. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vjeènoga."

29. qui autem blasphemaverit in Spiritum Sanctum, non habet remissionem in aeternum, sed reus est aeterni delicti”.

30. Jer govorahu: "Duha neèistoga ima."

30. Quoniam dicebant: “Spiritum immundum habet”.

31. I doðu majka njegova i braæa njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu.

31. Et venit mater eius et fratres eius, et foris stantes miserunt ad eum vocantes eum.

32. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i braæe tvoje, traže te!"

32. Et sedebat circa eum turba, et dicunt ei: “Ecce mater tua et fratres tui et sorores tuae foris quaerunt te”.

33. On im odgovori: "Tko je majka moja i braæa moja?"

33. Et respondens eis ait: “Quae est mater mea et fratres mei?”.

34. I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: "Evo majke moje, evo braæe moje!

34. Et circumspiciens eos, qui in circuitu eius sedebant, ait: “Ecce mater mea et fratres mei.

35. Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka."

35. Qui enim fecerit voluntatem Dei, hic frater meus et soror mea et mater est”.