Biblija u jednoj godini.

Na 300. dan, 2. Makabejci 3 ističe vjernost i hrabrost Makabejaca suočenih s izazovima. Sirah 45-46 nudi razmišljanja o ustrajnosti, pravdi i integritetu, dok nas Mudre izreke 24:10-12 podsjećaju da ne napuštamo vjeru u teškim vremenima, uvijek se uzdajući u Božju zaštitu i vodstvo.

1. Dok se u Svetom gradu živjelo u potpunom miru i dok su se ondje najstrože obdržavali zakoni, i to zbog pobožnosti velikog sveæenika Onije i njegove mržnje na zlo,

2. dogaðalo se da su i sami kraljevi poštovali Sveto mjesto i èastili Hram najdragocjenijim darovima.

3. Tako je azijski kralj Seleuk iz vlastitih dohodaka namirivao sve troškove koji su bili potrebni za bogoslužne žrtve.

4. Ali neki Šimun iz Bilgina plemena, postavši hramskim predstojnikom, zavadi se s velikim sveæenikom zbog gradskoga tržnog nadzora.

5. Kako nije mogao pobijediti Oniju, ode k Apoloniju iz Tarsa, koji je u to vrijeme bio upravitelj u Celesiriji i Feniciji.

6. Priopæi mu kako je jeruzalemska riznica krcata neizrecivim blagom, tako da mu se kolièina ne može ustanoviti, i kako to sve nije potrebno za troškove žrtvovanja te bi se moglo prebaciti u kraljevsko vlasništvo.

7. Prigodom jednog sastanka s kraljem Apolonije ga obavijesti o prokazanom blagu, a kralj izabra Heliodora, svoga državnog upravitelja, i posla ga s nalogom da preuzme spomenuto blago.

8. Heliodor odmah krenu na put, pod izlikom da æe izvršiti nadzor nad gradovima Celesirije i Fenicije, a uistinu da izvrši kraljev nalog.

9. Kad je došao u Jeruzalem i kad su ga vrhovni sveæenik i grad ljubezno primili, priopæi o prijavi i objasni radi èega je došao, pa poèe ispitivati je li uistinu tako.

10. Veliki mu sveæenik objasni da su to pohrane udovica i siroèadi;

11. a nešto od toga da pripada Hirkanu, Tobijinu sinu, veoma uglednu èovjeku, te da, suprotno od klevetnièke izjave opakog Šimuna, ima svega èetiri stotine talenata srebra i dvije stotine talenata zlata.

12. Nikako nije dopušteno da se oštete oni koji su se pouzdali u svetost mjesta, u dostojanstvo i nepovredivost Hrama koji je poštovan u svem svijetu.

13. Ali je Heliodor, zbog kraljevih naloga, rekao da se blago svakako mora preuzeti u kraljevsku blagajnu.

14. Na dan koji je za to odredio ušao je da popiše blago. U gradu je nastala povelika uznemirenost.

15. Sveæenici su se u sveæenièkoj odjeæi bacili nièice pred žrtvenik i zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, moleæi ga da saèuva netaknuta dobra onima koji su ih pohranili.

16. Pogled na lice velikog sveæenika razdirao je srce: njegov izgled i bljedilo lica odavalo je duševnu tjeskobu.

17. Obuzeo ga strah te je drhtao cijelim tijelom, a to je onima koji su ga gledali kazivalo koliko mu srce pati.

18. Ljudi su hrlili hrpimice iz kuæa na skupnu molitvu, jer je Svetom mjestu prijetilo oskvrnuæe.

19. Žene, potpasavši kostrijet ispod grudi, grnule na ulice. Štoviše, i djevojke, zatvorene u kuæama, istrèale jedne na vrata, druge na zidove, neke se naginjale kroz prozore,

20. a sve pružale ruke prema nebu, na molitvu.

21. Bilo je žalosno vidjeti posvuda prostrto mnoštvo i tjeskobu velikog sveæenika zbog onoga što æe doæi.

22. Dok su s jedne strane zazivali svemoguæeg Gospoda da povjerene pologe potpuno netaknute saèuva vlasnicima,

23. s druge je strane Heliodor izvršivao ono što se odluèilo.

24. Veæ je on stigao sa svojom pratnjom pred riznicu, kad se ukaza Gospodar duhova i svih vlasti u takvu velièanstvu da je sve koji se usudiše onamo iæi udarila Božja sila te su zapali u nemoæ i strah.

25. Pred oèima im se pojavi konj s prekrasnim sedlom, a na njem strašan jahaè: žestoko se propinjuæi, konj je udarao Heliodora prednjim kopitima. Onaj koji je sjedio na njemu kao da je bio u zlatnu oklopu.

26. U isto vrijeme ukazala mu se dva druga mladiæa, vrlo snažna, sjajne ljepote, u velièanstvenoj odjeæi. Pristupiše Heliodoru, jedan s jedne a drugi s druge strane, i stadoše ga bez daha bièevati tuèom udaraca.

27. Heliodor pade na zemlju; obavi ga gusta tama, a oni ga pograbiše i staviše na nosila.

28. I tako su tog èovjeka, koji je èas prije ušao u spomenutu riznicu s mnogobrojnom pratnjom i cijelom tjelesnom stražom, iznijeli bespomoæna, i po tome svi jasno uvidješe Božju silu.

29. Dok je on, udaren Božjom moæi, ležao bez rijeèi i lišen svake nade u spasenje,

30. Židovi su velièali Gospodina koji je èudesno proslavio svoje Sveto mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i nemira, sada, kad se oèitovao Svevladar Gospodin, prelijevao se radošæu i veseljem.

31. Neki od Heliodorovih pratilaca brzo su zatražili Oniju da moli Svevišnjega neka podari život onomu što je ležao na izdisaju.

32. Bojeæi se da kralj možda ne bi posumnjao da su Židovi napakostili Heliodoru, veliki sveæenik prinese žrtvu za spas toga èovjeka.

33. Dok je veliki sveæenik prinosio žrtvu pomirnicu, Heliodoru se opet ukazaše oni isti mladiæi u istoj odjeæi. Stadoše preda nj i rekoše mu: "Budi vrlo zahvalan velikom sveæeniku Oniji, jer ti je Gospodin samo po njemu podario život.

34. A ti, koga je Nebo izbièevalo, razglasuj svima velièanstvenu Božju silu!" To rekavši, išèeznuše.

35. Heliodor prinese žrtvu Gospodinu i uèini velike zavjete Onomu koji mu je poklonio život, pa se ljubezno oprosti s Onijom i vrati se kralju sa svojom vojskom.

36. Svjedoèio je pred svima o djelima svevišnjeg Boga koja je vidio svojim oèima.

37. Kad ga je kralj upitao koji mu se èovjek èini prikladan da se još jednom pošalje u Jeruzalem, Heliodor odgovori:

38. "Ako imaš kakva neprijatelja ili kakva zavjerenika protiv države, pošalji ga onamo da ti se izbièevan vrati, ako uopæe iznese živu glavu, jer uistinu na onome mjestu vlada Božja sila.

39. Onaj koji stoluje na nebu, bdi nad onim mjestom i brani ga, a one koji onamo zlonamjerno pristupaju bije i uništava."

40. To su, eto, dogaðaji s Heliodorom i oèuvanjem svete riznice. POD ANTIOHOM EPIFANOM

Poglavlje 45

1. Od njega je potekao èovjek èestit koji je našao milost pred svima, drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena!

2. Podijelio mu slavu kao i svetima i uèinio ga moænim, na užas neprijateljima.

3. Na njegovu je rijeè znamenja zaustavio i ukrijepio ga pred licem kraljeva; dao mu zapovijedi za narod njegov i otkrio mu nešto od svoje slave.

4. Zbog njegove vjernosti i poniznosti posveti ga, izabra ga jedinog izmeðu sviju ljudi;

5. dopusti mu da èuje glas njegov i uvede ga u tamu; dade mu zapovijedi licem u lice, Zakon života i spoznaje, da Jakova uèi Savezu i Izraela naredbama njegovim.

6. Potom uzvisi Arona, sveca poput Mojsija, brata njegova, iz plemena Levijeva.

7. Vjeèni Savez sklopi s njim i dade mu sveæeništvo naroda. Usreæi ga odjeæom ukrasnom, obuèe ga u odoru slave.

8. Odjenu ga diènim savršenstvom i opremi bogatom odjeæom: gaæama, haljom i opleækom.

9. Obloži ga mogranjem i brojnim zvonèiæima zlatnim uokolo, da zveckaju pri koraèanju njegovu, da im se u Svetištu èuje zvon na opomenu sinovima naroda njegova.

10. I svetu odjeæu od zlata, grimiznu, svu izvezenu; opleæak sudaèki, Urim i Tumim, od upletena purpura, djelo vješta rukotvorca;

11. drago kamenje, urezano kao peèatnjaci u zlatnu okovu, djelo draguljara, kao opomenu s natpisom urezanim, prema broju plemena Izraelovih.

12. I krunu zlatnu na kapi, ukrašenu peèatom posvete, ures vrhunski, djelo velièanstveno, ukrase, oèima u nasladu.

13. Nitko nikad sliènih nije vidio, i nikada ih nije tuðinac oblaèio, nego samo sinovi njegovi i odvjeci njegovi zauvijek.

14. Njegove žrtve potpuno se spaljuju, trajno, dvaput svakog dana.

15. Njemu Mojsije dade sveæenièku vlast i svetim ga uljem pomaza, i to mu bijaše vjeèni Savez i potomstvu njegovu sve dok nebesa traju, da mu služi i bude sveæenikom i da blagoslivlja narod u ime Gospodnje.

16. Izabra ga izmeðu svih živih da mu prinosi žrtvu i tamjan, da mu pali miris ugodni za spomen i da oèišæa sinove Izraelove.

17. Još mu svoje zapovijedi dade i povjeri mu odredbe Zakona da pouèi Jakova naredbama njegovim, da prosvijetli Izraela njegovim Zakonom.

18. Ali se na njega razgnjeviše neprijatelji i pozavidješe mu u pustinji, ljudi Datanovi i Abiramovi, Korah i njegovi u mržnji i gnjevu.

19. I vidje Gospod i rasrdi se i uništi ih žarom svoje srdžbe. Posla na njih èudesa i sažeže ih plamenim ognjem.

20. I umnoži tako slavu Aronu i dade mu baštinu njegovu, odredi mu pretilinu prvina, prije svega kruha u izobilju.

21. Tako se oni hrane žrtvama Gospodnjim, koje Gospod pokloni njemu i potomstvu njegovu.

22. Samo u zemlji on baštine nema, nema svog dijela meðu narodom, jer Gospod je njegov dio i baština.

23. I Pinhas, sin Eleazarov, treæi je po slavi zbog revnosti svoje u strahu Gospodnjem. Jer kad se narod pobunio, postojan je bio i plemenito smiona srca, i tako je stekao oproštenje Izraelu.

24. Zato bi Savez mira zapeèaæen s njim, da bude poglavar Svetišta i naroda svoga te njemu i potomstvu njegovu pripadne dostojanstvo velikog sveæeništva za sva vremena.

25. Uèinio je Savez i s Davidom, sinom Jišaja, iz plemena Judina, ali baština kraljevska od oca samo jednom sinu ostaje, dok baština Aronova ostaje svemu potomstvu njegovu.

26. Zato neka vam sada Gospod mudrost u srce posadi da narodu njegovu pravedno sudite, da vrline predaèke nikad ne nestanu i da slava njihova prijeðe na potomke njihove.

Poglavlje 46

1. Junak u boju bijaše Jošua, sin Nunov, nasljednik Mojsijev u službi proroèkoj, koji valjano zasluži svoje ime i bi veliki izbavitelj izabranog naroda, osvetivši se drskim neprijateljima i uspostavivši Izraela na baštini njegovoj.

2. Kako li krasan bijaše kad bi digao ruku i maèem zamahnuo protiv gradova!

3. Tko je ikad imao njegovu odluènost? On je vodio bojeve Gospodnje.

4. Nije li po njemu sunce zastalo i od jednog dana postala dva?

5. Jer je prizvao Boga Svevišnjega u nevolji kada ga odasvud pritijesniše neprijatelji, i usliša ga veliki Gospod i pusti krupnu i snažnu tuèu.

6. Bacio se na narod dušmanski i protivnike pobio na Strmini: da bi poznali puci snagu njegova oružja i spoznali da je Gospod protivnik njihov.

7. I jer je vjerno išao za Svemoguæim i u dane Mojsijeve ljubav dokazao - on i Kaleb, sin Jefuneov, koji se opriješe kad se zbor pobunio, odvrativši narod od grijeha i utišavši glasove pobune.

8. Zato je i saèuvao samo ovu dvojicu, od šest stotina tisuæa pješaka, da ih uvede u baštinu njihovu, u zemlju kojom teèe med i mlijeko.

9. Još je Kalebu dao snagu, koja s njime do starosti ostade, te se mogao verati po visinama zemaljskim, koje su baština potomcima njegovim,

10. neka bi spoznao sav Izrael da je dobro iæi vjerno za Gospodom.

11. I suci, svaki po svom imenu, koji uvijek bijahu srca vjerna i koji se ne odmetnuše od Boga - da je blagoslovljen spomen njihov.

12. Neka im kosti procvatu u grobu i neka se imena tih slavnih ljudi pomlade u sinovima njihovim.

13. Samuel bijaše miljenik svojemu Gospodu, prorok Gospodnji, on utemelji kraljevstvo i pomaza vladare nad svojim narodom.

14. Po Zakonu Gospodnjem upravljaše opæinom, i Gospod je pohodio Jakova.

15. Zbog vjernosti njegove priznavahu ga prorokom, u govorima se pokazivaše pouzdan vidjelac.

16. I on prizva Boga u nevolji kada ga odasvud pritisnuše dušmani prinoseæi mlijeèno janješce.

17. Tada zagrmje Gospod s neba i u strašnoj lomljavi zaèu glas njegov;

18. porazio je voðe dušmanske i satro knezove filistejske.

19. I kad je polazio na poèinak vjeèni, posvjedoèio je pred Gospodom i pomazanikom njegovim: "Ni od koga nikad ne uzeh ništa, èak ni potplate obiène." I nitko ga nije optužio.

20. A kad je usnuo, proreèe još jednom i objavi kralju njegov kraj. I ispod zemlje podignu svoj glas proroèki da izbriše opaèinu s naroda.

10. Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga.

11. Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posræuæi idu na stratište.

12. Ako kažeš: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti èuva dušu? I ne plaæa li on svakomu po njegovim djelima?