Evanðelje po Marku, 10

1. Krenuvši odande, doðe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem obièaju ponovno pouèavaše.

1. Et inde exsurgens venit in fines Iudaeae ultra Iorda nem; et conveniunt iterum turbae ad eum, et, sicut consueverat, iterum docebat illos.

2. A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?"

2. Et accedentes pharisaei interrogabant eum, si licet viro uxorem dimittere, tentantes eum.

3. On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?"

3. At ille respondens dixit eis: “Quid vobis praecepit Moyses?”.

4. Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti."

4. Qui dixerunt: “Moyses permisit libellum repudii scribere et dimittere”.

5. A Isus æe im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed.

5. Iesus autem ait eis: “Ad duritiam cordis vestri scripsit vobis praeceptum istud.

6. Od poèetka stvorenja muško i žensko stvori ih.

6. Ab initio autem creaturae masculum et feminam fecit eos.

7. Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu;

7. Propter hoc relinquet homo patrem suum et matrem et adhaerebit ad uxorern suam,

8. i dvoje njih bit æe jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.

8. et erunt duo in carne una; itaque iam non sunt duo sed una caro.

9. Što dakle Bog združi, èovjek neka ne rastavlja!"

9. Quod ergo Deus coniunxit, homo non separet”.

10. U kuæi su ga uèenici ponovno o tome ispitivali.

10. Et domo iterum discipuli de hoc interrogabant eum.

11. I reèe im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, èini prema prvoj preljub.

11. Et dicit illis: “Quicumque dimiserit uxorem suam et aliam duxerit, adulterium committit in eam;

12. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, èini preljub."

12. et si ipsa dimiserit virum suum et alii nupserit, moechatur”.

13. Donosili mu djeèicu da ih se dotakne, a uèenici im branili.

13. Et offerebant illi parvulos, ut tangeret illos; discipuli autem comminabantur eis.

14. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reèe im: "Pustite djeèicu neka dolaze k meni; ne prijeèite im jer takvih je kraljevstvo Božje!

14. At videns Iesus, indigne tulit et ait illis: “Sinite parvulos venire ad me. Ne prohibueritis eos; talium est enim regnum Dei.

15. Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neæe uæi."

15. Amen dico vobis: Quisquis non receperit regnum Dei velut parvulus, non intrabit in illud”.

16. Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažuæi na njih ruke.

16. Et complexans eos benedicebat imponens manus super illos.

17. I dok je izlazio na put, dotrèi netko, klekne preda nj pa ga upita: "Uèitelju dobri, što mi je èiniti da baštinim život vjeèni?"

17. Et cum egrederetur in viam, accurrens quidam et, genu flexo ante eum, rogabat eum: “Magister bone, quid faciam ut vitam aeternam percipiam?”.

18. Isus mu reèe: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!

18. Iesus autem dixit ei: “Quid me dicis bonum? Nemo bonus, nisi unus Deus.

19. Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne èini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoèi lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!"

19. Praecepta nosti: ne occidas, ne adulteres, ne fureris, ne falsum testimonium dixeris, ne fraudem feceris, honora patrem tuum et matrem”.

20. On mu odgovori: "Uèitelju, sve sam to èuvao od svoje mladosti."

20. Ille autem dixit ei: “Magister, haec omnia conservavi a iuventute mea”.

21. Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa æeš imati blago na nebu. A onda doði i idi za mnom."

21. Iesus autem intuitus eum dilexit eum et dixit illi: “Unum tibi deest: vade, quaecumque habes, vende et da pauperibus et habebis thesaurum in caelo; et veni, sequere me”.

22. On se na tu rijeè smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.

22. Qui contristatus in hoc verbo, abiit maerens: erat enim habens possessiones multas.

23. Isus zaokruži pogledom pa æe svojim uèenicima: "Kako li æe teško imuænici u kraljevstvo Božje!"

23. Et circumspiciens Iesus ait discipulis suis: “Quam difficile, qui pecunias habent, in regnum Dei introibunt”.

24. Uèenici ostadoše zapanjeni tim njegovim rijeèima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!

24. Discipuli autem obstupescebant in verbis eius. At Iesus rursus respondens ait illis: “Filii, quam diffficile est in regnum Dei introire.

25. Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."

25. Facilius est camelum per foramen acus transire quam divitem intrare in regnum Dei”.

26. Oni se još veæma snebivahu te æe jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?"

26. Qui magis admirabantur dicentes ad semetipsos: “Et quis potest salvus fieri?”.

27. Isus upre u njih pogled i reèe: "Ljudima je nemoguæe, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguæe!"

27. Intuens illos Iesus ait: “Apud homines impossibile est sed non apud Deum: omnia enim possibilia sunt apud Deum”.

28. Petar mu poèe govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i poðosmo za tobom."

28. Coepit Petrus ei dicere: “Ecce nos dimisimus omnia et secuti sumus te”.

29. Reèe Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuæu, ili braæu, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanðelja,

29. Ait Iesus: “Amen dico vobis: Nemo est, qui reliquerit domum aut fratres aut sorores aut matrem aut patrem aut filios aut agros propter me et propter evangelium,

30. a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuæa, i braæe, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u buduæem vijeku život vjeèni.

30. qui non accipiat centies tantum nunc in tempore hoc, domos et fratres et sorores et matres et filios et agros cum persecutionibus, et in saeculo futuro vitam aeternam.

31. A mnogi prvi bit æe posljednji i posljednji prvi."

31. Multi autem erunt primi novissimi, et novissimi primi”.

32. Putovali su tako uzlazeæi u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poèe im kazivati što æe ga zadesiti:

32. Erant autem in via ascendentes in Hierosolymam, et praecedebat illos Iesus, et stupebant; illi autem sequentes timebant. Et assumens iterum Duodecim coepit illis dicere, quae essent ei eventura:

33. "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Èovjeèji bit æe predan glavarima sveæenièkim i pismoznancima. Osudit æe ga na smrt, predati poganima,

33. “Ecce ascendimus in Hierosolymam; et Filius hominis tradetur principibus sacerdotum et scribis, et damnabunt eum morte et tradent eum gentibus

34. izrugati i popljuvati. Izbièevat æe ga, ubit æe ga, ali on æe nakon tri dana ustati."

34. et illudent ei et conspuent eum et flagellabunt eum et interficient eum, et post tres dies resurget”.

35. I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreæi mu: "Uèitelju, htjeli bismo da nam uèiniš što te zaištemo."

35. Et accedunt ad eum Iacobus et Ioannes filii Zebedaei dicentes ei: “Magister, volumus, ut quodcumque petierimus a te, facias nobis”.

36. A on æe im: "Što hoæete da vam uèinim?"

36. At ille dixit eis: “Quid vultis, ut faciam vobis?”.

37. Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva."

37. Illi autem dixerunt ei: “Da nobis, ut unus ad dexteram tuam et alius ad sinistram sedeamus in gloria tua”.

38. A Isus im reèe: "Ne znate što ištete. Možete li piti èašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?"

38. Iesus autem ait eis: “Nescitis quid petatis. Potestis bibere calicem, quem ego bibo, aut baptismum, quo ego baptizor, baptizari?”.

39. Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus æe im: "Èašu koju ja pijem pit æete i krstom kojim se ja krstim bit æete kršteni,

39. At illi dixerunt ei: “Possumus”. Iesus autem ait eis: “Calicem quidem, quem ego bibo, bibetis et baptismum, quo ego baptizor, baptizabimini;

40. ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno."

40. sedere autem ad dexteram meam vel ad sinistram non est meum dare, sed quibus paratum est”.

41. Kad su to èula ostala desetorica, poèeše se gnjeviti na Jakova i Ivana.

41. Et audientes decem coeperunt indignari de Iacobo et Ioanne.

42. Zato ih Isus dozva i reèe im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašæu.

42. Et vocans eos Iesus ait illis: “Scitis quia hi, qui videntur principari gentibus, dominantur eis, et principes eorum potestatem habent ipsorum.

43. Nije tako meðu vama! Naprotiv, tko hoæe da meðu vama bude najveæi, neka vam bude poslužitelj!

43. Non ita est autem in vobis, sed quicumque voluerit fieri maior inter vos, erit vester minister;

44. I tko hoæe da meðu vama bude prvi, neka bude svima sluga.

44. et, quicumque voluerit in vobis primus esse, erit omnium servus;

45. Jer ni Sin Èovjeèji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

45. nam et Filius hominis non venit, ut ministraretur ei, sed ut ministraret et daret animam suam redemptionem pro multis”.

46. Doðu tako u Jerihon. Kad je Isus s uèenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.

46. Et veniunt Ierichum. Et proficiscente eo de Iericho et discipulis eius et plurima multitudine, filius Timaei Bartimaeus caecus sedebat iuxta viam mendicans.

47. Kad je èuo da je to Isus Nazareæanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!"

47. Qui cum audisset quia Iesus Nazarenus est, coepit clamare et dicere: “Fili David Iesu, miserere mei!”.

48. Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jaèe vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!"

48. Et comminabantur ei multi, ut taceret; at ille multo magis clamabat: “Fili David, miserere mei!”.

49. Isus se zaustavi i reèe: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleæi ga: "Ustani! Zove te!"

49. Et stans Iesus dixit: “Vocate illum”. Et vocant caecum dicentes ei: “Animaequior esto. Surge, vocat te”.

50. On baci sa sebe ogrtaè, skoèi i doðe Isusu.

50. Qui, proiecto vestimento suo, exsiliens venit ad Iesum.

51. Isus ga upita: "Što hoæeš da ti uèinim?" Slijepac mu reèe: "Uèitelju moj, da progledam."

51. Et respondens ei Iesus dixit: “Quid vis tibi faciam?”. Caecus autem dixit ei: “Rabboni, ut videam”.

52. Isus æe mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.

52. Et Iesus ait illi: “Vade; fides tua te salvum fecit”. Et confestim vidit et sequebatur eum in via.