Biblija u jednoj godini.

Na 182. dan proučavali smo putanju Jude pod Ahazovom vladavinom u 2. Kraljevima 16, obilježenu političkim savezima i rizičnim kockanjem. Mihej 1-4 donosi poruke suda i nade, upozoravajući na nepravdu i obećavajući obnovu. Psalam 139 veliča Božje sveznanje i stalnu prisutnost, podsjećajući nas da ništa ne izmiče Njegovoj pozornosti.

1. Sedamnaeste godine vladanja Pekaha, sina Remalijina, postade judejskim kraljem Ahaz, sin Jotamov.

2. Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije èinio što je pravo u oèima Jahve, Boga njegova, kao što je èinio predak mu David.

3. Živio je poput izraelskih kraljeva i sam je proveo svoga sina kroz oganj po gnusnom obièaju naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima.

4. Prinosio je žrtve i kad po uzvišicama i brežuljcima i pod svakim zelenim drvetom.

5. Tada aramejski kralj Resin i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraela, poðoše u rat protiv Jeruzalema. Opsjedoše ga, ali ga ne mogoše osvojiti.

6. U to vrijeme aramejski kralj Resin vrati Elat Edomcima; protjerao je Judejce iz Elata; ušli su Edomci u njega i ondje su ostali do danas. -

7. Tada Ahaz uputi poslanike asirskom kralju Tiglat-Pileseru da mu kažu: "Ja sam tvoj sluga i sin tvoj! Doði i izbavi me iz ruku aramejskog kralja i kralja Izraela, koji su se digli protiv mene."

8. Ahaz je uzeo srebro i zlato što se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznicama kraljevskog dvora i sve je poslao na dar asirskom kralju.

9. I posluša ga asirski kralj: otišao je na Damask i osvojio ga. Stanovništvo je odveo u sužanjstvo u Kir, a Resina je pogubio.

10. Kralj Ahaz otišao je u Damask u susret asirskom kralju Tiglat-Pileseru. I vidio je žrtvenik koji bijaše u Damasku. Tada kralj Ahaz posla sveæeniku Uriji mjere žrtvenika, njegov nacrt i sve pojedinosti njegove graðe.

11. Sveæenik Urija sagradi žrtvenik; sve je upute što ih je kralj Ahaz uputio iz Damaska izvršio sveæenik Urija prije nego što se kralj Ahaz vratio iz Damaska.

12. Pošto je kralj Ahaz stigao iz Damaska, vidio je žrtvenik, prišao mu i popeo se na nj.

13. Spalio je na žrtveniku svoju paljenicu i svoju prinosnicu, izlio svoju ljevanicu i krvlju prièesnica poškropio žrtvenik.

14. A mjedeni žrtvenik, koji bijaše pred Jahvom, maknuo je ispred Hrama, gdje je bio izmeðu novoga žrtvenika i Doma Jahvina. I postavio ga je pokraj novoga žrtvenika sa sjevera.

15. Kralj Ahaz zapovjedio je sveæeniku Uriji: "Na velikom æeš žrtveniku spaljivati jutarnju paljenicu i veèernju prinosnicu, kraljevu paljenicu i njegovu prinosnicu, i paljenice, prinosnice i ljevanice svega naroda. Po njemu æeš izlijevati svu krv paljenica i klanica. A o žrtveniku od mjedi još æu razmisliti."

16. Sveæenik Urija uèini sve što mu je naredio kralj Ahaz.

17. Kralj Ahaz skinuo je okvire s podnožja; s njih je skinuo i umivaonike. A mjedeno more skinuo je s volova koji su stajali pod njim i stavio ga na kameni pod.

18. Pred asirskim je kraljem uklonio iz Jahvina Doma Subotnji hodnik koji bijahu sagradili i vanjski kraljevski prilaz.

19. Ostala povijest Ahazova i sve što je uèinio, zar to nije sve zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

20. Ahaz je poèinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija.

Poglavlje 1

1. Rijeè Jahvina, upuæena Miheju Morešeæaninu u vrijeme Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. Njegova viðenja o Samariji i o Jeruzalemu.

2. Èujte, narodi, vi svi! Slušaj, zemljo, i sve što te ispunja! Gospod Jahve protiv vas æe svjedoèiti - Gospod iz svetoga Hrama svojega!

3. Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta svojega, silazi i hodi po visovima zemaljskim.

4. Gore se rastapaju pod njegovim koracima i doline rasijedaju kao vosak pred ognjem, kao voda što se razlijeva niz obronak.

5. Sve je to za zloèinstvo Jakovljevo i za grijehe doma Izraelova. Koje je zloèinstvo Jakovljevo? Nije li Samarija? Što su uzvišice Judine? Nije li Jeruzalem?

6. "Uèinit æu od Samarije kamenu gomilu u polju, ledinu za vinograd. Zavaljat æu kamenje njezino u dolinu, otkrit æu joj temelje.

7. Razbit æe se svi njeni kipovi, sva æe joj se plaæa bludnièka ognjem spaliti, raskomadat æu sve njene idole, jer su od bludnièke plaæe nakupljeni, i opet æe postati plaæom bludnièkom."

8. "Zato æu zakukati i zaridati, iæi æu gol i bos, zavijat æu kao šakali, urlikat æu kao nojevi.

9. Jer njenoj rani nema lijeka, sve do Jude dopire, dotièe Vrata moga naroda, sve do Jeruzalema!

10. Ne objavljujte toga u Gatu, u Akonu nemojte plakati! U Bet Leafri valjajte se u prašini!

11. Odlazi sramotno, stanovnice šafirska! Iz svoga grada nije izašla stanovnica saananska! Bet Haesel išèupan je iz temelja, iz svojih èvrstih osnova.

12. Kako se može nadati sreæi stanovnica marotska? Jer nesreæa silazi od Jahve sve do vrata jeruzalemskih.

13. Upregni brze konje u bojna kola, stanovnice lakiška! To je bio poèetak grijeha Kæeri sionske, jer su se u tebi našla zloèinstva Izraelova.

14. Zato æeš dati otpusnicu Morešet Gatu, domovi æe akzipski razoèarati kraljeve izraelske.

15. Još æu ti dovesti osvajaèa, stanovnice mareška, stiæi æe do Adulama slava Izraelova.

16. Èupaj kosu i ostriži se za milom djecom svojom! Postani æelava kao orao lešinar, jer su izgnana daleko od tebe."

Poglavlje 2

1. Teško onima koji smišljaju nedjelo i snuju zlo na posteljama svojim! Kad svane dan, oni ga izvrše, jer je sila u njihovoj ruci.

2. Zažele li polja, otimaju ih, i kuæe, uzimaju ih; èine nasilje èovjeku i kuæi njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu.

3. Zato ovako govori Jahve: "Evo tome rodu smišljam zlo iz kojega neæete izvuæi vratova, niti æete hoditi ponosito, jer æe biti zlo vrijeme.

4. U onaj æe vam se dan složiti rugalica, zapjevati tužaljka i reæi: 'Propalo je! Posve smo opustošeni, baština je naroda moga otuðena i nitko da mu je vrati, naša polja podijeljena su odmetniku.'

5. Zato neæe biti nikoga tko bi bacio kocku za dio tvoj u zboru Jahvinu."

6. "Ne balite!" - bale oni - "Tako se ne bali! Sramota na nas neæe pasti!

7. Zar æe biti proklet dom Jakovljev? Zar je Jahve izgubio strpljivost? Zar on tako postupa? Nisu li rijeèi njegove ugodne Izraelu, narodu njegovu?"

8. Vi se sami dižete kao neprijatelji narodu mojemu. Èovjeku nezazornu vi otimate kabanicu, onome koji bez straha putuje ratne strahote dosuðujete.

9. Vi izgonite žene moga naroda iz njihovih milih domova; djeci njihovoj zauvijek oduzimate slavu koju sam im dao:

10. "Ustanite, idite! Ovo nije poèivalište! Zbog neèistoæe teško vas uže svezalo."

11. Kad bi mogao biti nadahnut èovjek koji izmišlja ovu opsjenu: "Prorokujem ti vino i piæe", on bi bio prorok narodu ovome.

12. Svega æu te sabrati, Jakove, sakupit æu Ostatak Izraelov! Smjestit æu ih zajedno kao ovce u toru, kao stado na paši - neæe se bojati nikoga.

13. Pred njima stupa rušilac: oni æe se porušiti i uæi, kroz vrata æe proæi i izaæi; pred njima æe iæi njihov kralj, Jahve æe biti na èelu.

Poglavlje 3

1. Potom rekoh: "Èujte sada, glavari kuæe Jakovljeve, suci doma Izraelova! Nije li na vama da znate što je pravo? Ali vi mrzite dobro, a ljubite zlo!

2. Vi ljudima derete kožu s tijela i meso s kosti njihovih.

3. Oni proždiru tijelo moga naroda i deru mu kožu, lome kosti. Oni ih komadaju kao u loncu, kao meso u punom kotlu!

4. Zato, oni æe Jahvu zazivati, a on im neæe odgovoriti. Sakrit æe, u ono vrijeme, lice od njih zbog zloèina koje su poèinili."

5. Ovako govori Jahve protiv prorokÄa koji moj narod zavode: "Ako imaju zalogaj u zubima, proglašuju: 'Mir!' Ali protiv onoga koji im ništa ne stavlja u usta naviještaju sveti rat.

6. Zato æete imati noæ mjesto vaših viðenja i tminu mjesto proricanja. Zaæi æe sunce tim prorocima i dan æe za njih pomrèati.

7. Tada æe se posramiti vidovnjaci i zblaniti vraèari. Svi æe oni pokriti gubice, jer odgovora Božjeg neæe biti.

8. Ali ja sam pun snage i duha Jahvina, pun pravde i jakosti da objavim Jakovu opaèinu njegovu, Izraelu njegov grijeh.

9. Èujte dakle ovo, glavari kuæe Jakovljeve, suci doma Izraelova, vi kojima se pravda gadi te izvræete sve što je ispravno!

10. Vi koji gradite Sion u krvi i Jeruzalem u zloèinu!

11. Glavari njegovi sude prema mitu, sveæenici njegovi pouèavaju radi zarade, proroci njegovi bale za novac. A na Jahvu se oni pozivaju i govore: 'Nije li Jahve u našoj sredini? Neæe na nas zlo navaliti.'

12. Poradi vas i vaše krivnje Sion æe biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma prekrit æe šuma."

Poglavlje 4

1. Dogodit æe se na kraju danÄa: Gora Doma Jahvina bit æe postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova.

2. K njoj æe se stjecat svi narodi, nagrnut æe mnoga plemena i reæi: "Hajde, uziðimo na goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! On æe nas nauèit' svojim putovima, i hodit æemo stazama njegovim. Jer æe sa Siona Zakon izaæi, rijeè Jahvina iz Jeruzalema."

3. On æe upravljati mnogim puèanstvima i bit æe sudac moænim narodima. Svoje æe maèeve prekovati u ralice, a svoja koplja u radne srpove. Narod na narod neæe maèa dizati niti æe se više za rat vježbati.

4. Svaki æe mirno živjeti pod lozom vinovom, pod smokvom svojom, i nitko ga neæe plašiti. To rekoše usta Jahve nad Vojskama.

5. Jer svi narodi idu, svaki u ime boga svojega, a mi, mi idemo u imenu Jahve, Boga našega, uvijek i dovijeka.

6. "U onaj dan - rijeè je Jahvina - sabrat æu hrome, okupiti raspršene i sve kojima sam zlo uèinio.

7. Od hromih æu Ostatak uèiniti, moæan narod od onih što su izgnani." Tada æe Jahve nad njima kraljevati na gori Sionu od sada i dovijeka.

8. I ti Kulo stadÄa, Ofele Kæeri sionske, opet æe se tebi vratiti prijašnja vlast, kraljevstvo Kæeri jeruzalemske.

9. Zašto sada kukaš kuknjavom? Nema li kralja u tebi? Zar su savjetnici tvoji propali da te obuzimlju bolovi kao porodilju?

10. Savijaj se od boli i krièi, Kæeri sionska, kao žena koja poraða, jer æeš sada iz grada iziæi i stanovati na polju. Do Babilona ti æeš otiæi, ondje æeš se osloboditi, ondje æe te Jahve otkupiti iz šaka tvojih dušmana.

11. A sada se mnogi narodi protivu tebe sabraše. Oni govore: "Neka se obešèasti, neka se naše oèi nasite Siona!"

12. Ali zamisli Jahvine oni ne znaju i ne razumiju namjere njegove: kao snoplje na gumnu on ih je sabrao.

13. Ustani! Ovrši žito, Kæeri sionska, jer ti pravim gvozden rog i mjedena kopita. I satrt æeš mnoge narode; zavjetovat æeš Jahvi blago njihovo i bogatstvo njihovo Gospodaru sve zemlje.

14. Utvrdi se sada, Tvrðavo! Opkoljeni smo i opsjednuti, palicom po licu udaraju Suca Izraelova.

1. Zborovoði. Davidov. Jahve, pronièeš me svega i poznaješ,

2. ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti veæ misli moje poznaješ.

3. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.

4. Rijeè mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve veæ znadeš.

5. S leða i s lica ti me obuhvaæaš, na mene si ruku svoju stavio.

6. Znanje to odveæ mi je èudesno, previsoko da bih ga dokuèio.

7. Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?

8. Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

9. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj

10. i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.

11. Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noæ umjesto svjetla okruži!" -

12. ni tmina tebi neæe biti tamna: noæ sjaji kao dan i tama kao svjetlost.

13. Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majèinu.

14. Hvala ti što sam stvoren tako èudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,

15. kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.

16. Oèi tvoje veæ tada gledahu djela moja, sve veæ bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi odreðeni dok još ne bješe ni jednoga.

17. Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokuèivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.

18. Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Doðem li im do kraja, ti mi preostaješ!

19. De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!

20. Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.

21. Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?

22. Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.

23. Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:

24. pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vjeènim!