Fondare 29 Risultati per: žetve

  • Rispa, Ajina kæi, uze kostrijet i prostrije je za sebe na stijeni od poèetka jeèmene žetve sve dok nije kiša s neba pala na mrtva tijela, i tako nije dala nebeskim pticama da se spuštaju na njih danju ni poljskim zvijerima noæu. (Druga knjiga o Samuelu 21, 10)

  • Trojica izmeðu tridesetorice jednom su krenula na put i o poèetku žetve došla k Davidu u Adulamsku peæinu kad jedna filistejska èeta bijaše utaborena u Refaimskoj dolini. (Druga knjiga o Samuelu 23, 13)

  • David, dakle, izabra kugu. Bilo je upravo vrijeme pšeniène žetve. Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do odreðenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuæa ljudi od Dana do Beer Šebe. (Druga knjiga o Samuelu 24, 15)

  • Za žetve žita siðe u nizinu Damaska, zapali im sve njive, uništi im stada i stoku, opljaèka im gradove, opustoši polja i oštricom maèa pobi sve mlado. (Judita 2, 27)

  • Njezin muž Manaše, iz istoga plemena i obitelji, bješe umro za žetve jeèma. (Judita 8, 2)

  • ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve. (Mudre izreke 6, 8)

  • Lijenèina u jesen ne ore: u doba žetve on traži, i ništa nema. (Mudre izreke 20, 4)

  • Vjeran je glasnik onomu tko ga šalje kao ledena studen u doba žetve: on krijepi dušu svoga gospodara. (Mudre izreke 25, 13)

  • Više nego nad Jazerom, plakat æu nad tobom, o lozje sibmansko, kojem se mladice pružahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje berbe i žetve pade sada pustošnik. (Jeremija 48, 32)

  • Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kæi je babilonska kao gumno u vrijeme kad se po njem gazi; još malo, i doæi æe joj vrijeme žetve." (Jeremija 51, 33)

  • "Uskratih vam i kišu tri mjeseca prije žetve; pustih da kiši na jedan grad, al' ne i na drugi; jedno bi se polje nakvasilo, a drugo bi se - na koje ne pustih kiše - sasušilo. (Amos 4, 7)

  • Tada reèe svojim uèenicima: "Žetve je mnogo, a radnika malo. (Evanðelje po Mateju 9, 37)


“Subamos sem nos cansarmos, sob a celeste vista do Salvador. Distanciemo-nos das afeições terrenas. Despojemo-nos do homem velho e vistamo-nos do homem novo. Aspiremos à felicidade que nos está reservada.” São Padre Pio de Pietrelcina