Biblija u jednoj godini.

Dvadeset četvrtog dana dolazimo do vrhunca. Postanak 45-46 prepričava Josipovo dirljivo otkrivenje braći, njegov milosrdni oprost i preseljenje cijele Jakovljeve obitelji u Egipat sa sedamdeset ljudi. Job 37-38 označava dramatičnu prekretnicu kada Bog konačno odgovara Jobu iz vihora, ispitujući ga o tajnama stvaranja. Izreke 4:20-27 potiču nas da čuvamo svoja srca iznad svega, jer iz njih izviru izvori života, i da držimo svoje oči uprte u pravi put.

Poglavlje 45

1. Josip se više nije mogo svladavati pred onima koji su ga okruživali pa povika: "Neka svi odstupe!" Tako nitko nije ostao s Josipom kad se oèitovao svojoj braæi.

2. Briznuo je u glasan plaè, da su ga i Egipæani mogli èuti. Doznalo se za to i na faraonovu dvoru.

3. "Ja sam Josip", reèe Josip svojoj braæi. "Otac mi je, dakle, još na životu!" Ali mu braæa nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanjiše pred njim.

4. Onda æe opet Josip svojoj braæi: "Primaknite se k meni!" Kad su se primakli, nastavi: "Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat.

5. Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu.

6. Dvije su veæ godine što je glad došla na zemlju, a još pet godina neæe biti ni oranja ni žetve u zemlji.

7. Zato me Bog poslao pred vama da vam se saèuva ostatak na zemlji te da vam život spasi velikim izbavljenjem.

8. Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog; on me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom egipatskom.

9. Žurite se k mome ocu te mu recite: 'Ovo ti poruèuje tvoj sin Josip: Bog me postavio gospodarem nad svim Egiptom; siði k meni bez oklijevanja.

10. Nastanit æeš se u kraju Gošenu. Tako æeš biti blizu mene: ti, tvoja djeca, tvoja unuèad, tvoje ovce i goveda i sve što je tvoje.

11. Ondje æu se za te brinuti, jer æe glad potrajati još pet godina. Tako neæeš oskudijevati ni ti, ni tvoja obitelj, niti itko tvoj.'

12. Ta svojim oèima možete vidjeti, kao što vidi i moj brat Benjamin, da vam to moja usta govore.

13. Pripovjedite ocu o mome visokom položaju u Egiptu i sve što ste vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!"

14. Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjamin obisnuvši mu oko vrata.

15. Izljubi zatim svu svoju braæu, u naruèju im se rasplaka. Poslije toga njegova braæa zaðu s njim u razgovor.

16. Glas se proèuje u faraonovu dvoru: "Stigla Josipova braæa!" Bilo je to drago faraonu i njegovim dvoranima.

17. Onda faraon reèe Josipu: "Kaži svojoj braæi neka uèine ovo: 'Natovarite svoje živine i odmah se uputite u zemlju kanaansku.

18. Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni doðite! Ja æu vam dati najbolju zemlju u Egiptu te æete uživati od obilja ove zemlje.'

19. A naredi i ovo: 'Ovako uèinite: Iz zemlje egipatske potjerajte kola za svoju djecu i svoje žene, uzmite oca i doðite.

20. Neka vam se oèi ne rastužuju za vašim stvarima, jer sve što je u Egiptu najbolje bit æe vaše.'"

21. Sinovi Izraelovi tako uèine. Po faraonovoj zapovijedi Josip im dade kola i popudbinu.

22. Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotine srebrnika i petore haljine.

23. Isto tako pošalje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i namirnicama ocu za put.

24. Isprativši svoju braæu na put, reèe im: "Nemojte se putem svaðati!"

25. I tako oni odoše iz Egipta i stigoše u zemlju kanaansku, k svome ocu Jakovu.

26. Kad mu rekoše: "Josip je živ i èak vlada nad svom zemljom egipatskom!", njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati.

27. Ali kad mu ispripovjediše sve što im je Josip rekao i kad vidje kola što ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oživje.

28. "Dosta", reèe Izrael. "Sin moj Josip još je živ! Moram poæi i vidjeti ga prije nego umrem."

Poglavlje 46

1. Tako Izrael krene na put sa svim što bijaše njegovo i stigne u Beer Šebu te prinese žrtvu Bogu svoga oca Izaka.

2. U noænom viðenju zovne Bog Izraela: "Jakove! Jakove!" On odgovori: "Evo me!"

3. "Ja sam Bog, Bog tvoga oca. Ne boj se siæi u Egipat, jer æu ondje od tebe proizvesti velik narod.

4. Ja æu siæi u Egipat s tobom i sam æu te vratiti ovamo; a Josip æe ti svojom rukom oèi zaklopiti."

5. I Jakov krene iz Beer Šebe. Sinovi Izraelovi postave svoga oca Jakova, svoju djecu i svoje žene u kola što ih je faraon poslao da ga prevezu.

6. Uzmu sa sobom svoje blago i dobra što ih bijahu stekli u zemlji kanaanskoj te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat.

7. Sa sobom je u Egipat poveo svoje sinove i unuke, svoje kæeri i kæeri svojih sinova, sve svoje potomstvo.

8. Ovo su imena Izraelaca - Jakova i njegovih potomaka - koji su stigli u Egipat: Jakovljev prvoroðenac Ruben.

9. Rubenovi sinovi: Henok, Falu, Hesron i Karmi.

10. Sinovi Šimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke.

11. Sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari.

12. Sinovi Judini: Er, Onan, Šela, Peres i Zerah. Er i Onan umrli su u zemlji kanaanskoj. Peresovi sinovi bili su Hesron i Hamul.

13. Sinovi Jisakarovi: Tola, Fuva, Jašub i Šimron.

14. Sinovi Zebulunovi: Sered, Elon i Jahleel.

15. To su sinovi koje je Lea imala s Jakovom u Padan Aramu i još kæerka Dina. U svemu je, dakle, imao sinova i kæeri trideset i troje.

16. Sinovi Gadovi: Sifjon, Hagi, Šuni, Esbon, Eri, Arodi i Areli.

17. Sinovi Ašerovi: Jimna, Jišva, Jišvi, Berija i sestra im Serah. Sinovi Berijini: Heber i Malkiel.

18. To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj kæeri Lei. Ona je tako rodila Jakovu šesnaest duša.

19. Sinovi Jakovljeve žene Rahele: Josip i Benjamin.

20. Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili Manaše i Efrajim. Rodila mu ih je kæi onskog sveæenika Poti-Fere.

21. Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Ašbel, Gera, Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard.

22. To su bili potomci Rahelini koje je rodila Jakovu - u svemu njih èetrnaest.

23. Danov je sin Hušim.

24. Sinovi Naftalijevi: Jahseel, Guni, Jeser i Šilem.

25. To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj kæeri Raheli. Ona je Jakovu rodila sedam potomaka.

26. Tako je sve Jakovljeve èeljadi što je od njega poteklo i u Egipat doselilo - ne ukljuèujuæi žena Jakovljevih sinova - u svemu šezdeset i šest osoba.

27. I k tome dva sina Josipova što su mu se rodila u Egiptu. Prema tome, sve èeljadi Jakovljeva doma što se naseli u Egiptu bijaše sedamdeset duša.

28. Izrael posla Judu naprijed k Josipu da se pred njim pojavi u Gošenu. Kad stignu u gošenski kraj,

29. Josip upregne svoja kola i zaputi se u Gošen - u susret svome ocu Izraelu. Stupivši preda nj, pade mu oko vrata i dugo je tako plakao.

30. Onda Izrael reèe Josipu: "Sada, pošto sam roðenim oèima vidio da si još živ, mogu umrijeti."

31. Zatim Josip reèe svojoj braæi i oèevoj obitelji: "Otiæi æu i obavijestiti faraona; reæi æu mu: 'Moja braæa i obitelj moga oca, koji su bili u zemlji kanaanskoj, došli su k meni.

32. Oni su ljudi pastiri, uvijek su se bavili stoèarstvom; dotjerali su sa sobom svoja stada i sve što im pripada.'

33. Tako, kad vas faraon pozove i zapita: 'Èime se bavite?'

34. odgovorite: 'Ljudi smo, sluge tvoje, koji se od poèetka do sad bavimo stoèarstvom; i mi i naši preci', tako da se možete naseliti u gošenskom kraju. Svi su, naime, pastiri Egipæanima mrski."

Poglavlje 37

1. Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskoèiti hoæe.

2. Èujte, èujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.

3. Gle, munja lijeæe preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -

4. iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom velièajnim. Munje mu lete, nitko ih ne prijeèi, tek što mu je glas jednom odjeknuo.

5. Da, Bog gromori glasom velièajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.

6. Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'

7. svakom èovjeku zapeèati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.

8. U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šæuæure ležaju.

9. S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.

10. Veæ led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.

11. I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;

12. kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to æe izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.

13. Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrðem obdari.

14. Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja èudesna.

15. Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?

16. Znaš li o èem vise gore oblaci? Èudesna to su znanja savršenog.

17. Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?

18. Zar si nebesa s njim ti razapeo, èvrsta poput ogledala livenog?

19. DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.

20. Zar æeš mu reæi: 'Hoæu govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?

21. Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?

22. Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: velièanstvom strašnim Bog se odjenu!

23. Da, Svesilnog doseæi ne možemo, neizmjeran je u moæi i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlaèi.

24. Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"

Poglavlje 38

1. Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reèe:

2. "Tko je taj koji rijeèima bezumnim zamraèuje božanski promisao?

3. Bokove svoje opaši k'o junak: ja æu te pitat', a ti me pouèi.

4. Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.

5. Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjernièko napeo?

6. Na èemu joj poèivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni

7. dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?

8. Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majèina;

9. kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;

10. kad sam njegovu odredio meðu, vrata stavio sa prijevornicama?

11. Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja!

12. Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,

13. da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese;

14. da je pretvori u glinu peèatnu i oboji je k'o kakvu haljinu.

15. Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu.

16. Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio?

17. Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?

18. Zar si prostranstvo zemlje uoèio? Govori, ako ti je znano sve to.

19. Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine,

20. da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš?

21. Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!

22. Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuèe spremišta vidio

23. što ih prièuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?

24. Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?

25. Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrèio pute grmljavini

26. da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema,

27. da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula?

28. Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose raða?

29. Iz èijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada?

30. Kako èvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana?

31. Možeš li lancem vezati Vlašiæe i razdriješiti spone Orionu,

32. u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima?

33. Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moæ na zemlji dodijeliš?

34. Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju?

35. Zar na zapovijed tvoju munje lijeæu i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'?

36. Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?

37. Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove

38. dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe?

39. Zar æeš ti plijen uloviti lavici ili æeš glad utažit' laviæima

40. na leglu svojem dok gladni èekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona?

41. Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptiæi njegovi cijuèu i naokolo oblijeæu bez hrane?

20. Sine moj, pazi na moje rijeèi, prigni uho svoje mojim besjedama.

21. Ne gubi ih nikad iz oèiju, pohrani ih usred srca svoga.

22. Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu.

23. A svrh svega, èuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.

24. Drži daleko od sebe lažna usta i udalji od sebe usne prijevarne.

25. Nek' tvoje oèi gledaju u lice i neka ti je pogled uvijek prav.

26. Pazi na stazu kojom kroèiš i neka ti svi putovi budu pouzdani.

27. Ne skreæi ni desno ni lijevo, drži svoj korak daleko oda zla.