Biblija u jednoj godini.

Sedamdeset i sedmog dana, Brojevi 32 opisuje odabir plemena Ruben i Gad da se nasele istočno od Jordana, pod uvjetom da pomognu svojoj braći u osvajanju. U Ponovljenom zakonu 31, Mojsije predaje vodstvo Jošui i piše Pjesmu Zakona, pripremajući narod za njihov odlazak. Psalam 117, najkraći u Bibliji, himna je univerzalne hvale koja poziva sve narode da slave Gospodina zbog Njegove dobrote i vječne vjernosti.

1. Rubenovci i Gadovci imaðahu mnogo, vrlo mnogo blaga. Opaze, meðutim, da je zemlja jazerska i zemlja gileadska pogodna za stoèarstvo.

2. Zato Gadovci i Rubenovci doðu k Mojsiju, sveæeniku Eleazaru i glavarima zajednice pa reknu:

3. "Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon -

4. kraj što ga Jahve osvoji pred izraelskom zajednicom - kraj je pogodan za stoèarstvo; a sluge tvoje bave se stoèarstvom.

5. Ako smo stekli blagonaklonost u tvojim oèima", nastave, "neka se ovaj kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne šalji nas preko Jordana!"

6. Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: "Zar da vaša braæa idu u rat, a vi da ostanete ovdje?

7. Zašto odvraæate srca Izraelaca da ne prijeðu u zemlju koju im je Jahve predao?

8. Tako su uèinili i vaši oèevi kad sam ih poslao iz Kadeš Barnee da izvide zemlju.

9. Popeli su se do Eškola i razgledali zemlju, ali su onda ubili srèanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao.

10. Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reèe:

11. 'Ljudi što su izišli iz Egipta, kojima je dvadeset ili više godina, jer me nisu vjerno slijedili, nikad neæe vidjeti zemlju što sam je pod zakletvom obeæao Abrahamu, Izaku i Jakovu!'

12. Jahvu su jedino vjerno slijedili Kenižanin Kaleb, sin Jefuneov, i sin Nunov Jošua.

13. Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlaèio èetrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraštaj što je u oèima Jahvinim zlo postupio.

14. A sad vi - grešni naraštaj - ustajete namjesto svojih oèeva da još poveæate srdžbu Jahvinu na Izraela.

15. Ako se od njega odvratite, on æe još produžiti vaš boravak u pustinji; tako æete upropastiti sav taj narod."

16. Onda se oni primaknu k njemu i reknu: "Mi bismo ovdje podigli torove za svoje blago i gradove za svoju nejaèad,

17. a sami æemo pograbiti oružje i poæi na èelu Izraelaca dok ih ne dovedemo na njihovo mjesto. Naša nejaèad neka ostane - zbog stanovništva ove zemlje - u utvrðenim gradovima.

18. Mi se svojim kuæama neæemo vraæati sve dok svaki Izraelac ne zaposjedne svoju baštinu.

19. S njima neæemo dijeliti svoje posjede s onu stranu Jordana niti dalje, jer æe nas zapasti naša baština s ovu stranu, na istok od Jordana."

20. Mojsije im reèe: "Ako tako uradite, ako poðete pred Jahvom u boj;

21. ako vi svi naoružani prijeðete Jordan pred Jahvom dok on ne rastjera ispred sebe svoje neprijatelje:

22. tada, kad zemlja bude pokorena Jahvi, vi æete se moæi vratiti. Tako æete biti osloboðeni odgovornosti prema Jahvi i prema Izraelu, a ova æe zemlja postati pred Jahvom vaše vlasništvo.

23. Ali ako tako ne uradite, sagriješit æete protiv Jahve i znajte da æe vas stiæi kazna za vaš grijeh.

24. Sazidajte, dakle, gradove za svoju nejaèad i torove za svoju stoku, ali izvršite što ste obeæali."

25. Gadovci i Rubenovci odgovore Mojsiju: "Tvoje æe sluge uèiniti kako gospodar naš nalaže.

26. Naša nejaèad, naše žene, naša stoka i sve naše blago neka ostanu ondje u gileadskim gradovima,

27. a tvoje sluge, svi koji su za boj sposobni, poæi æe pred Jahvom u boj, kako naš gospodar nalaže."

28. Tada za njih Mojsije izda nalog sveæeniku Eleazaru, Nunovu sinu Jošui i glavarima obitelji izraelskih plemena.

29. I reèe im Mojsije: "Ako Gadovci i Rubenovci, svi oni koji nose oružje, s vama prijeðu Jordan da se bore pred Jahvom i zemlja bude pokorena vama, onda im dajte gileadsku zemlju u vlasništvo.

30. Ali ako ne prijeðu naoružani s vama, neka dobiju baštinu meðu vama u zemlji kanaanskoj."

31. Nato odgovore Gadovci i Rubenovci: "Što je god Jahve rekao tvojim slugama, to æemo uèiniti.

32. Mi æemo naoružani prijeæi pred Jahvom u zemlju kanaansku, ali neka nam bude posjed naše baštine s ove strane Jordana."

33. I tako njima - Gadovcima, Rubenovcima i polovici plemena Manašea, sina Josipova - dadne kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona i kraljevstvo bašanskoga kralja Oga, zemlju s gradovima u njihovim granicama, gradove okolne zemlje.

34. Gadovci sagrade: Dibon, Atarot i Aroer,

35. Atrot Šofan, Jazer, Jogbohu,

36. Bet Nimru i Bet Haran, utvrðene gradove i torove za stada.

37. Rubenovci sagrade: Hešbon, Eleale, Kirjatajim,

38. Nebo, Baal Meon - nazivi su izmijenjeni - i Šibmu. Oni prozovu svojim imenima gradove koje su oni podigli.

39. Sinovi Makira, sina Manašeova, odu u Gilead, osvoje ga i protjeraju Amorejce koji bijahu ondje.

40. Mojsije preda Gilead Manašeovu sinu Makiru, i on se u njemu nastani.

41. A Manašeov sin Jair ode te zauzme njihova sela pa ih prozva "Jairova sela".

42. Potom ode Nobah i zauzme Kenat i njegova podruèja te ga nazove svojim imenom "Nobah".

1. Mojsije doðe da upravi ove rijeèi svemu Izraelu:

2. "Meni je danas sto dvadeset godina", - reèe im. "Ne mogu više izlaziti i ulaziti. A Jahve mi je rekao: 'Neæeš prijeæi ovog Jordana!'

3. Sam Jahve, Bog tvoj, pred tobom æe prijeæi; on æe pred tobom potuæi one narode da ih otjerate s posjeda. Jošua æe pred tobom iæi, kako je Jahve rekao.

4. Jahve æe postupiti s njima kako je postupio sa Sihonom i Ogom, amorejskim kraljevima, i njihovom zemljom kad ih uništi.

5. Pred vas æe ih Jahve položiti, a vi æete s njima postupati prema svim naredbama koje sam vam dao.

6. Ohrabrite se i budite odluèni! Ne bojte se i nemojte prÓedati pred njima. TÓa sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neæe te zapustiti niti æe te ostaviti."

7. Tada Mojsije zovnu Jošuu pa mu reèe pred svim Izraelom: "Ohrabri se i budi odluèan! Jer ti æeš iæi s ovim narodom u zemlju za koju se Jahve zakle ocima njihovim da æe im je dati; ti æeš im je predavati u baštinu.

8. Sam Jahve ide pred tobom; on æe s tobom biti; neæe te zapustiti niti æe te ostaviti. Ne boj se i ne dršæi!"

9. Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga sveæenicima, sinovima Levijevim, koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina, i svim izraelskim starješinama.

10. Mojsije im naredi: "Svake sedme godine - godine oprosne - na Blagdan sjenica,

11. kad doðe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje on odabere, proèitaj ovaj Zakon u nazoènosti svega Izraela.

12. Saberi narod - ljude, žene, djecu i došljaka što bude u tvojim gradovima - da èuju i da nauèe bojati se Jahve, Boga vašega, pa da drže i vrše sve rijeèi ovog Zakona.

13. Sinovi njihovi, koji to još ne znaju, èut æe i nauèit æe bojati se Jahve, Boga vašega, sve vrijeme dok budete živjeli na zemlji što æete je, prešavši Jordan, zaposjesti."

14. Jahve reèe Mojsiju: "Evo se bliži vrijeme tvoje smrti. Zovni Jošuu i naðite se u Šatoru sastanka da mu dam zapovijedi." Mojsije i Jošua doðu u Šator sastanka.

15. U Šatoru pokaže se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u Šator.

16. Jahve reèe Mojsiju: "Evo æeš naskoro poèinuti sa svojim ocima. A narod æe se ovaj diæi da èini blud iduæi za tuðim bogovima one zemlje u koju æe naskoro uæi; mene æe napustiti i prekršit æe moj Savez što ga s njim sklopih.

17. I onda æe se izliti moj gnjev na nj. Ostavit æu ih tada i sakriti od njih svoje lice da budu proždirani. Snaæi æe ih mnoga zla i nevolje i onda æe reæi: 'Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga što Bog moj nije u mojoj sredini?'

18. A ja æu sasvim sakriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla što ga budu èinili okreæuæi se drugim bogovima.

19. Pišite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauèe Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca.

20. Kad ih dovedem u zemlju kojom teèe med i mlijeko i za koju se zakleh ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut æe se oni drugim bogovima i njima æe iskazivati štovanje; mene æe prezreti i prekršiti moj Savez.

21. A kad ih snaðu mnoge nesreæe i nevolje, ova pjesma, jer je njihovo potomstvo neæe nikada zaboraviti, pružit æe svjedoèanstvo protiv njih. Jer znam ja njihove osnove i što veæ danas snuju, prije nego sam ih i doveo u zemlju koju im pod zakletvom obeæah."

22. Toga dana napisa Mojsije ovu pjesmu i nauèi Izraelce pjesmi.

23. Nunovu sinu Jošui naloži: "Ohrabri se i budi odluèan! Jer ti æeš uvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja æu biti s tobom."

24. Kad Mojsije napisa rijeèi ovoga Zakona u knjigu,

25. tada naredi Levijevcima, koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina:

26. "Uzmite knjigu ovoga Zakona i položite je uz Kovèeg saveza Jahvina. Neka ondje bude svjedokom protiv tebe!

27. TÓa znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu šiju. Evo i danas, dok još s vama živim, bunite se protiv Jahve. A kako li neæete kad ja umrem!

28. Saberite k meni sve starješine svojih plemena i svoje nadglednike da na njihove uši kažem ove rijeèi te da protiv njih uzmem za svjedoke nebo i zemlju.

29. Jer znam ja da æete se nakon moje smrti izopaèiti i skrenuti s puta koji sam vam odredio; nesreæa æe vas snaæi u buduæim vremenima kad budete èinili što je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih."

30. A onda, na uši sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori do kraja rijeèi ove pjesme:

1. Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi!

2. Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!