Knjiga Postanka, 19

1. Ona dva anðela stignu naveèer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i poðe im u susret. Nakloni se licem do zemlje,

1. Veneruntque duo angeli Sodomam vespere, sedente Lot in foribus civitatis. Qui cum vidisset eos, surrexit et ivit obviam eis adoravitque pronus in terram

2. a onda im reèe: "Molim, gospodo, svrnite u kuæu svoga sluge da noæ provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noæ æemo provesti na trgu."

2. et dixit: “Obsecro, domini mei, declinate in domum pueri vestri et pernoctate; lavate pedes vestros et mane proficiscemini in viam vestram”. Qui dixerunt: “Minime, sed in platea pernoctabimus”.

3. Ali ih on uporno navraæaše, i oni se uvratiše k njemu i uðoše u njegovu kuæu. On ih ugosti, ispeèe pogaèu te blagovaše.

3. Compulit illos oppido, et diverterunt ad eum. Ingressisque domum illius fecit convivium et coxit azyma, et comederunt.

4. Još ne bijahu legli na poèinak, kad graðani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg èovjeka, opkole kuæu.

4. Prius autem quam irent cubitum, viri civitatis, viri Sodomae, vallaverunt domum a iuvene usque ad senem, omnis populus simul.

5. Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noæas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?"

5. Vocaveruntque Lot et dixerunt ei: “Ubi sunt viri, qui introierunt ad te nocte? Educ illos ad nos, ut cognoscamus eos”.

6. Lot iziðe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.

6. Egressus ad eos Lot post tergum occludens ostium ait:

7. "Braæo moja," reèe on, "molim vas, ne èinite toga zla!

7. “Nolite, quaeso, fratres mei, nolite malum hoc facere.

8. Imam, evo, dvije kæeri s kojima još èovjek nije imao dodira: njih æu vam izvesti pa èinite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa uèiniti jer su došli pod sjenu moga krova."

8. Ecce, habeo duas filias, quae necdum cognoverunt virum; educam eas ad vos, et facite eis sicut placuerit vobis, dummodo viris istis nihil faciatis; ideo enim ingressi sunt sub umbra tecti mei”.

9. "Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se veæ postavlja. Sad æemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju.

9. At illi dixerunt: “Recede illuc”. Et rursus: “Unus ingressus est, inquiunt, ut advena et vult iudicare? Te ergo ipsum magis quam hos affligemus”. Vimque faciebant Lot vehementissime, iamque prope erat, ut effringerent fores.

10. Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuæu i zatvore vrata;

10. Et ecce miserunt manum viri et introduxerunt ad se Lot clauseruntque ostium;

11. a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naæi vrata.

11. et eos, qui foris erant, percusserunt caecitate a minimo usque ad maximum, ita ut ostium invenire non possent.

12. Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kæeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi!

12. Dixerunt autem viri ad Lot: “Habes hic quempiam tuorum? Generum et filios et filias et omnes, qui tui sunt in urbe, educ de loco hoc:

13. Jer mi æemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo."

13. delebimus enim locum istum, eo quod increverit clamor contra eos coram Domino, qui misit nos, ut perdamus eam”.

14. Iziðe Lot da to kaže svojima buduæim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kæeri te reèe: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer æe Jahve uništiti grad!" Ali je u oèima svojih buduæih zetova ispao kao da zbija šalu.

14. Egressus itaque Lot locutus est ad generos suos, qui accepturi erant filias eius, et dixit: “Surgite, egredimini de loco isto, quia delebit Dominus civitatem”. Et visus est eis quasi ludens loqui.

15. Kako zora puèe, anðeli navale na Lota govoreæi: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kæeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!"

15. Cumque esset mane, cogebant eum angeli dicentes: “Surge, tolle uxorem tuam et duas filias, quas habes hic, ne pereas in scelere civitatis”.

16. Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kæeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada.

16. Tardante illo, apprehenderunt viri manum eius et manum uxoris ac duarum filiarum eius, eo quod parceret Dominus illi.

17. Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!"

17. Et eduxerunt eum posueruntque extra civitatem. Ibi locutus est: “Salvare, agitur de vita tua; noli respicere post tergum, nec stes in omni circa regione; sed in monte salvum te fac, ne pereas”.

18. Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine!

18. Dixitque Lot ad eos: “Non, quaeso, Domine.

19. Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim oèima - a toliko milosrðe veæ si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeæi u brdo a da me nesreæa ne snaðe i ne poginem.

19. Ecce invenit servus tuus gratiam coram te, et magnificasti misericordiam tuam, quam fecisti mecum, ut salvares animam meam; nec possum in monte salvari, ne forte apprehendat me malum et moriar.

20. Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!"

20. Ecce, civitas haec iuxta, ad quam possum fugere, parva, et salvabor in ea ­ numquid non modica est? ­ et vivet anima mea”.

21. Odgovori mu: "Uslišat æu ti i tu molbu i neæu zatrti grada o kojemu govoriš.

21. Dixitque ad eum: “Ecce, etiam in hoc suscepi preces tuas, ut non subvertam urbem, pro qua locutus es.

22. Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa èiniti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar.

22. Festina et salvare ibi, quia non potero facere quidquam, donec ingrediaris illuc”. Idcirco vocatum est nomen urbis illius Segor.

23. Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,

23. Sol egressus est super terram, et Lot ingressus est Segor.

24. Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem

24. Igitur Dominus pluit super Sodomam et Gomorram sulphur et ignem a Domino de caelo

25. i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.

25. et subvertit civitates has et omnem circa regionem, universos habitatores urbium et cuncta terrae virentia.

26. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli.

26. Respiciensque uxor eius post se versa est in statuam salis.

27. Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom,

27. Abraham autem consurgens mane venit ad locum, ubi steterat prius cum Domino,

28. upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klaèine.

28. intuitus est Sodomam et Gomorram et universam terram regionis illius; viditque ascendentem favillam de terra quasi fornacis fumum.

29. Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.

29. Cum enim subverteret Deus civitates regionis illius, recordatus Abrahae liberavit Lot de subversione urbium, in quibus habitaverat.

30. Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kæeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kæeri živjeli su u peæini.

30. Ascenditque Lot de Segor et mansit in monte, duae quoque filiae eius cum eo; timuerat enim manere in Segor. Et mansit in spelunca ipse et duae filiae eius.

31. Starija reèe mlaðoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je obièaj po svem svijetu.

31. Dixitque maior ad minorem: “Pater noster senex est, et nullus virorum remansit in terra, qui possit ingredi ad nos iuxta morem universae terrae.

32. Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leæi: tako æemo s ocem saèuvati potomstvo."

32. Veni, inebriemus patrem nostrum vino dormiamusque cum eo, ut servare possimus ex patre nostro semen”.

33. One noæi opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.

33. Dederunt itaque patri suo bibere vinum nocte illa, et ingressa est maior dormivitque cum patre; at ille non sensit, nec quando accubuit filia nec quando surrexit.

34. Sutradan starija reèe mlaðoj: "Sinoæ sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noæas, pa idi ti i s njim lezi: tako æemo ocu saèuvati potomstvo."

34. Altera quoque die dixit maior ad minorem: “Ecce, dormivi heri cum patre meo; demus ei bibere vinum etiam hac nocte, et ingressa dormies cum eo, ut salvemus semen de patre nostro”.

35. Opiju oca vinom i one noæi te mlaða ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.

35. Dederunt et illa nocte patri suo bibere vinum, ingressaque minor filia dormivit cum eo; et ne tunc quidem sensit, quando illa concubuerit vel quando surrexerit.

36. Tako obje Lotove kæeri zanesu s ocem.

36. Conceperunt ergo duae filiae Lot de patre suo.

37. Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca.

37. Peperitque maior filium et vocavit nomen eius Moab; ipse est pater Moabitarum usque in praesentem diem.

38. I mlaða rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.

38. Minor quoque peperit filium et vocavit nomen eius Benammi (id est Filius populi mei); ipse est pater Ammonitarum usque hodie.