Poglavlje 18
1. Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege.
2. Podigavši oèi, opazi tri èovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Èim ih spazi, potrèa s ulaza šatora njima u susret. Pade nièice na zemlju
3. pa reèe: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim oèima, nemoj mimoiæi svoga sluge!
4. Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpoèinite.
5. Donijet æu kruha da se okrijepite prije nego poðete dalje. TÓa k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, uèini kako si rekao!"
6. Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reèe: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!"
7. Zatim Abraham otrèa govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi.
8. Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali.
9. "Gdje ti je žena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod šatorom", odgovori.
10. Onda on reèe: "Vratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme trudnoæe; a tvoja žena Sara imat æe sina." Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala.
11. Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena.
12. Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!"
13. Onda Jahve upita Abrahama: "A zašto se Sara smijala i govorila: 'Kako æu rod roditi ja starica?'
14. Zar je Jahvi išta nemoguæe? Navratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme trudnoæe: Sara æe imati sina."
15. Sara se napravi nevještom govoreæi: "Nisam se smijala." Jer se prestrašila. Ali on reèe: "Jesi, smijala si se!"
16. Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham poðe s njima da ih isprati.
17. Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što æu uèiniti
18. kad æe od Abrahama nastati velik i brojan narod te æe se svi narodi zemlje njim blagoslivljati?
19. Njega sam izluèio zato da pouèi svoju djecu i svoju buduæu obitelj kako æe hoditi putem Jahvinim, radeæi što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obeæao."
20. Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak.
21. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti."
22. Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom.
23. Nato se Abraham primaèe bliže i reèe: "Hoæeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim?
24. Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar æeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?
25. Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi proðu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?"
26. "Ako naðem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih æu poštedjeti cijelo mjesto."
27. "Ja se, evo, usuðujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo!
28. Da sluèajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neæu ga uništiti ako ih ondje naðem èetrdeset i pet", odgovori.
29. "Ako ih se ondje možda naðe samo èetrdeset?" - opet æe Abraham. "Neæu to uèiniti zbog èetrdesetorice", odgovori.
30. "Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje naðe možda samo trideset?" - opet æe on. "Neæu to uèiniti", odgovori, "ako ih ondje naðem samo trideset."
31. "Evo se opet usuðujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se sluèajno ondje naðe samo dvadeset?" "Neæu ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice."
32. "Neka se Gospodin ne ljuti", on æe opet, "ako reèem još samo jednom: Ako ih je sluèajno ondje samo deset?" "Neæu ga uništiti zbog njih deset", odgovori.
33. Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.
Poglavlje 19
1. Ona dva anðela stignu naveèer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i poðe im u susret. Nakloni se licem do zemlje,
2. a onda im reèe: "Molim, gospodo, svrnite u kuæu svoga sluge da noæ provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noæ æemo provesti na trgu."
3. Ali ih on uporno navraæaše, i oni se uvratiše k njemu i uðoše u njegovu kuæu. On ih ugosti, ispeèe pogaèu te blagovaše.
4. Još ne bijahu legli na poèinak, kad graðani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg èovjeka, opkole kuæu.
5. Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noæas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?"
6. Lot iziðe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.
7. "Braæo moja," reèe on, "molim vas, ne èinite toga zla!
8. Imam, evo, dvije kæeri s kojima još èovjek nije imao dodira: njih æu vam izvesti pa èinite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa uèiniti jer su došli pod sjenu moga krova."
9. "Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se veæ postavlja. Sad æemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju.
10. Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuæu i zatvore vrata;
11. a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naæi vrata.
12. Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kæeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi!
13. Jer mi æemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo."
14. Iziðe Lot da to kaže svojima buduæim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kæeri te reèe: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer æe Jahve uništiti grad!" Ali je u oèima svojih buduæih zetova ispao kao da zbija šalu.
15. Kako zora puèe, anðeli navale na Lota govoreæi: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kæeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!"
16. Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kæeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada.
17. Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!"
18. Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine!
19. Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim oèima - a toliko milosrðe veæ si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeæi u brdo a da me nesreæa ne snaðe i ne poginem.
20. Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!"
21. Odgovori mu: "Uslišat æu ti i tu molbu i neæu zatrti grada o kojemu govoriš.
22. Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa èiniti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar.
23. Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,
24. Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem
25. i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.
26. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli.
27. Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom,
28. upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klaèine.
29. Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.
30. Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kæeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kæeri živjeli su u peæini.
31. Starija reèe mlaðoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je obièaj po svem svijetu.
32. Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leæi: tako æemo s ocem saèuvati potomstvo."
33. One noæi opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.
34. Sutradan starija reèe mlaðoj: "Sinoæ sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noæas, pa idi ti i s njim lezi: tako æemo ocu saèuvati potomstvo."
35. Opiju oca vinom i one noæi te mlaða ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.
36. Tako obje Lotove kæeri zanesu s ocem.
37. Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca.
38. I mlaða rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.
