Knjiga o sucima, 16
1. Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i uðe k njoj.
2. Žiteljima Gaze javiše: "Samson je došao ovamo!" Opkoliše ga i vrebahu ga svu noæ na gradskim vratima. Svu noæ bijahu mirni. "Prièekajmo do zore", mišljahu, "pa æemo ga ubiti."
3. Ali je Samson ležao samo do ponoæi, a o ponoæi ustade, dohvati gradska vrata s oba dovratnika, išèupa ih zajedno s prijevornicom, metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je nasuprot Hebronu i položi ih ondje.
4. Poslije toga zamilova on neku ženu iz doline Soreka po imenu Delilu.
5. Filistejski knezovi doðoše k njoj i rekoše joj: "Zavedi ga i doznaj gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga svežemo i uèinimo nemoænim. A dat æe ti svaki od nas po tisuæu i sto srebrnih šekela."
6. Delila upita Samsona: "Kaži mi gdje stoji tvoja velika snaga i èime bi se mogao svezati i svladati."
7. Samson joj odgovori: "Da me svežu sa sedam svježih još neosušenih žila od luka, onemoæao bih i postao kao obièan èovjek."
8. Filistejski knezovi donesu Delili sedam svježih još neosušenih žila i ona ga veza njima.
9. Kod nje u sobi bijaše zasjeda i ona viknu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" On pokida žile kao što se prekine kuèina kad se primakne ognju. I tako ne doznadoše za tajnu njegove snage.
10. Tad reèe Delila Samsonu: "Prevario si me i slagao mi. Ali mi sada kaži èime bi te trebalo vezati."
11. On joj odgovori: "Da me dobro svežu novim još neupotrijebljenim užetima, onemoæao bih i postao kao obièan èovjek."
12. Tada Delila uze nova užeta, sveza ga njima i viknu mu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" Kod nje u sobi bijaše zasjeda, ali on prekide užeta na rukama kao da su konci.
13. Tada Delila reèe Samsonu: "Varaš me svejednako i lažeš mi. Kaži mi napokon èime bi te trebalo vezati." On joj odgovori: "Da otkaš sedam pramenova moje kose na tkalaèkom stanu i da ih zaglaviš klinom, onemoæao bih i postao kao obièan èovjek."
14. Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose na tkalaèkom stanu, zabi klin i viknu mu: "Eto Filistejaca na te, Samsone!" On se probudi i istrgne i klin i tkalaèki stan. I nije otkrila tajnu njegove snage.
15. Delila mu reèe: "Kako možeš reæi da me ljubiš kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me veæ prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga."
16. Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i muèila ga, njemu veæ dozlogrdje.
17. I otvori joj cijelo svoje srce: "Nikada britva nije prešla po mojoj glavi jer sam od majèine utrobe nazirej Božji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoæao bih i postao bih kao obièan èovjek."
18. Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva filistejske knezove i reèe im: "Doðite sada jer mi je otvorio cijelo svoje srce." I filistejski knezovi doðoše k njoj i donesoše sa sobom novac.
19. Uspavavši Samsona na svojim koljenima, ona dozva èovjeka te mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poèe slabiti i ostavi ga snaga.
20. Kad ona povika: "Samsone, eto Filistejaca na te!" on se probudi i pomisli: "Izvuæi æu se kao i uvijek i oslobodit æu se." Ali nije znao da se Jahve od njega okrenuo.
21. Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu oèi i odvedoše ga u Gazu. Okovaše ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici.
22. Ali kosa gdje mu je obrijaše poène opet rasti.
23. A knezovi se filistejski skupiše da prinesu veliku žrtvu svome bogu Dagonu i da se provesele. Govorahu oni: "Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja."
24. A narod, vidjevši ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu èast govoreæi: "Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja, koji nam je zemlju pustošio i tolike naše usmrtio."
25. Kad im se srce razigralo, povikaše: "Dovedite Samsona da nas zabavlja!" I dovedoše iz tamnice Samsona i on igraše pred njima; a onda ga postaviše meðu stupove.
26. Samson tada reèe djeèaku koji ga je vodio za ruku: "Vodi me i pomozi mi da opipam stupove na kojima poèiva zdanje da se naslonim na njih."
27. A kuæa bijaše puna ljudi i žena. Bijahu tu i svi filistejski knezovi, a na krovu tri tisuæe ljudi koji su gledali kako Samson igra.
28. Samson zavapi Jahvi: "Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi još sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka."
29. I Samson napipa dva srednja stupa na kojima poèivaše zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi,
30. i viknu: "Neka poginem s Filistejcima!" Nato uprije iz sve snage i sruši zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Više ih ubi umiruæi nego što ih pobi za života.
31. Poslije doðoše njegova braæa i sva kuæa njegova oca, uzeše ga i odnesoše i pokopaše ga izmeðu Sore i Eštaola, u grobu Manoaha, oca njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina.
