Na 271. dan razmišljamo o Izraelovom priznanju u Ezri 9-10, ozbiljnosti vjernosti Bogu i pokajanju naroda. Zaharija 9-11 predstavlja proročanstva o obnovi i sudu, dok Mudre izreke 20:16-19 nude praktične savjete o razlučivanju, pravdi i svakodnevnoj mudrosti.
1. Pošto je sve to ureðeno, doðoše mi glavari govoreæi: "Izraelski narod, sveæenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipæana i Amorejaca,
2. nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za žene njihove kæeri: sveti rod pomiješao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su poèinili tu nevjernost."
3. Na tu vijest razderah svoju odjeæu i svoj ogrtaè, èupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utuèen.
4. Svi koji su strahovali od rijeèi Božje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utuèen, sve do veèernje žrtve.
5. A o veèernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeæe i ogrtaèa, padoh na koljena, raširih ruke prema Jahvi, Bogu svome,
6. i rekoh: "Bože moj! Stid me i bojim se podiæi svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave i grijesi su se naši nagomilali do neba.
7. Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i sveæenici naši - pod maè, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas.
8. Ali sada, za kratko vrijeme, uèinio nam je Jahve, Bog naš, milost i ostavi nam Ostatak i dade nam utoèište u svome svetom mjestu: tako nam je Bog naš prosvijetlio oèi i dao nam malo života u robovanju našem.
9. Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu našem nije nikada ostavio Bog naš: nego nam dade te naðosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam snage da podignemo Dom Boga našega i da obnovimo njegove ruševine i pribavi nam utoèište u Judeji i Jeruzalemu.
10. Ali sada, što možemo reæi, Bože moj, kad smo poslije svega toga odnemarili zapovijedi tvoje
11. koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim rijeèima: 'Zemlja u koju ulazite da je zaposjednete neèista je zemlja od neèistoæe naroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga kraja do drugoga.
12. Stoga ne dajite kæeri svojih za njihove sinove i ne uzimajte njihovih kæeri za svoje sinove, ne želite nikakav njihov mir i sreæu njihovu, da biste postali snažni i jeli najbolje plodove zemlje i ostavili je zauvijek u nasljedstvo sinovima svojim.'
13. I poslije svega što nas je stiglo zbog zlih djela naših i zbog naše velike krivice, dobro je, o Bože naš, što si naša zlodjela smatrao manjima nego što je zloæa njihova i što si nam ostavio ovaj Ostatak!
14. Zar možemo i dalje kršiti naredbe tvoje i vezivati se s ovim gnusnim narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni ikoga spašena više ne bi bilo?
15. Jahve, Bože Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo Ostatak, kao što smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!"
1. Dok je Ezra molio i priznavao grijehe, plaèuæi i ležeæi pred Domom Božjim, skupilo se oko njega mnoštvo Izraelaca, ljudi, žena i djece: i taj je narod gorko plakao.
2. Tada Šekanija, sin Jehielov, jedan od sinova Elamovih, uzimajuæi rijeè reèe Ezri: "Mi smo izdali Boga svoga ženeæi se tuðinkama iz naroda zemlje. Ali još ima nade Izraelu.
3. Obnovimo sada Savez s Bogom svojim: obeæajmo da æemo, prema savjetu moga gospodara i onih koji osjeæaju strahopoèitanje prema zapovijedi Boga našega, otpustiti svoje žene tuðinke i djecu koju su rodile. Uèinimo dakle po Zakonu!
4. Ustani, jer to je tvoja dužnost, a mi æemo biti uza te. Budi hrabar i na djelo!"
5. Tada ustade Ezra i zakle glavare sveæenièke, i levite, i sve Izraelce da æe uèiniti kako im bijaše rekao. I zakleše se.
6. Ezra se udalji ispred Doma Božjega i uðe u dvoranu Johanana, sina Elijašibova. Ondje provede noæ i nije jeo ni kruha niti je pio vode jer tugovaše zbog nevjernosti povratnika.
7. Zatim je objavljeno u Judeji i Jeruzalemu svima povratnicima da se skupe u Jeruzalemu:
8. a tko ne bude došao u Jeruzalem za tri dana, toga æe pozvati glavari i starješine, bit æe mu zaplijenjeno imanje i iskljuèit æe ga iz zbora povratnika.
9. Svi su se ljudi od Jude i Benjamina sakupili tako za tri dana u Jeruzalemu. Bilo je to devetoga mjeseca, dvadesetoga dana u mjesecu. Sav se narod smjestio na trgu pred Domom Božjim, dršæuæi zbog svega toga i zbog jake kiše.
10. Tada, ustavši, sveæenik Ezra reèe im: "Vi ste se iznevjerili kad ste se oženili tuðinkama. Tako ste poveæali grijeh Izraelov!
11. Ali podajte sada hvalu Jahvi, Bogu otaca svojih, i izvršite volju njegovu te se rastavite od naroda zemlje i od žena tuðinki."
12. Sav je zbor odgovorio snažnim glasom: "Jest, dužnost nam je uèiniti po tvome savjetu!
13. Ali naroda ima mnogo i dažd nahodi: vani se ne može stajati. Osim toga, nije to posao od dan-dva, jer nas je mnogo koji smo u tome sagriješili.
14. Mogu nas na zajednièkom zboru zastupati naši glavari: svi koji su po našim gradovima oženjeni tuðinkama mogu doæi u odreðeno vrijeme u pratnji starješina i sudaca svakoga grada, sve dok ne budemo odvratili gnjev Boga svojega zbog ovoga."
15. Samo Jonatan, sin Asahelov, i Jahzija, sin Tikvin, bijahu se usprotivili; a podupirahu ih Mešulam i levit Šabetaj.
16. Povratnici uèiniše tako: rastaše se. Sveæenik Ezra izabra za pomoænike glavare obitelji, prema njihovim domovima, i svi su bili poimence odreðeni. Poèeli su zasjedati prvoga dana desetoga mjeseca da bi sve ispitali.
17. I prvoga dana prvoga mjeseca završiše sa svima koji se bijahu oženili tuðinkama.
18. Meðu pripadnicima sveæenstva evo koji bijahu oženjeni tuðinkama: izmeðu sinova Ješue, sina Josadakova, i meðu njegovom braæom: Maaseja, Eliezer, Jarib i Gedalija;
19. oni dadoše svoju ruku da æe otpustiti svoje žene i da æe za svoj grijeh prinijeti ovna kao naknadnicu.
20. Od sinova Imerovih: Hanani i Zebadja;
21. od Harimovih sinova: Maaseja, Ilija, Šemaja, Jehiel i Uzija;
22. od Pašhurovih sinova: Elijoenaj, Maaseja, Jišmael, Netanel, Jozabad i Elasa.
23. Od levita: Jozabad, Šimej, Kelaja - nazvan Kelita - Petahja, Juda i Eliezer.
24. Od pjevaèa: Elijašib i Zakur. Od vratara: Šalum, Telem i Uri.
25. A izmeðu Izraelaca: od sinova Paroševih: Ramja, Jizija, Malkija, Mijamin, Eleazar, Malkija i Benaja;
26. od sinova Elamovih: Matanija, Zaharija, Jehiel, Abdi, Jeremot i Ilija;
27. od sinova Zatuovih: Elijoenaj, Elijašib, Matanija, Jeremot, Zabad i Aziza;
28. od sinova Bebajevih: Johanan, Hananija, Zabaj i Atlaj;
29. od Banijevih sinova: Mešulam, Maluk, Adaja, Jašub, Šeal i Ramot;
30. od Pahat-Moabovih sinova: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja, Matanija, Besalel, Binuj i Manaše;
31. od sinova Harimovih: Eliezer, Jišija, Malkija, Šemaja, Šimun,
32. Benjamin, Maluk, Semarja;
33. od sinova Hašumovih: Matnaj, Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj, Manaše, Šimej;
34. od sinova Banijevih: Maadaj, Amram, Joel,
35. Benaja, Bedja, Kelu,
36. Vanija, Meremot, Elijašib,
37. Matanija, Matnaj i Jaasaj;
38. od sinova Binujevih: Šimej,
39. Šelemja, Natan i Adaja;
40. od Zakajevih sinova: Šašaj, Šaraj,
41. Azareel, Šelemja, Šemarja,
42. Šalum, Amarja, Josip;
43. od Nebovih sinova: Jeiel, Matitja, Zabad, Zebina, Jadaj, Joel, Benaja.
44. Svi su ovi bili oženjeni tuðinkama, ali su ih otpustili, žene i djecu.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
1. Proroštvo. Rijeè Jahvina. Jahve prolazi zemljom Hadraka, Damask mu je poèivalište; jer Jahvini su gradovi Arama i sva plemena Izraela.
2. Hamat takoðer, koji s njim granièi,
3. i Tir i Sidon, tako mudar. Tir podiže tvrde bedeme, zgrnu srebra kao prašine i zlata kao blata s ulica.
4. Al' evo, Gospod æe ga osvojiti, survati u more moæ njegovu, a njega æe progutati oganj.
5. Vidjet æe to Aškelon i prestrašiti se, a Gaza sva æe uzdrhtati, i Ekron, jer ga nada prevari: nestat æe kralja iz Gaze, Aškelon æe pust ostati,
6. u Ašdodu stanovat æe kopilad! Zatrt æu ponos Filistejaca,
7. uklonit æu im krv iz usta i gnusobu iz zuba. I oni æe pripasti Bogu našem i bit æe kao jedna obitelj u Judeji, a Ekron æe biti kao Jebusejac.
8. Uz Dom svoj utaborit æu se kao straža, protiv onih koji odlaze i dolaze; tlaèitelj neæe više ovud prolaziti, jer njegovu sam uvidio bijedu.
9. Klikni iz sveg grla, Kæeri sionska! Vièi od radosti, Kæeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraæa: pravièan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magarièinu.
10. On æe istrijebit' kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on æe istrijebit' luk ubojni. On æe navijestit' mir narodima; vlast æe mu se proširit' od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje.
11. A i tebi, zbog krvi tvoga Saveza, vratit æu sužnje tvoje iz jama bezvodnih.
12. Vratite se u Tvrðavu, izgnanici puni nade, još danas - ja navješæujem - dvostruko æu ti uzvratiti.
13. Jer, Judu sam kao luk napeo, a Efrajimom luk naoružao: tvoje æu, o Sione, zavitlat' sinove - protiv sinova tvojih, o Javane - i uèinit æu te kao maè junaka.
14. Nad njima tad æe se pojaviti Jahve i kao munja letjet æe mu strijela. Jahve Gospod u rog æe zatrubit', hodit æe na južnim vihorima.
15. Jahve nad Vojskama zakrilit æe ih i oni æe gaziti nogama kamenje praæaka, pit æe krv kao da je vino, napojit' se kao škropilo, kao uglovi na žrtveniku.
16. Jahve Bog njihov spasit æe ih u dan onaj; kao stado on æe pasti narod svoj; kao drago kamenje krune oni æe blistat' u zemlji njegovoj.
17. Ah, kako li æe sretan, kako lijep biti! Od žita æe rasti mladiæi, a od slatkog vina djevice.
1. Tražite od Jahve dažda u vrijeme proljetno! Jahve stvara munje i daje kišu; èovjeku kruh daje, a stoci travu.
2. Lažno bajaju kumiri, prijevaru vide gatari, obmanu govore snovi, varljivu utjehu daju, zato kao stado blude ljudi, lutaju jer nemaju pastira.
3. Moj je gnjev planuo na pastire, i ja æu kaznom pohodit jarce. Da, Jahve nad Vojskama pohodit æe stado svoje, dom Judin. I uèinit æe da budu k'o gizdav konj u boju:
4. od njega æe poteæi kamen zaglavni, klin šatorski, od njega ubojit luk, od njega sve voðe.
5. Bit æe zajedno kao junaci što u boju gaze kao po blatu uliènom; vojevat æe, jer Jahve je s njima, i osramotit æe one koji konje jašu.
6. "Ojaèat æu dom Judin, spasiti dom Josipov. Opet æu ih naseliti, žao mi ih, i bit æe kao da ih nisam odbacio, jer ja sam Jahve, Bog njihov - uslišat æu ih."
7. Efrajimci bit æe kao junaci i radostit æe im se srce kao od vina: vidjet æe sinove svoje i veseliti se, u Jahvi æe klicati srce njihovo.
8. "Zazviždat æu im i sabrati ih, jer ja sam ih izbavio, bit æe opet brojni kao što bjehu.
9. Rasijao sam ih meðu narode, ali æe se oni u zemljama dalekim spomenuti mene, pouèit æe svoje sinove, i oni æe se vratiti.
10. Vratit æu ih iz zemlje egipatske, sabrat æu ih iz Asirije i dovest ih u zemlju gileadsku i na Libanon, i neæe biti dosta mjesta za njih."
11. Prijeæi æe more egipatsko, jer on æe udariti valove morske, sve dubine Nila presahnut æe. Bit æe oboren ponos Asirije, oduzeto žezlo Egiptu.
12. U Jahvi æe biti snaga njihova, njegovim æe se oni proslavit imenom - rijeè je Jahvina.
1. Otvori vrata, Libanone, nek' ti oganj sažeže cedrove!
2. Kukaj, èempresu, jer pade cedar, jer su moguænici upropašteni! Kukajte, hrastovi bašanski, jer posjeèena je šuma najgušæa.
3. Èuj jauk pastira, opustošen je sjaj njihov! Èuj riku laviæa, opustošen je ponos jordanski!
4. Ovako mi reèe Jahve:
5. "Pasi ovce klanice! Kupci ih njihovi kolju nekažnjeno, a koji ih prodaju, govore: 'Blagoslovljen bio Jahve, obogatio sam se!' i pastiri ih njihovi ne štede.
6. Ni ja više neæu štedjeti žitelja zemlje - rijeè je Jahve nad Vojskama - nego: predajem, evo, svakoga u ruke njegova bližnjega i u ruke kralja njegova; i oni æe pustošiti zemlju, a ja neæu izbavljati iz ruku njihovih."
7. Stadoh pasti ovce klanice za trgovce ovcama te uzeh dva štapa: jedan nazvah Naklonost, drugi Sveza. Tako sam pasao stado.
8. I u jednom mjesecu odbacih tri pastira. Ali mi i ovce dojadiše, omrznuh im.
9. Tad rekoh: "Neæu vas više pasti! Koja mora uginuti, nek' ugine! Koja mora nestati, nek' nestane! A koje ostanu, neka jedna drugoj meso prožderu!"
10. Tad uzeh svoj štap Naklonost i slomih ga da raskinem Savez svoj što ga bijah sklopio sa svim narodima.
11. I on se raskinu onog dana, i trgovci ovcama koji su to gledali doznaše da je to bila rijeè Jahvina.
12. Rekoh im tad: "Ako vam je to dobro, dajte mi plaæu; ako nije, nemojte." Oni mi odmjeriše plaæu: trideset srebrnika.
13. A Jahve mi reèe: "Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!" Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu Jahvinu.
14. Onda slomih i svoj drugi štap, Svezu - da raskinem bratstvo izmeðu Jude i Izraela.
15. I reèe mi Jahve: "Uzmi još opremu bezumna pastira,
16. jer, evo, podiæi æu jednoga bezumnog pastira u ovoj zemlji: za izgubljene on se neæe brinuti, zalutale neæe tražiti, ranjene neæe vidati, iscrpljene neæe nositi, nego æe jesti meso od pretilih i papke im otkidati.
17. Teško pastiru opakom koji stado ostavlja! Neka mu maè stigne ruku i desno oko! Nek' mu desnica sasvim usahne, oko desno sasvim potamni!"
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
16. Uzmi haljinu onomu tko je jamèio za drugoga; oplijeni njega umjesto tuðinca.
17. Sladak je èovjeku kruh prijevare, ali mu se usta poslije napune pijeskom.
18. Naumi se provode savjetom: zato dobro razmisli pa vodi boj!
19. Tko okolo kleveæe, otkriva tajne: zato se ne miješaj s onim komu su usne uvijek otvorene.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
"Vive-se de fé, não de sonhos." São Padre Pio de Pietrelcina
