Poslanica Hebrejima, 1
1. Više puta i na više naèina Bog nekoæ govoraše ocima po prorocima;
1. Multifariam et multis modis olim Deus locutus patribus in prophetis,
2. konaèno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.
2. in novissimis his diebus locutus est nobis in Filio, quem constituit heredem universorum, per quem fecit et saecula;
3. On, koji je odsjaj Slave i otisak Biæa njegova te sve nosi snagom rijeèi svoje, pošto oèisti grijehe, sjede zdesna Velièanstvu u visinama;
3. qui, cum sit splendor gloriae et figura substantiae eius et portet omnia verbo virtutis suae, purgatione peccatorum facta, consedit ad dexteram maiestatis in excelsis,
4. postade toliko moæniji od anðela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.
4. tanto melior angelis effectus, quanto differentius prae illis nomen hereditavit.
5. Ta kome od anðela ikad reèe: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja æu njemu biti otac, a on æe meni biti sin.
5. Cui enim dixit aliquando angelorum: “Filius meus es tu; ego hodie genui te” et rursum: “Ego ero illi in patrem, et ipse erit mihi in filium”?
6. A opet, kad uvodi Prvoroðenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anðeli Božji.
6. Cum autem iterum introducit primogenitum in orbem terrae, dicit: “Et adorent eum omnes angeli Dei”.
7. Za anðele veli: Anðele èini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim,
7. Et ad angelos quidem dicit: “Qui facit angelos suos spiritus et ministros suos flammam ignis”;
8. ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva.
8. ad Filium autem: “Thronus tuus, Deus, in saeculum saeculi, et virga aequitatis virga regni tui.
9. Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
9. Dilexisti iustitiam et odisti iniquitatem, propterea unxit te Deus, Deus tuus, oleo exsultationis prae participibus tuis”
10. I: Ti u poèetku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
10. et: “Tu in principio, Domine, terram fundasti; et opera manuum tuarum sunt caeli.
11. Propast æe, ti æeš ostati, sve æe ostarjeti kao odjeæa.
11. Ipsi peribunt, tu autem permanes; et omnes ut vestimentum veterascent,
12. Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeæu, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
12. et velut amictum involves eos, sicut vestimentum et mutabuntur. Tu autem idem es, et anni tui non deficient”.
13. Za koga pak od anðela ikad reèe: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!
13. Ad quem autem angelorum dixit aliquando: “Sede a dextris meis, donec ponam inimicos tuos scabellum pedum tuorum”?
14. Svi ti zar nisu služnièki duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?
14. Nonne omnes sunt administratorii spiritus, qui in ministerium mittuntur propter eos, qui hereditatem capient salutis?
