Prva knjiga o kraljevima, 18

1. Prošlo je mnogo vremena i rijeè Jahvina bi upravljena treæe godine Iliji: "Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje."

1. Post dies multos factum est verbum Domini ad Eliam in anno tertio dicens: “Vade et ostende te Achab, ut dem pluviam super faciem terrae”.

2. I ode Ilija da se pokaže Ahabu. Kako je glad u Samariji bivala teža,

2. Ivit ergo Elias, ut ostenderet se Achab. Erat autem fames vehemens in Samaria.

3. pozva Ahab dvorskog upravitelja Obadiju. Taj se Obadija veoma bojao Jahve;

3. Vocavitque Achab Abdiam dispensatorem domus suae. Abdias autem timebat Dominum valde;

4. jer kad je Izebela poubijala proroke Jahvine, on je uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u jednu spilju, gdje ih je hranio kruhom i pojio vodom.

4. nam, cum interficeret Iezabel prophetas Domini, tulit ille centum prophetas et abscondit eos quinquagenos et quinquagenos in speluncis et pavit eos pane et aqua.

5. I reèe Ahab Obadiji: "Hajde, obiæi æemo svu zemlju, sve izvore i sve potoke, možda æemo naæi trave da saèuvamo u životu konje i mazge i da nam ne propadne stoka."

5. Dixit ergo Achab ad Abdiam: “Vade in terra ad universos fontes aquarum et in cunctas valles, si forte invenire possimus herbam, ut salvemus equos et mulos et nullum de iumentis interficere debeamus”.

6. Podijelili su zemlju koju æe pretražiti: Ahab je sam otišao jednim putem, a Obadija je pošao sam drugim putem.

6. Diviseruntque sibi regiones, ut circuirent eas: Achab ibat per viam unam, et Abdias per viam alteram seorsum.

7. I kad je Obadija bio na putu, eto mu u susret Ilije; poznavši ga, pade nièice i reèe: "Jesi li to ti, gospodaru Ilija!"

7. Cumque esset Abdias in via, Elias occurrit ei; qui cum cognovisset eum, cecidit super faciem suam et ait: “Num tu es, domine mi, Elias?”.

8. On mu odgovori: "Ja sam! Idi i reci svome gospodaru: 'Evo Ilije!'"

8. Cui ille respondit: “Ego. Vade, dic domino tuo: “Adest Elias””.

9. Odgovori mu Obadija: "Što sam sagriješio te slugu svojega predaješ u ruke Ahabu da me ubije?

9. Et ille: “Quid peccavi, inquit, quoniam trades me servum tuum in manu Achab, ut interficiat me?

10. Živoga mi Jahve, tvoga Boga, nema naroda ili kraljevstva kamo moj gospodar nije slao da te traže. I kad su mu rekli: 'Nema ga!' zakleo je kraljevstvo i narod što te nisu našli.

10. Vivit Dominus Deus tuus, non est gens aut regnum, quo non miserit dominus meus te requirens et, respondentibus cunctis: “Non est hic”, adiuravit regna singula et gentes, eo quod minime reperireris.

11. I sada mi nareðuješ: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!'

11. Et nunc dicis mihi: “Vade et dic domino tuo: Adest Elias”.

12. Ali kad ja odem od tebe, Duh Jahvin odnijet æe te ne znam kamo, a ja æu doæi i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne naðe, ubit æe me! A tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje!

12. Cumque recessero a te, spiritus Domini asportabit te in locum, quem ego ignoro; et ingressus nuntiabo Achab, et non inveniet te et interficiet me. Servus autem tuus timet Dominum ab infantia sua.

13. Zar nije poznato mome gospodaru što sam uèinio kad je ono Izebela poubijala proroke Jahvine? Sakrio sam stotinu proroka, po pedeset u jednu spilju, i kruhom ih uzdržavao i vodom.

13. Numquid non indicatum est domino meo quid fecerim, cum interficeret Iezabel prophetas Domini: quod absconderim de prophetis Domini centum viros, quinquagenos et quinquagenos in speluncis et paverim eos pane et aqua?

14. I sada ti nareðuješ: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!' Pa on æe me ubiti!"

14. Et nunc tu dicis: “Vade et dic domino tuo: Adest Elias”, ut interficiat me”.

15. Ilija mu odgovori: "Živoga mi Jahve Sebaota, komu služim, još æu mu se danas pokazati."

15. Dixit Elias: “Vivit Dominus exercituum ante cuius vultum sto: hodie apparebo ei”.

16. Obadija poðe u susret Ahabu i donese mu vijest, a Ahab poðe u susret Iliji.

16. Abiit ergo Abdias in occursum Achab et indicavit ei. Venitque Achab in occursum Eliae

17. Kad Ahab ugleda Iliju, reèe mu: "Jesi li ti onaj koji upropašæuješ Izraela?"

17. et, cum vidisset eum, ait: “Tune es, qui conturbas Israel?”.

18. Ilija odgovori: "Ne upropašæujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala.

18. Et ille ait: “Non turbavi Israel, sed tu et domus patris tui, qui dereliquistis mandata Domini, et secutus es Baalim.

19. Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i èetiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim."

19. Verumtamen nunc mitte et congrega ad me universum Israel in monte Carmeli et prophetas Baal quadringentos quinquaginta prophetasque Aserae quadringentos, qui comedunt de mensa Iezabel”.

20. Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu.

20. Misit Achab ad omnes filios Israel et congregavit prophetas in monte Carmeli.

21. Ilija pristupi svemu narodu i reèe: "Dokle æete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega." A narod mu nije ništa odgovorio.

21. Accedens autem Elias ad omnem populum ait: “Usquequo claudicatis in duas partes? Si Dominus est Deus, sequimini eum; si autem Baal, sequimini illum”. Et non respondit ei populus verbum.

22. Ilija nastavi: "Ja sam još jedini ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka èetiri stotine i pedeset.

22. Et ait rursus Elias ad populum: “Ego remansi propheta Domini solus; prophetae autem Baal quadringenti et quinquaginta viri sunt.

23. Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeæu ognja. Ja æu spremiti drugoga junca i neæu podmetati ognja.

23. Dentur nobis duo boves, et illi eligant sibi bovem unum et in frusta caedentes ponant super ligna; ignem autem non supponant. Et ego faciam bovem alterum et imponam super ligna; ignemque non supponam.

24. Vi zazovite ime svoga boga, a ja æu zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog." Sav narod odgovori: "Dobro!"

24. Invocate nomen dei vestri, et ego invocabo nomen Domini; et Deus, qui exaudierit per ignem, ipse est Deus!”. Respondens omnis populus ait: “Optima propositio”.

25. Potom reèe Ilija prorocima Baalovim: "Izaberite sebi jednoga junca i poènite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja."

25. Dixit ergo Elias prophetis Baal: “Eligite vobis bovem unum et facite primi, quia vos plures estis; et invocate nomen dei vestri ignemque non supponatis”.

26. Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreæi: "O Baale, usliši nas!" Ali nije bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su naèinili.

26. Qui cum tulissent bovem, quem dederat eis, fecerunt et invocabant nomen Baal de mane usque ad meridiem dicentes: “Baal, exaudi nos!”. Et non erat vox, nec qui responderet. Saliebantque in circuitu altaris, quod fecerant.

27. U podne im se Ilija naruga i reèe: "Glasnije vièite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi!"

27. Cumque esset iam meridies, illudebat eis Elias dicens: “Clamate voce maiore; deus enim est et forsitan occupatus est aut secessit aut in itinere aut certe dormit, ut excitetur”.

28. A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih obièaj, sve dok ih nije oblila krv.

28. Clamabant ergo voce magna et incidebant se iuxta ritum suum cultris et lanceolis, donec perfunderentur sanguine.

29. Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša.

29. Postquam autem transiit meridies, et, illis prophetantibus, venerat tempus, quo sacrificium offerri solet, nec audiebatur vox, neque aliquis respondebat nec attendebat orantes,

30. Tada Ilija reèe svemu narodu: "Priðite k meni!" I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Jahvin koji bijaše srušen.

30. dixit Elias omni populo: “Venite ad me”. Et, accedente ad se populo, curavit altare Domini, quod destructum fuerat;

31. Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: "Izrael æe biti ime tvoje!"

31. et tulit duodecim lapides iuxta numerum tribuum filiorum Iacob, ad quem factus est sermo Domini dicens: “Israel erit nomen tuum”.

32. I sagradi od toga kamenja žrtvenik Imenu Jahvinu i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice.

32. Et aedificavit lapidibus altare in nomine Domini fecitque aquaeductum quasi pro duobus satis in circuitu altaris

33. Složi drva, rasijeèe junca i stavi ga na drva.

33. et composuit ligna divisitque per membra bovem et posuit super ligna

34. Tada reèe: "Napunite vodom èetiri vrèa i izlijte na paljenicu i na drva!" Uèiniše tako. Zapovjedi im: "Ponovite", i oni ponoviše. Tada reèe: "Uèinite i treæi put." Oni tako i treæi put.

34. et ait: “Implete quattuor hydrias aqua et fundite super holocaustum et super ligna”. Rursumque dixit: “Etiam secundo hoc facite”. Qui cum fecissent et secundo, ait: “Etiam tertio idipsum facite”. Feceruntque et tertio,

35. Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom.

35. et currebant aquae circum altare, et fossa aquaeductus repleta est.

36. Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reèe: "Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj uèinio sve ovo.

36. Cumque iam tempus esset, ut offerretur sacrificium, accedens Elias propheta ait: “Domine, Deus Abraham, Isaac et Israel, hodie ostende quia tu es Deus in Israel, et ego servus tuus et iuxta praeceptum tuum feci omnia haec.

37. Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da æeš ti obratiti njihova srca."

37. Exaudi me, Domine, exaudi me, ut discat populus iste quia tu, Domine, es Deus et tu convertisti cor eorum iterum!”.

38. I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, èak i vodu u jarku isuši.

38. Cecidit autem ignis Domini et voravit holocaustum et ligna et lapides, pulverem quoque et aquam, quae erat in aquaeductu lambens.

39. Sav narod se uplaši, ljudi padoše nièice i rekoše: "Jahve je Bog! Jahve je Bog!"

39. Quod cum vidisset omnis populus, cecidit in faciem suam et ait: “Dominus ipse est Deus, Dominus ipse est Deus!”.

40. Ilija im reèe: "Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!" I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi.

40. Dixitque Elias ad eos: “Apprehendite prophetas Baal, et ne unus quidem effugiat ex eis!”. Quos cum comprehendissent, duxit eos Elias ad torrentem Cison et interfecit eos ibi.

41. Ilija reèe Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer èujem šumor kiše."

41. Et ait Elias ad Achab: “Ascende, comede et bibe, quia sonus multae pluviae est”.

42. Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice meðu koljena.

42. Ascendit Achab, ut comederet et biberet. Elias autem ascendit in verticem Carmeli et pronus in terram posuit faciem inter genua sua

43. Rekao je zatim svome momku: "Idi gore i pogledaj prema moru." On ode gore, pogleda i reèe: "Ništa nema ondje!" Ilija odgovori: "Vrati se sedam puta."

43. et dixit ad puerum suum: “Ascende et prospice contra mare”. Qui, cum ascen disset et contemplatus esset, ait: “Non est quidquam”. Et rursum ait illi: “Revertere septem vicibus”.

44. Ali sedmoga puta reèe momak: "Eno se oblak, malen kao dlan èovjeèji, diže od mora." Tada reèe Ilija: "Idi, kaži Ahabu: 'Upregni i silazi da te kiša ne uhvati.'"

44. In septima autem vice dixit: “Ecce nubecula parva quasi manus hominis ascendit de mari”. Et ait: “Ascende et dic Achab: Iunge et descende, ne occupet te pluvia!”.

45. Odjednom se nebo zamraèi od oblaka i vihora i pade jaka kiša. Ahab se pope na kola i odveze u Jizreel.

45. Et factum est interea: ecce caeli contenebrati sunt, et nubes et ventus, et facta est pluvia grandis. Ascendens itaque Achab abiit in Iezrahel.

46. Ruka je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasavši se, otrèa pred Ahabom sve do u blizinu Jizreela.

46. Et manus Domini facta est super Eliam; accinctisque lumbis, currebat ante Achab, donec veniret in Iezrahel.