Prva knjiga o Samuelu, 25

1. Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga narièuæi za njim; i pokopaše ga u njegovu zavièaju u Rami. A David usta i siðe u pustinju Paran.

1. Mortuus est autem Samuel; et congregatus est universus Israel, et planxerunt eum et sepelierunt eum in domo sua in Rama. Consurgensque David descendit in desertum Maon.

2. U Maonu živio èovjek koji je imao svoje gospodarstvo u Karmelu; bio je to vrlo bogat èovjek, imao je tri tisuæe ovaca i tisuæu koza. Upravo je tada strigao svoje ovce u Karmelu.

2. Erat autem vir quispiam in solitudine Maon, et possessio eius in Carmel; et homo ille magnus nimis; erantque ei oves tria milia et mille caprae. Et accidit ut tonderet gregem suum in Carmel.

3. Taj se èovjek zvao Nabal, a njegova žena Abigajila. Žena je bila mudra i vrlo lijepa, a èovjek surov i opak: bio je Kalebovac.

3. Nomen autem viri illius erat Nabal et nomen uxoris eius Abigail. Eratque mulier illa prudentissima et speciosa; porro vir eius durus et moribus malis; erat autem de genere Chaleb.

4. David je u pustinji èuo da Nabal striže svoje ovce.

4. Cum ergo audisset David in deserto quod tonderet Nabal gregem suum,

5. Stoga posla deset momaka naloživši im: "Idite gore u Karmel, otiðite k Nabalu i pozdravite ga u moje ime.

5. misit decem iuvenes et dixit eis: “Ascendite in Carmel et venietis ad Nabal et salutabitis eum ex nomine meo pacifice

6. I recite ovako mome bratu: 'Mir tebi, mir tvome domu, mir svemu što imaš!

6. et dicetis fratri meo: “Et tibi pax et domui tuae pax et omnibus, quaecumque habes, sit pax!

7. Sada, èujem, strižeš ovce. A tvoji su pastiri bili kod nas, nismo ih dirali, ništa im nije nestalo dokle god su bili u Karmelu.

7. Et nunc audivi quod tonsores essent apud te. Pastores autem tui erant nobiscum in deserto; numquam eis molesti fuimus, nec aliquando defuit eis quidquam de grege omni tempore, quo fuerunt nobiscum in Carmel.

8. Pitaj svoje sluge i kazat æe ti. Zato neka ovi momci naðu milost pred tobom, jer smo došli u sveèan dan. Podaj svojim slugama i svome sinu Davidu što ti se naðe pri ruci.'"

8. Interroga pueros tuos, et indicabunt tibi. Nunc ergo inveniant pueri isti gratiam in oculis tuis, in die enim bona venimus; quodcumque invenerit manus tua, da servis tuis et filio tuo David””.

9. Doðoše momci Davidovi i ponoviše Nabalu u Davidovo ime sve ove rijeèi, a onda prièekaše.

9. Cumque venissent pueri David, locuti sunt ad Nabal omnia verba haec ex nomine David et siluerunt.

10. Ali Nabal odgovori Davidovim slugama ovako: "Tko je David, tko je Jišajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih gospodara.

10. Respondens autem Nabal pueris David ait: “Quis est David, et quis est filius Isai? Hodie increverunt servi, qui fugiunt dominos suos.

11. Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sam poklao za svoje strigaèe pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam ni odakle su?"

11. Tollam ergo panes meos et aquas meas et carnes pecorum, quae occidi, tonsoribus meis et dabo viris, quos nescio unde sint?”.

12. Davidovi se momci okrenuše i vratiše se svojim putem. Kad su se vratili, javiše sve ove rijeèi Davidu.

12. Regressi sunt itaque pueri David per viam suam et reversi venerunt et nuntiaverunt ei omnia verba haec.

13. A David reèe svojim ljudima: "Pripašite svaki svoj maè!" I pripasaše svaki svoj maè, i David pripasa svoj, i oko èetiri stotine ljudi krenu za Davidom, dok ih dvije stotine osta kod tovara.

13. Tunc David ait viris suis: “Accingatur unusquisque gladio suo!”. Et accincti sunt singuli gladio suo, accinctusque est et David ense suo, et secuti sunt David quasi quadringenti viri; porro ducenti remanserunt ad sarcinas.

14. A ženi Nabalovoj, Abigajili, javio jedan od Nabalovih slugu ovo: "Eto, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave našega gospodara, a on ih potjerao.

14. Abigail autem uxori Nabal nuntiavit unus de pueris suis dicens: “Ecce misit David nuntios de deserto, ut benedicerent domino nostro, sed aversatus est eos.

15. A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama: nisu nas dirali, ništa nismo izgubili dokle god smo bili u njihovoj blizini kad smo bili u polju.

15. Homines isti boni satis fuerunt nobis et non molesti; nec quidquam aliquando periit omni tempore, quo sumus conversati cum eis in deserto.

16. Noæu i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme dok smo bili s njima pasuæi stada.

16. Pro muro erant nobis tam in nocte quam in die omnibus diebus, quibus pavimus apud eos greges.

17. Razmisli sada i vidi što æeš uèiniti, jer je gotova pogibija našem gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak èovjek komu se ne može ništa kazati."

17. Quam ob rem considera et recogita quid facias, quoniam malum decretum est adversus dominum nostrum et adversus domum eius universam. Et ipse filius Belial est, ita ut nemo ei possit loqui”.

18. Abigajila brzo uze dvije stotine hljebova, dva mijeha vina, pet zgotovljenih ovaca, pet mjera pržena žita, sto grozdova suhoga grožða, dvije stotine smokovih kolaèa i sve to natovari na magarce.

18. Festinavit igitur Abigail et tulit ducentos panes et duos utres vini et quinque arietes coctos et quinque sata frumenti tosti et centum ligaturas uvae passae et ducentas massas caricarum et imposuit super asinos.

19. I zapovjedi svojim slugama: "Idite preda mnom, a ja æu za vama." Svome mužu Nabalu nije kazala ništa.

19. Dixitque pueris suis: “Praecedite me, ecce ego post tergum sequar vos”. Viro autem suo Nabal non indicavit.

20. Dok je, jašuæi na magarcu, silazila iza gorskog zavoja, David je sa svojim ljudima silazio nasuprot njoj, tako da se ona susrela s njima.

20. Cum ergo ascendisset asinum et descenderet in tegmine montis, David et viri eius descendebant in occursum eius; quibus et illa occurrit.

21. A David je upravo mislio: "Uzalud sam, dakle, zaštiæivao u pustinji sve što je taj èovjek imao i ništa mu nije nestalo od svega što je posjedovao! Sada mi vraæa zlo za dobro!

21. Et aiebat David: “Vere frustra servavi omnia, quae huius erant in deserto, et non periit quidquam de cunctis, quae ad eum pertinebant; et reddidit mihi malum pro bono.

22. Neka Bog uèini Davidu ovo zlo i neka mu doda drugo ako Nabalu do zore od svega što ima ostavim i ono što mokri uza zid!"

22. Haec faciat Deus inimicis David et haec addat, si reliquero de omnibus, quae ad eum pertinent, usque mane quidquid masculini sexus”.

23. Kad je Abigajila ugledala Davida, brzo sjaha s magarca i pade pred Davida nièice, poklonivši se do zemlje.

23. Cum autem vidisset Abigail David, festinavit et descendit de asino et procidit coram David super faciem suam et adoravit super terram.

24. Bacivši mu se tako pred noge, reèe: "Gospodaru, neka na mene padne krivica! Dopusti da službenica tvoja progovori tvojim ušima i udostoj se poslušati rijeèi službenice svoje!

24. Et cecidit ad pedes eius et dixit: “In me sit, domine mi, haec iniquitas; loquatur, obsecro, ancilla tua in auribus tuis, et audi verba famulae tuae.

25. Neka moj gospodar ne gleda na toga opakog èovjeka, na Nabala, jer on s pravom nosi svoje ime: zove se Luda i ludost je s njim. A ja, službenica tvoja, nisam vidjela momaka koje je poslao moj gospodar.

25. Ne ponat, oro, dominus meus cor suum super virum istum iniquum Nabal, quia secundum nomen suum stultus est, et est stultitia cum eo; ego autem ancilla tua non vidi pueros domini mei, quos misisti.

26. Zato sada, gospodaru, živoga mi Jahve, i tako živ bio ti, i tako ti Jahve koji te oèuvao da ne svališ na se krvnu krivicu i da ne pribaviš sebi pravdu svojom rukom: neka proðu kao Nabal tvoji neprijatelji i oni koji snuju zlo mome gospodaru!

26. Nunc ergo, domine mi, vivit Dominus, et vivit anima tua, quia Dominus prohibuit te, ne venires in sanguine et salvares te manu tua; et nunc fiant sicut Nabal inimici tui et qui quaerunt domino meo malum.

27. A ovaj dar, što ga evo tvoja službenica nosi svome gospodaru, neka se dade momcima koji idu za mojim gospodarom na njegovim putovima.

27. Quapropter suscipe benedictionem hanc, quam attulit ancilla tua domino meo, et da pueris, qui sequuntur dominum meum.

28. Oprosti službenici svojoj njezinu krivnju! Zacijelo æe Jahve osnovati trajan dom mome gospodaru, jer moj gospodar bije Jahvine bojeve i za svega tvoga života neæe se naæi zlo na tebi.

28. Aufer iniquitatem famulae tuae. Faciens enim faciet Dominus domino meo domum fidelem, quia proelia Domini dominus meus proeliatur; malitia ergo non inveniatur in te omnibus diebus vitae tuae.

29. Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, neka život moga gospodara bude pohranjen u škrinji života kod Jahve, tvoga Boga, a život tvojih neprijatelja neka on baci kao iz praæke.

29. Si enim surrexerit aliquando homo persequens te et quaerens animam tuam, erit anima domini mei custodita in fasciculo vitae apud Dominum Deum tuum; sed inimicorum tuorum animam ipse iaciat in impetu et circulo fundae.

30. I kad Jahve uèini mome gospodaru svako dobro koje ti je obeæao i kad te odredi da budeš knezom nad Izraelom,

30. Cum ergo fecerit Dominus domino meo omnia, quae locutus est, bona de te et constituerit te ducem super Israel,

31. onda neka ne bude na smutnju ni na grižnju savjesti mome gospodaru da je ni za što prolio krv i da je sebi pribavio pravdu svojoj rukom. I kad Jahve uèini dobro mome gospodaru, sjeti se tada službenice svoje!"

31. non erit tibi hoc in singultum et in scrupulum cordis domino meo, quod effuderis sanguinem innoxium et ipse te ultus fueris; et cum benefecerit Dominus domino meo, recordaberis ancillae tuae”.

32. David odgovori Abigajili: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret!

32. Et ait David ad Abigail: “Benedictus Dominus, Deus Israel, qui misit te hodie in occursum meum. Et benedicta prudentia tua,

33. Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i blagoslovljena bila ti što si me danas zadržala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim sebi pravdu svojom rukom.

33. et benedicta tu, quae prohibuisti me hodie, ne irem ad sanguinem et ulciscerer me manu mea.

34. Ali, tako mi živog Jahve, Boga Izraelova, koji nije dopustio da ti uèinim zlo: da mi nisi tako brzo izišla u susret, zaista ne bi Nabalu do jutra ostalo ni ono što uza zid mokri!"

34. Alioquin, vivit Dominus, Deus Israel, qui prohibuit me malum facere tibi, nisi cito venisses in occursum mihi, non remansisset Nabal usque ad lucem matutinam quidquid masculini sexus”.

35. Nato David primi iz njezine ruke što mu bijaše donijela i reèe joj: "Vrati se s mirom svojoj kuæi. Gle, uslišao sam tvoj glas i obazreo se na tebe."

35. Suscepit ergo David de manu eius omnia, quae attulerat ei, dixitque ei: “Vade pacifice in domum tuam. Ecce audivi vocem tuam et honoravi faciem tuam”.

36. Kad se Abigajila vratila k Nabalu, on je upravo imao gozbu u kuæi, pravu kraljevsku gozbu: Nabal bijaše veseo i sasvim pijan; zato mu ona ne reèe ništa dok nije svanulo jutro.

36. Venit autem Abigail ad Nabal; et ecce erat ei convivium in domo eius quasi convivium regis, et cor Nabal iucundum; erat enim ebrius nimis. Et non indicavit ei verbum pusillum aut grande usque in mane.

37. A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova žena sve što se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima i on osta kao da se skamenio.

37. Diluculo autem, cum digessisset vinum Nabal, haec indicavit ei uxor sua; et emortuum est cor eius intrinsecus, et factus est quasi lapis.

38. A desetak dana poslije toga Jahve udari Nabala te umrije.

38. Cumque pertransissent decem dies, percussit Dominus Nabal, et mortuus est.

39. Kad David èu da je umro Nabal, reèe: "Neka je blagoslovljen Jahve, koji mi je ispravio nepravdu što mi je uèini Nabal; i Jahve je oèuvao svoga slugu da ne uèini zla, a svalio je Nabalovu zloæu na njegovu glavu!" Potom David posla poruku Abigajili da æe je uzeti za ženu.

39. Quod cum audisset David mortuum Nabal, ait: “Benedictus Dominus, qui iudicavit causam opprobrii mei de manu Nabal et servum suum custodivit a malo et malitiam Nabal reddidit Dominus in caput eius”. Misit ergo David et locutus est ad Abigail, ut sumeret eam sibi in uxorem.

40. Davidove sluge doðoše k Abigajili u Karmel i rekoše joj: "David nas je poslao k tebi da te uzme sebi za ženu."

40. Et venerunt pueri David ad Abigail in Carmel et locuti sunt ad eam dicentes: “David misit nos ad te, ut accipiat te sibi in uxorem”.

41. A ona ustade, pokloni se do zemlje i reèe: "Evo službenice tvoje koja je spremna da bude robinja i da pere noge slugama svoga gospodara!"

41. Quae consurgens adoravit prona in terram et ait: “Ecce famula tua sit in ancillam, ut lavet pedes servorum domini mei”.

42. Potom Abigajila brzo ustade i zajaha na magarca, a za njom poðe pet njezinih dvorkinja. Tako je otišla za Davidovim poslanicima i postala njegovom ženom.

42. Et festinavit et surrexit Abigail et ascendit super asinum, et quinque puellae ierunt cum ea pedisequae eius; et secuta est nuntios David et facta est illi uxor.

43. I Ahinoamom iz Jizreela bijaše se oženio David i obje mu bjehu žene.

43. Sed et Achinoam accepit David de Iezrahel, et fuit utraque uxor eius.

44. Jer Šaul bijaše svoju kæer Mikalu, Davidovu ženu, dao Paltiju, sinu Lajiša iz Galima.

44. Saul autem dedit Michol filiam suam uxorem David Phalti filio Lais, qui erat de Gallim.