Judita, 8

1. Tih dana sve je to èula Judita, kæi Merarija, sina Oksa, sina Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaina, sina Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina Eliaba, sina Natanaela, sina Salamiela, sina Sarasadaja, sina Izraelova.

2. Njezin muž Manaše, iz istoga plemena i obitelji, bješe umro za žetve jeèma.

3. Nadgledavao je one koji su povezivali snopove na njivi kad ga pogodi sunèanica: pade na postelju i umrije u Betuliji, gradu svome; pokopaše ga do njegovih otaca u polju što se nalazi na pola puta izmeðu Dotaina i Balamona.

4. Judita odonda življaše kao udovica veæ tri godine i èetiri mjeseca.

5. Naèinila je sebi sobu na ravnome kuænom krovu, navukla preko bokova kostrijet i nosila haljine udovièke.

6. Postila je sve dane udovištva svoga, osim uoèi subote i za samih subota, uoèi mlaðaka i za samih mlaðaka te za svetkovina i blagdana doma Izraelova.

7. Bila je lijepa i naoèita. Njezin muž Manaše bijaše joj ostavio zlata i srebra, slugu i sluškinja, stoke i zemljišta, i tako je živjela.

8. Ne bijaše nikoga koji bi kazao što ružno o njoj, jer je bila jako bogobojazna.

9. Doèula je dakle krute rijeèi koje puk, zapavši u malodušje zato što je nestalo vode, bijaše upravio gradskom starješini, a doznala je i sve što je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da æe do pet dana predati grad Asircima.

10. Posla tada sluškinju koja je vodila njezine poslove da dozove gradske starješine Habrisa i Harmisa.

11. Doðoše oni k njoj, a ona im kaza: "Poslušajte me, glavari Betulije! Nije baš valjan govor što ste ga održali puku. A umetnuli ste u taj govor i zakletvu izmeðu Boga i vas i rekli da æete predati grad neprijatelju ako vam Gospod u odreðenom roku ne pomogne.

12. A tko ste vi da danas iskušavate Boga i postavljate se iznad Boga meðu ljudima?

13. Ispitujte namisli Boga Svevladara koliko vam drago, pa svejednako neæete razumjeti ništa dovijeka.

14. Ako ne uspijevate istražiti dubine ljudskoga srce niti doznati ono što prolazi ljudskom mišlju, kako æete dokuèiti Boga koji je stvorio sve to? Kako æete istražiti misao njegovu i shvatiti nakane njegove? Ne, braæo, nemojte ljutiti Gospoda Boga našega!

15. Jer ako nam i ne htjedne priskoèiti u pomoæ u ovih pet dana, ipak nas može zaštititi ali i zatrti, i to naoèigled neprijatelja naših, u one dane kad mu se svidi.

16. Prema tome, ne tražite odluke Gospoda Boga našega, jer Bog nije èovjek da biste mu mogli prijetiti niti sin èovjeèji komu biste mogli nareðivati.

17. Zbog toga, oèekujuæi spas koji može doæi od njega, dozivajmo ga u pomoæ, i on æe poslušati glas naš, bude li mu to drago.

18. Jer u našim pokoljenjima nije bilo, a nema ni dan-danas u našemu plemenu, obitelji, selu ili gradu onih koji bi štovali boštva naèinjena rukama, kao što je bivalo u prijašnja vremena.

19. Zato su oèevi naši bili predani maèu, bili su pljaèkani i doživjeli velike poraze od neprijatelja.

20. Ali mi ne znamo drugoga Boga do njega, pa se stoga nadamo da neæe napustiti ni nas ni ikoga od našeg plemena.

21. Jer budemo li osvojeni mi, bit æe osvojena i sva Judeja i opljaèkano naše Svetište, a on æe to obešèašæenje osvetiti našom krvlju.

22. Pokolj braæe naše, tjeranje svega naroda u progonstvo i opustošenje baštine naše oborit æe na glavu našu meðu poganima meðu kojima æemo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismjehivanja za naše gospodare,

23. jer se naše ropstvo neæe pretvoriti u naklonost nego æe ga Gospod Bog naš pretvoriti u porugu.

24. Stoga, braæo, pokažimo svojoj braæi da od nas zavisi život njihov te da Svetište, Hram i žrtvenik poèivaju na nama.

25. Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu našemu što nas iskušava kao što je iskušavao i oèeve naše.

26. Sjetite se kako je èinio s Abrahamom, kako je iskušavao Izaka, što se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana, svoga ujaka.

27. Jer kako je iskušavao njih da bi iskušao njihova srca, tako postupa s nama da se popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog iskušava one koji su mu blizu."

28. Ozija joj odgovori: "Sve što si izrekla iznosila si iz plemenitog srca i nitko se neæe usprotiviti tvojim rijeèima.

29. Jer tvoja se mudrost ne oèitova tek danas: još od poèetka tvojih dana sav je narod znao za tvoju umnost, za plemenitost srca tvoga!

30. Ali puk trpi užasno od žeðe, pa nas je prisilio da izvršimo ono što smo obeæali i da se zakunemo zakletvom koje neæemo prekršiti.

31. Sada, buduæi da si ti pobožna žena, moli se za nas, a Gospod æe poslati kišu i napuniti naše èatrnje da ne izginemo."

32. Odgovori im Judita: "Poslušajte me! Izvest æu djelo o kojemu æe spomen prelaziti od pokoljenja na pokoljenje meðu sinovima našeg naroda.

33. Budite noæas na gradskim vratima da mognem iziæi sa svojom sluškinjom. Prije onog dana u koji ste namislili predati grad neprijateljima Gospod æe rukom mojom donijeti spas Izraelu.

34. Ne tražite da vam kažem što sam namjerila. Neæu vam odati ništa dok ne bude izvršeno ono što sam odluèila uèiniti."

35. Ozija i prvaci rekoše joj: "Idi u miru! Neka Gospod Bog bude uza te da se uzmogneš osvetiti neprijateljima našim!"

36. Izišavši odande, vratiše se na svoja mjesta.