Prva knjiga o kraljevima, 3

1. Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oženi se kæerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovrši gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema.

1. Et affinitate coniunctus est pharaoni regi Aegypti. Accepit namque filiam eius et adduxit in civitatem David, donec compleret aedificans domum suam et domum Domini et murum Ierusalem per circuitum.

2. Narod je pak prinosio žrtve na uzvišicama, jer još nije bio sagraðen do toga vremena dom imenu Jahvinu.

2. Attamen populus immolabat in excelsis; non enim aedificatum erat templum nomini Domini usque in diem illum.

3. A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svoga oca Davida, samo je prinosio klanice i kaðenice na uzvišicama.

3. Dilexit autem Salomon Dominum ambulans in praeceptis David patris sui, excepto quod in excelsis immolabat et accendebat thymiama.

4. Kralj ode u Gibeon da prinese žrtvu, jer ondje bijaše najveæa uzvišica. Salomon prinese tisuæu paljenica na tom žrtveniku.

4. Abiit itaque in Gabaon, ut immolaret ibi; illud quippe erat excelsum maximum. Mille hostias in holocaustum obtulit Salomon super altare illud.

5. U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noæu u snu. Bog reèe: "Traži što da ti dadem."

5. In Gabaon apparuit Dominus Salomoni per somnium nocte dicens: “Postula quod vis, ut dem tibi”.

6. Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i saèuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju.

6. Et ait Salomon: “Tu fecisti cum servo tuo David patre meo misericordiam magnam, sicut ambulavit in conspectu tuo in veritate et iustitia et recto corde tecum; custodisti ei misericordiam tuam grandem et dedisti ei filium sedentem super thronum eius, sicut est hodie.

7. Sada, o Jahve, Bože moj, ti si uèinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati.

7. Et nunc, Domine Deus meus, tu regnare fecisti servum tuum pro David patre meo. Ego autem sum puer parvus et ignorans egressum et introitum meum;

8. Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati.

8. et servus tuus in medio est populi, quem elegisti, populi infiniti, qui numerari et supputari non potest prae multitudine.

9. Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!"

9. Da ergo servo tuo cor docile, ut iudicare possit populum tuum et discernere inter bonum et malum. Quis enim potest iudicare populum tuum hunc multum?”.

10. Bijaše milo Jahvi što je Salomon to zamolio.

10. Placuit ergo sermo coram Domino quod Salomon rem huiuscemodi postulasset,

11. Zato mu Jahve reèe: "Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuðivanju pravice,

11. et dixit Deus Salomoni: “Quia postulasti verbum hoc et non petisti tibi dies multos nec divitias aut animam inimicorum tuorum, sed postulasti tibi sapientiam ad discernendum iudicium,

12. evo æu uèiniti po rijeèima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti æe ga imati itko poslije tebe,

12. ecce feci tibi secundum sermones tuos et dedi tibi cor sapiens et intellegens, in tantum ut nullus ante te similis tui fuerit nec post te surrecturus sit;

13. ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko meðu kraljevima.

13. sed et haec, quae non postulasti, dedi tibi, divitias scilicet et gloriam, ut nemo fuerit similis tui in regibus cunctis diebus tuis.

14. I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je èinio tvoj otac David, umnožit æu tvoje dane."

14. Si autem ambulaveris in viis meis et custodieris praecepta mea et mandata mea, sicut ambulavit David pater tuus, longos faciam dies tuos”.

15. Salomon se probudi, i gle: bijaše to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kovèeg saveza Jahvina; prinese paljenice i žrtve prièesnice i priredi gozbu svim slugama svojim.

15. Igitur evigilavit Salomon et intellexit quod esset somnium. Cumque venisset Ierusalem, stetit coram arca foederis Domini et obtulit holocausta et fecit victimas pacificas et convivium universis famulis suis.

16. Tada doðoše dvije bludnice kralju i stadoše preda nj.

16. Tunc venerunt duae mulieres meretrices ad regem steteruntque coram eo.

17. I reèe jedna žena: "Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova žena u istoj kuæi živimo i ja sam rodila kraj nje u kuæi.

17. Quarum una ait: “Obsecro, mi domine; ego et mulier haec habitabamus in domo una, et peperi apud eam in domo;

18. A treæega dana poslije moga poroðaja rodi i ova žena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kuæi.

18. tertia vero die, postquam ego peperi, peperit et haec; et eramus simul, nullusque alius nobiscum in domo, exceptis nobis duabus.

19. Jedne noæi umrije sin ove žene jer bijaše legla na njega.

19. Mortuus est autem filius mulieris huius nocte; dormiens quippe oppressit eum.

20. I ustade ona usred noæi, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja sluškinja spavala, i stavi ga sebi u naruèje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene.

20. Et consurgens intempesta nocte, silentio tulit filium meum de latere meo ancillae tuae dormientis et collocavit in sinu suo; suum autem filium, qui erat mortuus, posuit in sinu meo.

21. A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam pažljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!"

21. Cumque surrexissem mane, ut darem lac filio meo, apparuit mortuus; quem diligentius intuens clara luce, deprehendi non esse meum, quem genueram”.

22. Tada reèe druga žena: "Ne, nije tako. Moj je sin onaj živi, a tvoj je onaj koji je mrtav!" A prva joj odvrati: "Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji živi!" I tako se prepirahu pred kraljem.

22. Responditque altera mulier: “Non est ita, sed filius meus vivit, tuus autem mortuus est”. E contrario illa dicebat: “Mentiris. Filius quippe tuus mortuus est, meus autem vivit”. Atque in hunc modum contendebant coram rege.

23. A kralj onda progovori: "Ova kaže: 'Ovaj živi moj je sin, a onaj mrtvi tvoj'; druga pak kaže: 'Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj živi.'

23. Tunc rex ait: “Haec dicit: “Filius meus vivit, et filius tuus mortuus est”; et ista respondit: “Non, sed filius tuus mortuus est, et filius meus vivit””.

24. Donesite mi maè!" naredi kralj. I donesoše maè pred kralja,

24. Dixit ergo rex: “Afferte mihi gladium!”. Cumque attulissent gladium coram rege:

25. a on reèe: "Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj."

25. “Dividite, inquit, infantem vivum in duas partes, et date dimidiam partem uni et dimidiam partem alteri”.

26. Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!" A ona druga govoraše: "Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!"

26. Dixit autem mulier, cuius filius erat vivus, ad regem — commota sunt quippe viscera eius super filio suo —: “Obsecro, domine, date illi infantem vivum et nolite interficere eum”. E contrario illa dicebat: “Nec mihi nec tibi sit; dividatur”.

27. Onda progovori kralj i reèe: "Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka."

27. Respondens rex ait: “Date huic infantem vivum, et non occidatur; haec est mater eius”.

28. Sav je Izrael èuo presudu koju je izrekao kralj i poštovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu božanska mudrost u izricanju pravde.

28. Audivit itaque omnis Israel iudicium, quod iudicasset rex; et timuerunt regem videntes sapientiam Dei esse in eo ad faciendum iudicium.