Biblija u jednoj godini.

Na 209. dan, Izaija 39-40 predstavlja proročanstva i upozorenja, ističući Božju moć i suverenitet. Ezekiel 1 otkriva zapanjujuću viziju božanske slave, nadahnjujući strahopoštovanje i strahopoštovanje. Izreke 11:29-31 pružaju smjernice o odgovornosti, pravdi i posljedicama izbora, jačajući našu duhovnu razlučivost.

Poglavlje 39

1. U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bijaše èuo da se razbolio i ozdravio.

2. Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro, zlato, miomirise i mirisavo ulje - svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo nièega u njegovu dvoru i u svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao.

3. Tada prorok Izaija doðe kralju Ezekiji i upita ga: "Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?" Ezekija odgovori: "Došli su iz daleke zemlje, iz Babilona."

4. Izaija upita dalje: "Što su vidjeli u tvojem dvoru?" Ezekija odgovori: "Vidjeli su sve što je u mojem dvoru; nema u mojim skladištima nièega što im nisam pokazao."

5. Tad Izaija reèe Ezekiji: "Èuj rijeè Jahve nad Vojskama:

6. 'Evo dolaze dani kada æe sve što je u tvojem dvoru, sve što su tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ništa neæe ostati,' kaže Jahve.

7. 'A od sinova koji poteku od tebe, koji ti se rode, neke æe uzeti da budu uškopljeni dvorani babilonskoga kralja.'"

8. Ezekija odgovori Izaiji: "Povoljna je rijeè koju ti je Jahve objavio." A mislio je: "Bit æe barem mira i sigurnosti za moga života."

Poglavlje 40

1. "Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš.

2. Govorite srcu Jeruzalema, vièite mu da mu se ropstvo okonèa, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje."

3. Glas vièe: "Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.

4. Nek' se povisi svaka dolina, nek' se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni.

5. Otkrit æe se tada Slava Jahvina i svako æe je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila."

6. Glas nalaže: "Vièi!" Odgovorih: "Što da vièem?" - "Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest.

7. Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih proðe. Doista, narod je trava.

8. Sahne trava, vene cvijet, ali rijeè Boga našeg ostaje dovijeka."

9. Na visoku se uspni goru, glasnièe radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasnièe radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga vašega!"

10. Gle, Gospod Jahve dolazi u moæi, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada.

11. Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naruèju i brižljivo njeguje dojilice.

12. Tko je šakom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove?

13. Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik?

14. S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, nauèio ga putovima pravde? Tko li ga je nauèio znanju, pokazao mu put k umnosti?

15. Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna!

16. Libanon je malen za lomaèu, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu.

17. Svi narodi k'o ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina.

18. S kime æete prispodobit' Boga? I s kakvim ga likom usporedit'?

19. Ljevaè lijeva idol, zlatar ga pozlaæuje i lijeva od srebra lanèiæe.

20. Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vješta traži umjetnika. da mu naèini kip nepomièan.

21. Zar ne znate? Zar niste èuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju?

22. On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo.

23. On obraæa u ništa knezove, uništava suce zemaljske.

24. Tek što su zasaðeni, tek što su posijani, tek što im stabljika u zemlju korijen pruži, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k'o pljevu raznese.

25. "S kime æete mene prispodobit', tko mi je ravan?" - kaže Svetac.

26. Podignite oèi i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu.

27. Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: "Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmièe moja pravica?"

28. Zar ne znaš? Zar nisi èuo? Jahve je Bog vjeèni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv.

29. Umornome snagu vraæa, jaèa nemoænoga.

30. Mladiæi se more i malakšu, iznemogli, momci posræu.

31. Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trèe i ne sustaju, hode i ne more se.

1. Godine tridesete, èetvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah meðu izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viðenja.

2. Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima -

3. rijeè Jahvina doðe Ezekielu, sinu Buzijevu, sveæeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina.

4. Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteæi oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu.

5. Usred toga nešto kao èetiri biæa, oblièjem slièna èovjeku;

6. svako od njih sa èetiri obraza, u svakoga èetiri krila.

7. Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi.

8. Ispod krila imahu na sve èetiri strane ruke èovjeèje. I svako od njih èetvero imaše svoj obraz i svoja krila.

9. Krila im se spajahu jedno s drugim. Iduæi, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše.

10. I u sva èetiri bijaše lice èovjeèje; u sva èetiri zdesna lice lavlje; u sva èetiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva èetiri.

11. Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu.

12. I svako iðaše samo naprijed. A iðahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se iduæi.

13. A posred tih biæa vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruæe zublje koje se meðu njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu.

14. Biæa trèahu i opet se vraæahu poput munje.

15. Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od èetiri biæa po jedan toèak.

16. Toèkovi bijahu slièni krizolitu, sva èetiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan toèak u drugome.

17. U kretanju mogli su iæi u sva èetiri smjera a nisu se morali okretati.

18. Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune oèiju.

19. Kad bi biæa krenula, krenuli bi s njima i toèkovi; kad bi se biæa sa tla podigla, i toèkovi se podizahu.

20. Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i toèkovi podizali, jer duh biæa bijaše u toèkovima.

21. Pa kad su biæa krenula, i toèkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i toèkovi; kad se ona sa tla dizahu, i toèkovi se s njima podizahu, jer duh biæa bijaše u toèkovima.

22. Nad glavama biæa bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama.

23. A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo.

24. Èuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se biæa zaustavila, spustila bi krila.

25. Sa svoda nad njihovim glavama èula se grmljavina.

26. Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki èovjek.

27. I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane.

28. Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh nièice i èuh glas koji mi govoraše.

29. Tko vlastitu kuæu zapusti, vjetar žanje, a luðak je sluga mudromu.

30. Plod je pravednikov drvo života, i mudrac je tko predobiva žive duše.

31. Ako se pravedniku plaæa na zemlji, još æe se više opakomu i grešniku.