Biblija u jednoj godini.

Šezdeset i drugog dana svjedočimo unutarnjem protivljenju Mojsiju i nevjerici naroda pred obećanom zemljom. Brojevi 12 otkrivaju zavist Mirjam i Arona, dok Brojevi 13 otkrivaju strah špijuna od divova. Ponovljeni zakon 11 ističe izbor između blagoslova i prokletstva prema poslušnosti zakonu. Psalam 94 naglašava da je Bog pravedan sudac koji ne ignorira vapaj potlačenih.

Poglavlje 12

1. A Mirjam i Aron uzeše rogoboriti protiv Mojsija zbog žene Kušanke kojom se oženio; jer bijaše uzeo za ženu jednu Kušanku.

2. "Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?" - rekoše mu. "Zar i nama nije govorio?" Jahve to èu.

3. Mojsije je bio veoma skroman èovjek, najskromniji èovjek na zemlji.

4. I odmah reèe Jahve Mojsiju, Aronu i Mirjami: "Vas se troje pojavite u Šatoru sastanka." Njih se troje pojavi.

5. U stupu oblaka siðe Jahve te stade na ulazu u Šator. Zovnu Arona i Mirjamu. Kad njih dvoje istupi naprijed,

6. reèe Jahve: "Saslušajte rijeèi moje: Naðe li se meðu vama prorok, u viðenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram.

7. Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kuæi mojoj najvjerniji je on.

8. Iz usta u usta njemu ja govorim, oèevidnošæu, a ne zagonetkama, i lik Jahvin on smije gledati. Kako se onda niste bojali govoriti protiv sluge moga Mojsija?"

9. Uskipjevši gnjevom na njih, Jahve ode.

10. Èim se od šatora oblak udaljio, gle! Mirjam ogubavi, kao snijegom posuta. Aron se okrenu prema Mirjami, a to guba na njoj.

11. Tada rekne Aron Mojsiju: "Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za grijeh koji smo u ludosti poèinili i kojega smo krivci.

12. Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je veæ na izlasku iz majèine utrobe meso napol uništeno!"

13. Tada zavapi Mojsije Jahvi: "Bože, molim te, ozdravi je!"

14. "Da joj je otac njezin pljunuo u lice", reèe Jahve Mojsiju, "zar se ne bi morala stidjeti sedam dana? Neka i ona bude odvojena izvan tabora sedam dana, pa neka se poslije opet pripusti."

15. Tako je Mirjam bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narod nije na put polazio dok Mirjam nije opet bila pripuštena.

16. Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji Paranu.

Poglavlje 13

1. Jahve reèe Mojsiju:

2. "Pošalji ljude, po jednoga èovjeka iz pojedinog pradjedovskog plemena, da izvide kanaansku zemlju, koju dajem Izraelcima. Pošaljite sve njihove glavare!"

3. Na Jahvinu zapovijed Mojsije ih posla iz pustinje Parana. Svi ti ljudi bijahu glavari Izraelaca.

4. A ovo su njihova imena: Šamua, sin Zakurov, od plemena Rubenova;

5. Šafat, sin Horijev, od plemena Šimunova;

6. Kaleb, sin Jefuneov, od plemena Judina;

7. Jigal, sin Josipov, od plemena Jisakarova;

8. Hošea, sin Nunov, od plemena Efrajimova;

9. Palti, sin Rafuov, od plemena Benjaminova;

10. Gadiel, sin Sodijev, od plemena Zebulunova;

11. Gadi, sin Susijev, od plemena Josipova, od plemena Manašeova;

12. Amiel, sin Gemalijev, od plemena Danova;

13. Setur, sin Mikaelov, od plemena Ašerova;

14. Nahbi, sin Vofsijev, od plemena Naftalijeva;

15. Geuel, sin Makijev, od plemena Gadova.

16. To su imena ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju. A Hošeu, sina Nunova, Mojsije prozva Jošuom.

17. Posla ih Mojsije da izvide kanaansku zemlju pa im reèe: "Idite gore u Negeb, onda se popnite na brdo.

18. Razgledajte zemlju kakva je. Je li narod koji u njoj živi jak ili slab, malobrojan ili mnogobrojan?

19. Kakva je zemlja u kojoj živi: dobra ili rðava? Kakvi su gradovi u kojima borave: otvoreni ili utvrðeni?

20. Kakvo je tlo: plodno ili mršavo? Ima li po njemu drveæa ili nema? Odvažni budite i ponesite plodova te zemlje." Bilo je upravo vrijeme ranog grožða.

21. Odu oni gore da izvide zemlju od pustinje Sina do Rehoba, koji je na ulazu u Hamat.

22. Popnu se u Negeb i doðu do Hebrona, gdje su se nalazili Ahiman, Šešaj i Talmaj, Anakovi potomci. - Hebron je osnovan sedam godina prije nego Soan u Egiptu. -

23. Kada stigoše u Dolinu Eškol, odrezaše ondje lozu s grozdom i ponesoše ga, udvoje, na motki; ponesoše i mogranja i smokava.

24. Ono se mjesto prozva Dolina Eškol zbog grozda koji su ondje Izraelci odrezali.

25. Nakon èetrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izviðali.

26. Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kadeš, u Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvještaj, a onda im pokažu plodove zemlje.

27. Izvijeste ga oni: "Išli smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista njome teèe med i mlijeko. Evo njezinih plodova.

28. Ali je jak narod koji u onoj zemlji živi, gradovi su utvrðeni i vrlo veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove.

29. Amaleèani borave u negepskom kraju: Hetiti, Jebusejci i Amorejci žive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i duž Jordana."

30. Kaleb ušutka narod oko Mojsija i progovori: "Krenimo ne oklijevajuæi i zauzmimo je, jer je možemo nadvladati!"

31. Ali ljudi što su s njim išli odvratiše: "Ne možemo iæi na onaj narod jer je jaèi od nas."

32. I poènu ozloglašivati Izraelcima zemlju koju su izviðali: "Zemlja kroz koju smo prošli da je izvidimo zemlja je što proždire svoje stanovništvo. Sav narod što ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa.

33. Vidjesmo ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova. Èinilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima."

1. Ljubi, dakle, Jahvu, Boga svoga, i vrši u sve dane njegove naredbe, njegove zakone, uredbe i zapovijedi.

2. Vi, a ne vaši sinovi, koji nisu ni upoznali ni vidjeli pouke Jahve, Boga vašega, danas ste se osvjedoèili o njegovoj velièajnosti, o njegovoj moænoj ruci, ispruženoj mišici,

3. o znamenjima njegovima i o djelima što ih uèini usred Egipta na faraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj;

4. što je uèinio egipatskoj vojsci, njihovim konjima i kolima; kako ih je preplavio vodama Crvenog mora kad su vas progonili i kako ih je zatro do današnjeg dana;

5. što je za vas radio u pustinji dok ne stigoste do ovoga mjesta;

6. što je uèinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenova potomka, kad zemlja rastvori ralje svoje te ih proguta sred svega Izraela, njih i njihove obitelji, njihove šatore i sve što imahu.

7. Vaše su oèi vidjele sva ta velika djela što ih je Jahve uèinio.

8. Zato držite sve zapovijedi što vam ih danas nareðujem da budete jaki te uzmete u posjed zemlju u koju idete da je osvojite;

9. napokon, da dugo živite u zemlji za koju se zakleo Jahve ocima vašim da æe je dati njima i njihovu potomstvu - zemlju kojom teèe med i mlijeko.

10. Jer zemlja u koju ideš da je zaposjedneš nije kao zemlja egipatska iz koje ste izašli, gdje si, posijavši sjeme, morao svoj usjev svojom nogom natapati kao što se natapa povrtnjak.

11. Zemlja u koju idete da je zaposjednete zemlja je bregova i dolova i natapa je dažd nebeski;

12. zemlja nad kojom Jahve, Bog tvoj, bdi; na kojoj oèi Jahve, Boga tvoga, uvijek poèivaju, od poèetka do svršetka godine.

13. Zato, ako doista poslušate zapovijedi koje vam danas izdajem i budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i služili mu svim srcem svojim i svom dušom svojom,

14. davat æu vašoj zemlji kišu u pravo vrijeme: u jesen i u proljeæe, i moæi æeš sabirati svoje žito, svoje vino i svoje ulje;

15. travu æu davati po tvome polju tvome blagu. Tako æeš jesti i biti sit.

16. Pazite da se vaše srce ne zavede, da ne poðete stranputicom, da drugim bogovima ne iskazujete štovanje i da im se ne klanjate.

17. Jer tada bi na vas Jahve usplamtio gnjevom: nebesa bi zatvorio; kiše ne bi bilo; zemlja ne bi davala roda i vas bi brzo nestalo s te dobre zemlje koju vam Jahve daje.

18. Utisnite ove moje rijeèi u svoje srce i svoju dušu; kao znak ih privežite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis meðu oèima!

19. Pouèite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj kuæi i kad idete putem; kad liježete i kad ustajete.

20. Ispišite ih na dovratnike svoje kuæe i na svoja vrata

21. da vaši dani i dani vaših sinova u zemlji za koju se Jahve zakleo vašim ocima da æe im je dati - budu brojni kao dani nebesa nad zemljom.

22. Ako budete vjerno držali sve ove zapovijedi koje vam nareðujem, vršili ih i ljubili Jahvu, Boga svoga, hodili svim njegovim putovima i èvrsto se priljubili uz njega,

23. Jahve æe ispred vas protjerati sve te narode i vi æete s posjeda odagnati narode brojnije i jaèe od sebe.

24. Svako mjesto na koje stupi vaša noga bit æe vaše; od pustinje i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do Zapadnog mora sterat æe se vaše podruèje.

25. Nitko se neæe održati pred vama; strah i trepet raširit æe Jahve, Bog vaš, po svoj zemlji u koju stupite, kako vam je rekao.

26. Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo:

27. blagoslov, budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje vam danas dajem;

28. a prokletstvo, ne budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, nego saðete s puta koji vam danas odreðujem te poðete za drugim bogovima kojih niste poznavali.

29. Kada te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideš da je zaposjedneš, tada nad gorom Gerizimom izreci blagoslov, a prokletstvo nad gorom Ebalom.

30. Te se gore izdižu, kako znate, s onu stranu Jordana, za putom prema zapadu, u zemlji Kanaanaca, koji žive u Arabi, nasuprot Gilgalu, uz Hrast More.

31. Eto æete prijeæi preko Jordana da zaposjednete zemlju koju vam daje Jahve, Bog vaš. Zaposjednite je i nastanite se u njoj.

32. Ali držite i vršite sve zakone i uredbe koje vam danas izlažem.

1. Bože osvetnièe, Jahve, Bože osvetnièe, pokaži se.

2. Ustani ti što sudiš zemlju, po zasluzi plati oholima!

3. Dokle æe bezbošci, Jahve, dokle æe se bezbošci hvastati?

4. Dokle æe brbljati, drsko govoriti, dokle æe se bezakonici hvastati?

5. Tlaèe narod tvoj, Jahve, i baštinu tvoju pritišæu;

6. kolju udovicu i pridošlicu, sirotama život oduzimlju

7. i govore: "Jahve ne vidi! Ne opaža Bog Jakovljev!"

8. Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad æete se urazumiti?

9. Onaj što uho zasadi da ne èuje? Koji stvori oko da ne vidi?

10. Onaj što odgaja narode da ne kazni - Onaj što ljude uèi mudrosti?

11. Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne.

12. Blago onom koga ti pouèavaš, Jahve, i uèiš Zakonu svojemu:

13. da mu mir udijeliš od nesretnih dana, dok se grob kopa zlikovcu.

14. Jer neæe Jahve odbaciti naroda svojega i svoje baštine neæe napustiti;

15. jer æe se pravo dosuditi pravednosti i za njom æe iæi svi èestiti srcem.

16. Tko æe ustati za me protiv zlotvora? Tko æe se zauzeti za me protiv zloèinaca?

17. Da mi Jahve ne pomaže, brzo bih sišao u mjesto tišine.

18. Èim pomislim: "Noga mi posræe", dobrota me tvoja, o Jahve, podupire.

19. Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele.

20. Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona?

21. Nek' samo pritišæu dušu pravednog, nek' osuðuju krv nedužnu:

22. Jahve mi je utvrda, Bog - hrid utoèišta moga.

23. Platit æe im bezakonje njihovo, njihovom æe ih zloæom istrijebiti, istrijebit æe ih Jahve, Bog naš.