Biblija u jednoj godini.

Na 307. dan, 2. Makabejci 10 pokazuje važnost pravednog vodstva i vjernosti Bogu u vremenima sukoba. Mudrost 9-10 nas uči o razboritosti i poniznosti, dok nas Izreke 25:4-7 savjetuju da se riješimo onoga što je bezvrijedno i zadržimo integritet u svojim postupcima.

1. Dotle je Makabej sa svojim drugovima, pod vodstvom Gospodinovim, opet zauzeo Hram i Grad.

2. Srušili su žrtvenike što su ih po trgu sagradili tuðinci i uništili su posveæene gajeve.

3. Potom su oèistili Hram i podigli drugi žrtvenik; onda su iskresali vatru iz kamena i tom vatrom, nakon prijekida od dvije godine, prinijeli žrtvu; ujedno su obnovili prinos kada, zapalili svjetiljke i izložili prinesene hljebove.

4. Kad su sve to izvršili, pali su nièice i stali moliti Gospodina da više nikada ne dopusti da padnu u takve nevolje, nego, ako kad i sagriješe, neka ih primjerno kazni, ali neka ih ne predaje bogohulnim i divljim narodima.

5. Èišæenje Hrama palo je upravo na isti dan i mjesec u koji su ga pogani i oskvrnuli, na dvadeset i peti dan Kisleva.

6. Svetkovali su to razdragano osam dana, onako kao i Blagdan sjenica, sjeæajuæi se kako su nedavno, na Blagdan sjenica, boravili u planinama i spiljama kao divlje zvijeri.

7. Zato su, noseæi bršljanom ovite štapove, zelene granèice i palme, zahvaljivali hvalospjevima Onomu koji je sretno proveo oèišæenje svoga Svetog mjesta.

8. Ujedno su javno zakljuèili i izglasali da sav židovski narod treba da te dane svake godine slavi. EUPATOROVA MINISTRA

9. Takve su, dakle, bile prilike u vrijeme smrti Antioha, nazvanog Epifana.

10. A sad æemo izvijestiti o dogaðajima s Antiohom Eupatorom, sinom onoga bezbožnika, sažimajuæi ukratko ratne nevolje.

11. Kad je taj preuzeo kraljevstvo, postavio je na èelo državnih poslova nekog Liziju, glavnog upravitelja Celesirije i Fenicije.

12. Ptolemej, nazvan Makron, prvi je sa Židovima postupao pravedno, pa je zbog nepravde koja im je bila nanesena nastojao njima upravljati miroljubivo.

13. Zato su ga neki prijatelji optužili Eupatoru, pa je svakom prilikom slušao kako ga nazivaju izdajicom zato što je ostavio Cipar koji mu je povjerio Filometor i što je prešao Antiohu Epifanu. Pa kad više èasne vlasti nije mogao èasno izvršavati, otrovom je sebi oduzeo život.

14. Kad je potom Gorgija postao upraviteljem tih predjela, skupljao je najamnièku vojsku i svakom se prilikom zaraæivao sa Židovima.

15. U isto su vrijeme Idumejci, gospodari tvrðava na dobrim položajima, dodijavali Židovima te su, prihvaæajuæi izbjeglice iz Jeruzalema, nastojali održati ratno stanje.

16. Makabej i njegovi drugovi, pošto su se okupili na molitvu i Boga molili da im bude saveznik, krenuše protiv tih idumejskih tvrðava.

17. Udarivši snažno, osvojiše te položaje i suzbiše sve one koji su se borili na bedemima. Pobili su sve na koje su naišli, tako da ih je palo ne manje od dvadeset tisuæa.

18. Kako je najmanje devet tisuæa ljudi pobjeglo u dvije dobro utvrðene kule, a sa sobom su imali sve što je potrebno da se izdrži opsada,

19. Makabej ostavi Šimuna i Josipa sa Zakejem i njegovima, njih dovoljan broj za opsadu, a sam ode u druga mjesta, gdje je bila veæa potreba.

20. Ali Šimunove ljude, pohlepne za novcem, potkupiše neki što su se onamo sklonili, tako te oni, primivši sedamdeset tisuæa drahma, pustiše neke da uteknu.

21. Kad su Makabeju javili što se dogodilo, on skupi narodne voðe i optuži krivce da su za novce prodali svoju braæu jer su pustili da pobjegnu neprijatelji.

22. Zato ih je dao pogubiti kao izdajice, a onda odmah zauze obje kule.

23. Sretan u oružju, pobi u obadvije tvrðave preko dvadeset tisuæa ljudi.

24. Timotej, koga su Židovi prije porazili, skupi mnogo stranih èeta, sabra znatan broj azijskih konjanika i krenu na Judeju misleæi da æe je oružjem osvojiti.

25. Kad se približavao, Makabej i njegovi ljudi stadoše zazivati Boga, posuvši glave prahom i pripasavši oko bokova kostrijet.

26. Padnuvši nièice na podnožju žrtvenika, molili su Boga da im bude milostiv: da bude neprijatelj njihovih neprijatelja, protivnik njihovih protivnika, kako to objašnjava Zakon.

27. Kad su završili molitvu, pograbiše oružje, prilièno se odmaknuše od grada i zaustaviše pred neprijateljem.

28. Upravo u cik zore pograbiše se. Jednima je zalog uspjeha i pobjede, osim hrabrosti, bilo uzdanje u Gospodina, a drugi su vodstvo boja stavili samo u junaštvo.

29. Kad se razmahalo kreševo, protivnicima se ukaza s neba pet krasnih ljudi na konjima sa zlatnim uzdama; oni stadoše na èelo Židovima.

30. U isto vrijeme uzeše Makabeja meðu se da ga štite svojim oružjem i èuvaju neranjena, dok su na protivnike bacali strelice i munje, tako da su ih zabliještili i smeli te se oni raspršiše u najveæem neredu.

31. Bi tada pobijeno dvadeset tisuæa i pet stotina pješaka i šest stotina konjanika.

32. Timotej pobježe u vrlo utvrðeno mjesto zvano Gezer, kojim je upravljao Hereja.

33. Makabej i njegovi srèano su ga opsjedali èetiri dana.

34. Uzdajuæi se u èvrstoæu mjesta, oni koji bijahu ondje užasno su psovali i sipali bestidnosti.

35. Kad je peti dan poèelo svitati, dvadeset mladiæa iz Makabejeve vojske, poneseno gnjevom zbog onih psovki, jurnu na zid muški hrabro i u divljem žaru pobi svakoga na koga naiðe.

36. Jednako su na opsjednute navalili i drugi s protivne strane. Zažegli su kule i, raspirivši lomaèe, žive sažgali one bogohulnike. Drugi razbiše vrata, pustiše unutra ostalu vojsku i zaposjedoše grad.

37. Timoteja, koji se sakrio u neku nakapnicu, zaklaše zajedno s njegovim bratom Herejom i Apolofanom.

38. Pošto obaviše posao, poèeše himnama i zahvalnicama slaviti Gospodina koji je Izraelu iskazao veliku dobrotu i dao mu pobjedu.

Poglavlje 9

1. Bože otaca naših i Gospode milosrða, ti koji si rijeèju svojom stvorio svemir

2. i koji si sazdao èovjeka mudrošæu svojom da vlada nad stvorovima tvojim

3. i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti i da sud sudi dušom praviènom:

4. daj mi mudrost, prisjednicu svoga prijestolja i ne odbaci me izmeðu djece svoje.

5. Jer sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje, èovjek slab i malovjek, nesposoban shvatiti pravdu i zakone.

6. Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savršen, ali bez mudrosti koja od tebe dolazi, opet ne bi nièemu vrijedio.

7. Ti si me izabrao za kralja svome narodu i za suca sinovima i kæerima svojim.

8. Odredio si mi da sagradim Hram na Svetoj gori tvojoj i žrtvenik u gradu boravišta tvojeg, u liku svetoga Šatora koji si odiskona bio spremio.

9. S tobom je mudrost koja zna djela tvoja, koja je bila nazoèna kad si stvarao svijet; ona zna što je milo tvojim oèima i što je pravo po tvojim zapovijedima.

10. Pošlji je s nebesa svetih i otpravi je od svoga slavnog prijestolja, da uza me bude i potrudi se sa mnom i da spoznam što je tebi milo.

11. Jer ona sve zna i razumije, ona æe me razborito voditi u pothvatima mojim i štititi svojom moæi.

12. Tad æe ti djela moja biti ugodna, i ja æu pravedno upravljati pukom tvojim i bit æu dostojan prijestolja oca svoga.

13. Jer tko može spoznati Božju namisao i tko æe se domisliti što hoæe Gospod?

14. Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli.

15. Jer propadljivo tijelo tlaèi dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima.

16. Mi jedva nagaðamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko æe istražiti?

17. Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga.

18. Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako nauèili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudrošæu.

Poglavlje 10

1. Ona je štitila prvooblikovanog oca svijeta, koji je stvoren sam, istrgla ga iz grijeha njegova

2. i dala mu jakost da vlada svemirom.

3. A kad se u jarosti svojoj grešnik odmetnu od nje, poginu u mržnji svojoj bratoubilaèkoj.

4. I kad je zemlju zbog njega potop stigao, opet ju je mudrost spasila brodeæi s pravednikom na krhkom drvetu.

5. I kada se, složni u opaèini svojoj, narodi bijahu pomutili, ona je našla pravednika i saèuvala ga Bogu nezazorna i uzdržala jaèim od ljubavi prema djetetu.

6. Kad su bezbožnici izgibali, ona je izbavila pravednika koji je bježao od ognja što je s neba pao na pet gradova.

7. O opaèini njihovoj još svjedoèi pustoš puna dima i bilje kojemu plod nikad ne sazrijeva i stup od soli što stoji kao spomenik duši nevjernoj.

8. I jer nisu slijedili puta mudrosti, izgubili su spoznaju o dobru i još ostavili svijetu spomenik svoje ludosti da se ne mogahu sakriti zlodjela njihova.

9. A mudrost je vjernike svoje spasila od nevolje.

10. Kad je pravednik bježao ispred jarosti bratove, ona ga je vodila pravim stazama; pokazala mu Božje kraljevstvo i podarila mu znanje o svetinjama; uspjehom okrunila napore njegove i umnožila plodove truda njegova.

11. Kad su ga pritijesnili lakomci, pomogla ga je i obdarila bogatstvom,

12. saèuvala ga od neprijatelja i zaštitila ga od zasjeda, darovala mu pobjedu u žestokom boju da spozna kako je bogobojaznost od svega jaèa.

13. Ona nije ostavila prodanog pravednika, nego ga je èuvala od grijeha.

14. S njime je u tamnicu sišla te ga ni u okovima nije zapustila dok mu nije donijela žezlo kraljevsko i vlast nad onima koji ga tlaèiše i nagnala u laž one koji ga kaljahu, a njemu dala slavu vjeènu.

15. Ona je spasila sveti puk i rod besprijekorni od vlasti naroda muèiteljskog.

16. Ušla je u dušu sluge Gospodnjeg, i on se strašnim kraljevima opro èudesima i znacima.

17. Ona je dala plaæu svetima za njihove trude i vodila ih putem èudesnim, danju im bila zaklon od žege i noæu zvjezdani sjaj.

18. Provela ih preko Mora crvenog, provela ih je preko vode velike,

19. a neprijatelje njihove valovima potopila i onda ih izbacila iz dubina bezdana.

20. Zato su pravednici oplijenili bezbožnike i pjesmom proslavili tvoje sveto ime, Gospode, jednodušno opjevali tvoju ruku zaštitnicu.

21. Jer je mudrost otvorila usta nijemima i obdarila djecu nejaku jezikom rjeèitim.

4. Ukloni trosku od srebra, i uspjet æe posao zlataru.

5. Ukloni opakoga ispred kralja, i utvrdit æe se pravicom prijestol njegov.

6. Ne velièaj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velikaško,

7. jer je bolje da ti se kaže: "Popni se gore" nego da te ponize pred odliènikom.