Biblija u jednoj godini.

Na 151. dan pratimo učvršćivanje Salomonovog kraljevstva u 1. Kraljevima 9, uključujući posvećenje Hrama i ispunjenje božanskih obećanja. Propovjednik 5-6 podsjeća nas na kratkoću života i važnost straha od Boga u našim svakodnevnim postupcima. Psalam 7 nadopunjuje ova čitanja vapajem za pravdom i zaštitom, jačajući povjerenje u Gospodina.

1. Kad je Salomon dovršio gradnju Doma Jahvina, kraljevskog dvora i svega što je namislio graditi,

2. javi se Jahve i drugi put Salomonu, kao što mu se bio javio u Gibeonu.

3. Jahve mu reèe: "Uslišio sam molitvu i prošnju koju si mi uputio. Posvetio sam ovaj Dom, koji si sagradio da u njemu prebiva Ime moje dovijeka; moje æe oèi i srce biti ovdje svagda.

4. A ti, ako budeš hodio preda mnom kako je hodio tvoj otac David, u nevinosti srca i pravednosti, postupao u svemu kako sam ti zapovjedio i ako budeš držao moje zakone i moje naredbe,

5. ja æu uèvrstiti zauvijek tvoje kraljevsko prijestolje nad Izraelom, kako sam obeæao tvome ocu Davidu kad sam rekao: 'Nikada ti neæe nestati nasljednika na prijestolju Izraelovu.'

6. Ali ako me ostavite, vi i vaši sinovi, ako ne budete držali mojih zapovijedi i zakona koje sam vam dao, ako se okrenete bogovima i budete im služili i klanjali im se,

7. tada æu istrijebiti Izraela iz zemlje koju sam mu dao; ovaj æu Dom, koji sam posvetio svome Imenu, odbaciti od sebe, i Izrael æe biti poruga i podsmijeh svim narodima.

8. Ovaj je Dom uzvišen, ali svi koji budu uza nj prolazili bit æe zaprepašteni; zviždat æe i govoriti: 'Zašto je Jahve tako uèinio s ovom zemljom i s ovim Domom?'

9. A reæi æe im se: 'Jer su ostavili Jahvu, Boga svoga, koji je izveo oce njihove iz Egipta, a priklonili se drugim bogovima, èastili ih i služili im, zato je Jahve pustio na njih sva ova zla.'"

10. Poslije dvadeset godina, za kojih je Salomon sagradio obje zgrade, Dom Jahvin i kraljevski dvor,

11. a Hiram, kralj Tira, dobavljao mu drvo cedrovo i èempresovo i zlata koliko je god želio, dade tada kralj Salomon Hiramu dvadeset gradova u zemlji galilejskoj.

12. Hiram izaðe iz Tira da vidi gradove koje mu je Salomon darovao, ali mu se nisu svidjeli.

13. I reèe: "Kakvi su to gradovi što si mi ih dao, brate?" I od tada ih zovu "zemlja Kabul" do današnjega dana.

14. A Hiram bijaše poslao kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata.

15. Ovako je bilo s rabotom koju je kralj Salomon digao da sagradi Dom Jahvin, svoj dvor, Milo i zidove Jeruzalema, Hasor, Megido i Gezer.

16. Faraon, kralj Egipta, krenu u vojni pohod, osvoji Gezer, popali i poubija Kanaance koji su ondje živjeli, zatim dade grad u miraz svojoj kæeri, ženi Salomonovoj,

17. a Salomon obnovi Gezer, Bet Horon Donji,

18. Baalat, Tamar u pustinji u zemlji,

19. sve gradove-skladišta koje je Salomon imao, gradove za bojna kola i gradove za konjicu, i sve što je Salomon želio sagraditi u Jeruzalemu, na Libanonu i u svim zemljama koje su mu bile podložne.

20. Svim preostalim Amorejcima, Hetitima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci,

21. sinovima njihovim koji ostadoše iza njih u zemlji i koje Izraelci nisu zatrli, Salomon nametnu tešku tlaku do današnjega dana.

22. Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove, nego su mu oni bili vojnici, dvorani, vojskovoðe, tridesetnici, zapovjednici njegovih bojnih kola i konjice.

23. A evo nadzornika koji su upravljali Salomonovim radovima: njih pet stotina i pedeset koji su zapovijedali puku zaposlenu na radovima.

24. Èim je faraonova kæi ušla iz Davidova grada u kuæu koju joj Salomon bijaše sagradio, tada on podiže Milo.

25. Salomon je tri puta u godini prinosio paljenice i prièesnice na žrtveniku koji je podigao Jahvi i palio je kad pred Jahvom. Tako je dovršio Hram.

26. Kralj Salomon je sagradio brodovlje u Esjon-Geberu, koji je kralj Elata, na obali Crvenoga mora, u zemlji edomskoj.

27. Hiram je poslao na tim laðama svoje sluge, mornare koji su poznavali more, sa slugama Salomonovim.

28. Oni otploviše u Ofir, uzeše odande èetiri stotine i dvadeset talenata zlata i donesoše ih kralju Salomonu.

Poglavlje 5

1. Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s rijeèima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje rijeèi.

2. San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva rijeèi.

3. Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.

4. Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta.

5. Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anðelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na rijeè tvoju i uništi djelo tvojih ruku?

6. Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo rijeèi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga.

7. Ako vidiš gdje tlaèe siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne èudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši.

8. Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.

9. Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost.

10. Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga oèima gleda?

11. Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati.

12. I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku.

13. Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa.

14. Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako æe gol i otiæi kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese.

15. I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar muèio.

16. Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi.

17. Ovo, stoga, zakljuèujem: prava je sreæa èovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muèi pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuðena.

18. Pa ako je èovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga.

19. Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.

Poglavlje 6

1. I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem i teško tišti ljude.

2. Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i poèasti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuðinac. To je ispraznost i grdna nevolja.

3. I velim: bolje je nedonošèe od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba;

4. jer je nedonošèe uzalud došlo i u tamu otišlo i ime mu je tamom pokriveno;

5. sunca èak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga.

6. Pa kad bi takav živio i dvije tisuæe godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?

7. Èovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti.

8. Jer po èemu je mudrac bolji od luðaka i što reæi o siromahu koji se umije držati pred ljudima?

9. Bolje je oèima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

10. Što je veæ bilo, ime ima; i zna se što je èovjek; i on se ne može parbiti s jaèim od sebe.

11. Što više rijeèi, to veæa ispraznost svega, i koja je od toga korist èovjeku?

12. Tko zna što je dobro èovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko æe kazati èovjeku što æe biti poslije njega pod suncem?

1. Tužaljka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Kuša Benjaminovca.

2. O Jahve, Bože moj, tebi se utjeèem, od svih progonitelja spasi me, oslobodi,

3. da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi.

4. Jahve, Bože moj, ako to uèinih, ako je nepravda na rukama mojim,

5. ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tužitelja:

6. neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, neka mi život u zemlju satre i jetru u prašinu baci.

7. Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tlaèitelja mojih. Probudi se! Sud mi sazovi!

8. Neka te okruži skupština narodna, nad njom sjedni visoko!

9. O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti koja je u meni.

10. Dokrajèi bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Bože koji pronièeš srca i bubrege.

11. Meni je štit Bog koji spasava èestita srca.

12. Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti:

13. ako se ne obrate, maè æe naoštriti, luk æe svoj zapet' i pravo smjerit'.

14. Spremit æe za njih smrtonosno oružje, strijele æe svoje užariti.

15. Eto, zlotvor zaèe nepravdu, otrudnje pakošæu i podlost rodi.

16. Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade!

17. Pakost æe njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo.

18. A ja æu hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat æu imenu Jahve višnjega.