Mihej, 4
1. Dogodit æe se na kraju danÄa: Gora Doma Jahvina bit æe postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova.
1. Et erit in novissimis diebus: Erit mons domus Domini praeparatus in vertice montium et sublimis super colles; et fluent ad eum populi.
2. K njoj æe se stjecat svi narodi, nagrnut æe mnoga plemena i reæi: "Hajde, uziðimo na goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! On æe nas nauèit' svojim putovima, i hodit æemo stazama njegovim. Jer æe sa Siona Zakon izaæi, rijeè Jahvina iz Jeruzalema."
2. Et properabunt gentes multae et dicent: “Venite, ascendamus ad montem Domini et ad domum Dei Iacob, et docebit nos de viis suis, et ibimus in semitis eius”; quia de Sion egredietur lex, et verbum Domini de Ierusalem.
3. On æe upravljati mnogim puèanstvima i bit æe sudac moænim narodima. Svoje æe maèeve prekovati u ralice, a svoja koplja u radne srpove. Narod na narod neæe maèa dizati niti æe se više za rat vježbati.
3. Et iudicabit inter populos multos et decernet gentibus fortibus usque in longinquum; et concident gladios suos in vomeres et hastas suas in falces; non sumet gens adversus gentem gladium, et non discent ultra belligerare.
4. Svaki æe mirno živjeti pod lozom vinovom, pod smokvom svojom, i nitko ga neæe plašiti. To rekoše usta Jahve nad Vojskama.
4. Et sedebit unusquisque subtus vitem suam et subtus ficum suam, et non erit qui deterreat; quia os Domini exercituum locutum est.
5. Jer svi narodi idu, svaki u ime boga svojega, a mi, mi idemo u imenu Jahve, Boga našega, uvijek i dovijeka.
5. Quia omnes populi ambulabunt unusquisque in nomine dei sui; nos autem ambulabimus in nomine Domini Dei nostri in aeternum et ultra.
6. "U onaj dan - rijeè je Jahvina - sabrat æu hrome, okupiti raspršene i sve kojima sam zlo uèinio.
6. “In die illa, dicit Dominus, congregabo claudicantem, et eam, quam eieceram, colligam et quam afflixeram;
7. Od hromih æu Ostatak uèiniti, moæan narod od onih što su izgnani." Tada æe Jahve nad njima kraljevati na gori Sionu od sada i dovijeka.
7. et ponam claudicantem in reliquias et eam, quae laboraverat, in gentem robustam”. Et regnabit Dominus super eos in monte Sion ex hoc nunc et usque in aeternum.
8. I ti Kulo stadÄa, Ofele Kæeri sionske, opet æe se tebi vratiti prijašnja vlast, kraljevstvo Kæeri jeruzalemske.
8. Et tu, turris gregis, collis filiae Sion, usque ad te veniet et perveniet potestas prima, regnum filiae Ierusalem.
9. Zašto sada kukaš kuknjavom? Nema li kralja u tebi? Zar su savjetnici tvoji propali da te obuzimlju bolovi kao porodilju?
9. Nunc quare clamas clamore magno? Numquid rex non est in te, aut consiliarius tuus periit, quia comprehendit te dolor sicut parturientem?
10. Savijaj se od boli i krièi, Kæeri sionska, kao žena koja poraða, jer æeš sada iz grada iziæi i stanovati na polju. Do Babilona ti æeš otiæi, ondje æeš se osloboditi, ondje æe te Jahve otkupiti iz šaka tvojih dušmana.
10. Dole et satage, filia Sion, quasi parturiens; quia nunc egredieris de civitate et habitabis in campo et venies usque ad Babylonem; ibi liberaberis, ibi redimet te Dominus de manu inimicorum tuorum.
11. A sada se mnogi narodi protivu tebe sabraše. Oni govore: "Neka se obešèasti, neka se naše oèi nasite Siona!"
11. Nunc autem congregatae sunt super te gentes multae, quae dicunt: “Profanetur, et aspiciat in Sion oculus noster”.
12. Ali zamisli Jahvine oni ne znaju i ne razumiju namjere njegove: kao snoplje na gumnu on ih je sabrao.
12. Ipsi autem non cognoverunt cogitationes Domini et non intellexerunt consilium eius, quia congregavit eos quasi manipulos in area.
13. Ustani! Ovrši žito, Kæeri sionska, jer ti pravim gvozden rog i mjedena kopita. I satrt æeš mnoge narode; zavjetovat æeš Jahvi blago njihovo i bogatstvo njihovo Gospodaru sve zemlje.
13. Surge et tritura, filia Sion, quia cornu tuum ponam ferreum et ungulas tuas ponam aereas, et comminues populos multos et vovebis Domino rapinas eorum et divitias eorum Domino universae terrae.
14. Utvrdi se sada, Tvrðavo! Opkoljeni smo i opsjednuti, palicom po licu udaraju Suca Izraelova.
14. Nunc incide te, filia incisionis! Obsidionem posuerunt super nos; in virga percutiunt maxillam iudicis Israel.
