Biblija u jednoj godini.

Devedeset devetog dana, Ivan 1-3 predstavlja utjelovljenje Krista, svjedočanstvo Ivana Krstitelja i početak Isusove službe, otkrivajući Njegovu otkupiteljsku misiju. Izreke 5:1-6 upozoravaju na opasnosti nemorala, nudeći smjernice za mudar i pravedan život.

Poglavlje 1

1. U poèetku bijaše Rijeè i Rijeè bijaše u Boga i Rijeè bijaše Bog.

2. Ona bijaše u poèetku u Boga.

3. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade

4. u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;

5. i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

6. Bi èovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.

7. On doðe kao svjedok da posvjedoèi za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.

8. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoèi za Svjetlo.

9. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog èovjeka doðe na svijet;

10. bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.

11. K svojima doðe i njegovi ga ne primiše.

12. A onima koji ga primiše podade moæ da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,

13. koji su roðeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga.

14. I Rijeè tijelom postade i nastani se meðu nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinoroðenac od Oca - pun milosti i istine.

15. Ivan svjedoèi za njega. Vièe: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!"

16. Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.

17. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

18. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinoroðenac - Bog - koji je u krilu Oèevu, on ga obznani.

19. A evo svjedoèanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu sveæenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?",

20. on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist."

21. Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne."

22. Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?"

23. On odgovori: "Ja sam glas koji vièe u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reèe prorok Izaija."

24. A neki izaslanici bijahu farizeji.

25. Oni prihvatiše rijeè i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?"

26. Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Meðu vama stoji koga vi ne poznate -

27. onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obuæi."

28. To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

29. Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reèe: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!"

30. To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi èovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!"

31. "Ja ga nisam poznavao, ali baš zato doðoh i krstim vodom da se on oèituje Izraelu."

32. I posvjedoèi Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.

33. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reèe mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.'

34. I ja sam to vidio i svjedoèim: on je Sin Božji."

35. Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih uèenika.

36. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reèe: "Evo Jaganjca Božjega!"

37. Te njegove rijeèi èula ona dva njegova uèenika pa poðoše za Isusom.

38. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: "Što tražite?" Oni mu rekoše: "Rabbi" - što znaèi: "Uèitelju - gdje stanuješ?"

39. Reèe im: "Doðite i vidjet æete." Poðoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

40. Jedan od one dvojice, koji su èuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra.

41. On najprije naðe svoga brata Šimuna te æe mu: "Našli smo Mesiju!" - što znaèi "Krist - Pomazanik".

42. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reèe: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat æeš se Kefa!" - što znaèi "Petar - Stijena".

43. Sutradan naumi Isus poæi u Galileju. Naðe Filipa i reèe mu: "Poði za mnom!"

44. Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.

45. Filip naðe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta."

46. Reèe mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Kaže mu Filip: "Doði i vidi."

47. Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reèe za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!"

48. Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom."

49. Nato æe mu Natanael: "Uèitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!"

50. Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više æeš od toga vidjeti!"

51. I nadoda: "Zaista, zaista, kažem vam: gledat æete otvoreno nebo i anðele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Èovjeèjega."

Poglavlje 2

1. Treæeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka.

2. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi uèenici.

3. Kad ponesta vina, Isusu æe njegova majka: "Vina nemaju."

4. Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj èas!"

5. Nato æe njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, uèinite!"

6. A bijaše ondje Židovima za èišæenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere.

7. Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha.

8. Tada im reèe: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu.

9. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaruènika

10. i kaže mu: "Svaki èovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si èuvao dobro vino sve do sada."

11. Tako, u Kani Galilejskoj, uèini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi uèenici.

12. Nakon toga siðe sa svojom majkom, s braæom i sa svojim uèenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

13. Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziðe u Jeruzalem.

14. U Hramu naðe prodavaèe volova, ovaca i golubova i mjenjaèe gdje sjede.

15. I naèini biè od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjaèima rasu novac i stolove isprevrta,

16. a prodavaèima golubova reèe: "Nosite to odavde i ne èinite od kuæe Oca mojega kuæu trgovaèku."

17. Prisjetiše se njegovi uèenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.

18. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ èiniti?"

19. Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja æu ga u tri dana podiæi."

20. Rekoše mu nato Židovi: "Èetrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da æeš ga u tri dana podiæi?"

21. No on je govorio o hramu svoga tijela.

22. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi uèenici da je to htio reæi te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reèe.

23. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajuæi znamenja koja je èinio.

24. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao

25. i nije trebalo da mu tko daje svjedoèanstvo o èovjeku: ta sam je dobro znao što je u èovjeku.

Poglavlje 3

1. Bijaše meðu farizejima èovjek imenom Nikodem, ugledan Židov.

2. On doðe Isusu obnoæ i reèe mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao uèitelj jer nitko ne može èiniti znamenja kakva ti èiniš ako Bog nije s njime."

3. Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!"

4. Kaže mu Nikodem: "Kako se èovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put uæi u utrobu majke svoje i roditi se?"

5. Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može uæi u kraljevstvo Božje.

6. Što je od tijela roðeno, tijelo je; i što je od Duha roðeno, duh je.

7. Ne èudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.'

8. Vjetar puše gdje hoæe; èuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je roðen od Duha."

9. Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?"

10. Odgovori mu Isus: "Ti si uèitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?

11. Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedoèimo za ono što vidjesmo, ali svjedoèanstva našega ne primate.

12. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako æete vjerovati kad vam budem govorio nebesko?

13. Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siðe s neba, Sin Èovjeèji.

14. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Èovjeèji

15. da svaki koji vjeruje u njemu ima život vjeèni.

16. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroðenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vjeèni.

17. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.

18. Tko vjeruje u njega, ne osuðuje se; a tko ne vjeruje, veæ je osuðen što nije vjerovao u ime jedinoroðenoga Sina Božjega.

19. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.

20. Uistinu, tko god èini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova;

21. a tko èini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu uèinjena."

22. Poslije toga ode Isus sa svojim uèenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio.

23. A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se.

24. Jer Ivan još nije bio baèen u tamnicu.

25. Izmeðu Ivanovih uèenika i nekog Židova nastade tako prepirka o èišæenju.

26. Doðoše Ivanu i rekoše mu: "Uèitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedoèio - on eno krsti i svi hrle k njemu."

27. Ivan odgovori: "Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba.

28. Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: 'Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.'

29. Tko ima zaruènicu, zaruènik je. A prijatelj zaruènikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikæe od radosti na glas zaruènikov. Ta se moja radost upravo ispunila.

30. On treba da raste, a ja da se umanjujem.

31. Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju:

32. što je vidio i èuo - za to svjedoèi, a svjedoèanstva njegova nitko ne prima.

33. Tko primi njegovo svjedoèanstvo, potvrðuje da je Bog istinit.

34. Uistinu, onaj koga Bog posla Božje rijeèi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru.

35. Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu.

36. Tko vjeruje u Sina, ima vjeèni život; a tko neæe da vjeruje u Sina, neæe vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."

1. Sine moj, èuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti

2. da saèuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje.

3. Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glaðe od ulja,

4. ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli maè.

5. Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.

6. Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive.