Salmos, 141
1. Salmo. De David. Yo te invoco, Yahveh, ven presto a mí, escucha mi voz cuando a ti clamo.
1. Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
2. Valga ante ti mi oración como incienso, el alzar de mis manos como oblación de la tarde.
2. Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos veèernji!
3. Pon, Yahveh, en mi boca un centinela, un vigía a la puerta de mis labios.
3. Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
4. No dejes que tienda mi corazón a cosa mala, a perpetrar acciones criminales en comañía de malhechores, y no guste yo lo que hace sus delicias.
4. Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno poèinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
5. Que el justo me hiera por amor, y me corrija, pero el ungüento del impío jamás lustre mi cabeza, pues me conprometería aún más en sus maldades.
5. Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešnièko neæe mi glavu pomazat'; zloæi njihovoj oprijet æu se uvijek svojom molitvom.
6. Han quedado a merced de la Roca, su juez, los que oyeron con regodeo mis palabras:
6. Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet æe kako blage bjehu rijeèi moje.
7. «Como piedra de molino estrellada por tierra son esparcidos nuestros huesos a la boca del seol.»
7. Kao kad oraè ore i para zemlju, tako æe im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.
8. Hacia ti, Señor Yahveh, miran mis ojos, ¡en ti me cobijo, no desampares mi alma!
8. U te su, Jahve, uprte oèi moje, k tebi se utjeèem, ne daj da mi duša propadne!
9. Guárdame del lazo que me tienden, de la trampa de los malhechores.
9. Èuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zloèinaca!
10. Caigan los impíos, cada uno en su red, mientras yo paso indemne.
10. Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!
