Biblija u jednoj godini.

Na današnji dan, Izlazak 33-34 prikazuje Božju slavnu prisutnost koja prati Mojsija i obnovu saveza nakon grijeha zlatnog teleta. Levitski zakonik 24 utvrđuje pravila u vezi s maslinovim uljem i svetim kruhom, kao i upute o pravednosti. Psalam 81 je poziv na poslušnost i iskreno štovanje, podsjećajući ljude na blagoslove koji dolaze od slijeđenja Gospodina svim srcem.

Poglavlje 33

1. Jahve reèe Mojsiju: "Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da æu je dati njihovim potomcima.

2. Pred tobom æu poslati anðela; istjerat æu Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce.

3. Idite u zemlju kojom teèe mlijeko i med. Ja s vama neæu poæi - jer ste narod tvrde šije - da vas putem ne istrijebim."

4. Kad narod èu ove oštre rijeèi, poèe tugovati. I nitko više ne stavi na se svoga nakita.

5. Jer reèe Jahve Mojsiju: "Kaži Izraelcima: 'Vi ste narod tvrde šije. Kad bih ja s vama išao samo èas, uništio bih vas. Stoga skinite svoj nakit, a ja æu vidjeti što æu s vama uèiniti.'"

6. Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita.

7. Mojsije uze Šator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva ga Šator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, pošao bi k Šatoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora.

8. Kad bi god Mojsije pošao u Šator, sav bi se narod digao; svatko bi stajao kod ulaza u svoj šator i gledao za Mojsijem dok ne bi ušao u Šator.

9. A kad bi Mojsije ušao u Šator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na ulazu u Šator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao.

10. Videæi kako stup oblaka stoji na ulazu Šatora, sav bi se narod tada dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga šatora.

11. Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što èovjek govori s prijateljem. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, ali se njegov pomoænik Jošua, sin Nunov, mlaðarac, iz Šatora ne bi micao.

12. Mojsije oslovi Jahvu: "Vidi, ti si meni rekao: 'Povedi ovaj narod', ali mi nisi objavio koga æeš sa mnom poslati. Još si mi rekao: 'Znam te po imenu, i ti uživaš moju blagonaklonost.'

13. Stoga, ako uživam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove da te shvatim i da dalje uživam tvoju blagonaklonost. Promisli takoðer da je ova svjetina tvoj narod."

14. "Ja æu osobno s tobom poæi", odgovori Jahve, "i poèinak ti priuštiti."

15. "Ako ti ne poðeš", nadoda Mojsije, "odavde nas i ne izvodi.

16. TÓa kako æe se znati da uživamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po tome što ideš s nama. Time æemo se samo razlikovati ja i tvoj narod meðu svim narodima koji su na licu zemlje."

17. "I ovo što si zatražio, uèinit æu", odgovori Jahve Mojsiju. "TÓa ti uživaš moju blagonaklonost jer te po imenu poznajem."

18. "Pokaži mi svoju slavu", zamoli Mojsije.

19. "Dopustit æu da ispred tebe proðe sav moj sjaj", odgovori, "i pred tobom æu izustiti svoje ime Jahve. Bit æu milostiv kome hoæu da milostiv budem; smilovat æu se komu hoæu da se smilujem.

20. A ti", doda, "moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može èovjek mene vidjeti i na životu ostati.

21. Evo mjesta ovdje uza me", nastavi Jahve. "Stani na peæinu!

22. Dok moja slava bude prolazila, stavit æu te u pukotinu peæine i svojom te rukom zakloniti dok ne proðem.

23. Onda æu ja svoju ruku maknuti, pa æeš me s leða vidjeti. Ali se lice moje ne može vidjeti."

Poglavlje 34

1. Reèe Jahve Mojsiju: "Okleši dvije kamene ploèe kao i prijašnje pa æu ja na ploèe napisati rijeèi koje su bile na prvim ploèama što si ih razbio.

2. Budi gotov do jutra. Onda, ujutro, popni se na brdo Sinaj i ondje æeš, navrh brda, stupiti preda me.

3. Nitko drugi neka se s tobom ne penje; neka se nitko nigdje na brdu ne pokaže. Neka ni ovce ni goveda ne pasu podno brda."

4. Mojsije okleše dvije kamene ploèe kao i prijašnje; rano jutrom ustane i popne se na Sinajsko brdo, uzevši u ruke dvije kamene ploèe, kako mu je Jahve naredio.

5. Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: "Jahve!"

6. Jahve proðe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošæu,

7. iskazuje milost tisuæama, podnosi opaèinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja nego kažnjava opaèinu otaca na djeci - èak na unuèadi do treæega i èetvrtog koljena."

8. Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se.

9. Onda reèe: "Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim oèima, onda, o Gospodine, poði s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opaèine i primi nas za svoju baštinu!"

10. "Dobro", odgovori, "sklapam Savez. Pred cijelim tvojim pukom èinit æu èudesa kakva se nisu dogaðala ni u kojoj zemlji, ni u kojem narodu. Sav narod koji te okružuje vidjet æe što može Jahve, jer ono što æu s tobom uèiniti bit æe strašno.

11. Vrši, dakle, što ti danas nalažem! Gle, protjerat æe ispred tebe Amorejce, Kanaance, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce.

12. Èuvaj se da ne praviš saveza sa stanovnicima zemlje u koju ideš; da ne budu zamkom u tvojoj sredini.

13. Nego porušite njihove žrtvenike, oborite njihove stupove, poèupajte im ašere!

14. Jer ne smiješ se klanjati drugome bogu. TÓa Jahve - ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran.

15. Ne pravi saveza sa stanovnicima one zemlje da te oni, kad se odaju bludnosti sa svojim bogovima i žrtve im budu prinosili, ne bi pozivali, a ti pristao da jedeš od prinesene žrtve;

16. da ne bi uzimao njihove djevojke za žene svojim sinovima, da one - odajuæi se bludništvu sa svojim bogovima - ne bi za sobom povele i tvoje sinove.

17. Ne pravi sebi livenih bogova!

18. Drži Blagdan beskvasnoga kruha - jeduæi beskvasni kruh sedam dana, kako sam ti naredio - u odreðeno vrijeme u mjesecu Abibu, jer si u mjesecu Abibu izišao iz Egipta.

19. Svako prvoroðenèe materinjega krila meni pripada: svako muško, svaki prvenac tvoga i sitnoga i krupnoga blaga.

20. Prvenca od magarice otkupi jednim grlom sitne stoke. Ako ga ne otkupiš, moraš mu šijom zavrnuti. A sve prvoroðence od svojih sinova otkupljuj. Neka nitko preda me ne stupa praznih ruku!

21. Šest dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je u doba oranja ili u vrijeme žetve.

22. Svetkuj Blagdan sedmica - prvine pšeniène žetve - i Blagdan berbe na prekretu godine.

23. Triput na godinu neka se svi muškarci pojave pred Gospodinom Jahvom, Bogom Izraelovim.

24. Jer æu protjerati narode ispred tebe i proširiti tvoje meðe te nitko neæe hlepiti za tvojom zemljom kad triput u godini budeš uzlazio da se pokažeš pred Jahvom, Bogom svojim.

25. Od žrtve koju mi namjenjuješ ne prinosi krvi ni s èim ukvasanim; niti ostavljaj žrtve prinesene na blagdan Pashe da prenoæi do jutra.

26. U kuæu Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke.

27. Zapiši ove rijeèi", reèe Jahve Mojsiju, "jer su one temelji na kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez."

28. Mojsije ostade ondje s Jahvom èetrdeset dana i èetrdeset noæi. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploèe ispisao rijeèi Saveza - Deset zapovijedi.

29. Napokon Mojsije siðe sa Sinajskog brda. Silazeæi s brda, nosio je u rukama ploèe Svjedoèanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog razgovora s Jahvom, izbija svjetlost.

30. Kad su Aron i svi Izraelci vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost, ne usudiše se k njemu pristupiti.

31. Onda ih Mojsije zovnu. Tada k njemu doðoše Aron i sve starješine zajednice. I Mojsije razgovaraše s njima.

32. Poslije k njemu doðoše i svi Izraelci, pa im on priopæi sve što mu je naložio Jahve na Sinajskom brdu.

33. Kad je Mojsije završio razgovor s njima, prevuèe preko svoga lica koprenu.

34. Kad bi god Mojsije ulazio pred Jahvu da s njim razgovara, koprenu bi skinuo dok opet ne bi izišao. Kad bi izlazio da Izraelcima kaže što mu je nareðeno,

35. Izraelci bi vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost. Tada bi Mojsije opet prevukao koprenu preko lica dok ne uðe da s Jahvom govori.

1. Jahve reèe Mojsiju:

2. "Naredi Izraelcima da ti za svijeænjak donose èistoga ulja od istupanih maslina, da se uvijek održava svjetlo.

3. Neka ga Aron svagda sprema pred Jahvom od veèeri do jutra u Šatoru sastanka, pred zavjesom Svjedoèanstva. Neka je ovo trajan zakon vašim naraštajima.

4. Neka Aron neprekidno održava svjetlila na èistome svijeænjaku pred Jahvom."

5. "Potom uzmi najboljeg brašna i od njega ispeci dvanaest pogaèa. Neka u svakoj pogaèi budu dvije desetine efe.

6. Onda ih poredaj u dva reda - po šest u redu - na èistome stolu što je pred Jahvom.

7. Na svaki red stavi èistoga tamjana. Neka to bude hrana prinesena kao spomen - paljena žrtva Jahvi.

8. Svake subote, bez prijekida, neka se postavljaju pred Jahvu. To neka Izraelci vrše zbog vjeènoga Saveza.

9. Neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. Oni ih imaju blagovati na posveæenu mjestu. To je njemu vrlo svet dio Jahvinih paljenih žrtava. To neka bude trajna odredba."

10. A sin jedne Izraelke, komu otac bijaše Egipæanin, iziðe meðu Izraelce i zametne u taboru svaðu s nekim Izraelcem.

11. Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju. - Mati mu se zvala Šelomit, a bila je kæi Dibrijeva iz plemena Danova. -

12. Stave ga u zatvor dok im se ne oèituje volja Jahvina.

13. Onda Jahve reèe Mojsiju:

14. "Izvedi psovaèa iz tabora. Potom svi oni koji su ga èuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje.

15. Poslije toga æeš ovako prozboriti Izraelcima: Tko god opsuje Boga svoga neka snosi svoju krivnju;

16. tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne - neka ga sva zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino, mora mrijeti.

17. Ako èovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti.

18. Tko usmrti živinèe mora ga nadomjestiti: život za život.

19. Tko ozlijedi svoga bližnjega neka mu se uèini kako je on uèinio:

20. lom za lom, oko za oko, zub za zub - rana koju je on zadao drugome neka se zada i njemu.

21. Tko usmrti živinèe mora ga nadoknaditi, ali tko ubije èovjeka mora umrijeti.

22. Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve, Bog vaš."

23. Pošto je Mojsije to izložio Izraelcima, oni izvedu psovaèa izvan tabora i zaspu ga kamenjem. Uèine, dakle, Izraelci kako je Jahve Mojsiju naredio.

1. Zborovoði. Po napjevu "Tijesci". Asafov.

2. Kliknite Bogu, našoj jakosti, klièite Bogu Jakovljevu!

3. Nek' zazvuèe žice, nek' se èuje bubanj, svirajte u milozvuènu harfu s citarom!

4. Zatrubite u rog za mlaðaka, za uštapa, na svetkovinu našu!

5. Jer to je propis Izraelu, zapovijed Boga Jakovljeva.

6. Takav je zakon dao Josipu kad je izlazio iz zemlje Egipta.

7. Šapat tajnovit èuh: "Oslobodih od tereta rame njegovo, ruke su mu slobodne od košare.

8. U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih tebi, iskušah te kod voda meripskih.

9. Slušaj, puèe moj, i ja æu te opomenuti: o, da me poslušaš, Izraele!

10. Nek' ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tuðem!

11. Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim!"

12. "Ali moj narod ne slušaše glasa moga, Izrael me ne posluša.

13. Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se hoæe!

14. O, kad bi me narod moj slušao, kad bi Izrael putovima mojim hodio,

15. brzo bih pokorio dušmane njegove, ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove.

16. Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes bio zapeèaæen zauvijek.

17. A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz peæine.