Na 348. dan pratimo Pavlovo putovanje u Djelima apostolskim 27, suočavajući se s olujama i kušnjama. Efežanima 4-6 pružaju smjernice o jedinstvu, kršćanskom ponašanju i odnosima, dok nas Mudre izreke 29:22-24 uče o samokontroli, strpljenju i razboritosti u svakodnevnom životu.
1. Kad je odluèeno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge uznike satniku carske èete, imenom Juliju.
2. Popesmo se na neku adramitsku laðu koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.
3. Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom èovjeèno postupao, dopusti mu poæi k prijateljima da se pobrinu za nj.
4. Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili protivni -
5. pa preplovili more duž Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku.
6. Ondje satnik naðe neku aleksandrijsku laðu za Italiju i ukrca nas na nju.
7. Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone
8. pa jedva jedvice ploveæi uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja.
9. Kad je nakon duljeg vremena plovidba veæ postala pogibeljna jer je Post veæ bio izminuo, opominjaše Pavao:
10. "Ljudi, govorio im je, vidim da æe plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i laðu nego i za naše živote."
11. Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim rijeèima.
12. A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, veæina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili.
13. Uto duhne blagi južnjak i oni, misleæi da bi mogli ostvariti naum, digoše sidro i zaploviše tik uz Kretu.
14. Ali nedugo zatim razbjesni se žestok vjetar zvan sjeveroistoènjak.
15. Zahvati laðu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi.
16. Prolazeæi ispod nekog otoèiæa zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti èamac.
17. Podigoše ga pa upotrijebiše snast da potpašu laðu. Bojeæi se pak da se ne nasuèu u Sirti, spustiše prvenjaèu. Tako ih je nosilo.
18. Buduæi da nas je oluja silovito udarala, sutradan se riješiše tovara,
19. a treæi dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu.
20. Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je veæ propala svaka nada da æemo se spasiti.
21. Ni jelo se veæ dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reèe: "Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeæi ovu nepogodu i štetu.
22. Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša izmeðu vas neæe stradati, nego samo laða.
23. Noæas mi se ukaza anðeo Boga èiji sam i komu služim
24. te reèe: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.'
25. Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit æe kako mi je reèeno.
26. Ali treba da se nasuèemo na neki otok."
27. Bijaše veæ èetrnaesta noæ što smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoæi naslutiše mornari da im se primièe neka zemlja.
28. Bacivši olovnicu, naðoše dvadeset hvati dubine; malo poslije baciše je opet i naðoše ih petnaest.
29. Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciše s krme èetiri sidra išèekujuæi da se razdani.
30. Kad su mornari bili naumili uteæi iz laðe i poèeli spuštati èamac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra,
31. reèe Pavao satniku i vojnicima: "Ako ovi ne ostanu na laði, vi se spasiti ne možete!"
32. Nato vojnici presjekoše užad èamca i pustiše da padne.
33. Do pred svanuæe nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: "Èetrnaesti je danas dan, reèe, što bez jela èekate, ništa ne okusivši.
34. Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neæe propasti."
35. Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti.
36. Svi se razvedre te i oni uzmu hrane.
37. A svih nas je u laði bilo dvjesta sedamdeset i šest duša.
38. Jednom nasiæeni, stanu rastereæivati laðu bacajuæi žito u more.
39. Kad osvanu, mornari ne prepoznaše zemlje; razabraše neki zaljev ravne obale pa odluèe, bude li moguæe, u nj zavesti laðu.
40. Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaèu prema vjetru pa udare k obali.
41. Ali naletješe na pliæak i nasukaše brod: pramac, nasaðen, osta nepomièan, a krmu razdiraše žestina valova.
42. Tada vojnici naumiše poubijati sužnje da ne bi koji isplivao i pobjegao,
43. ali im satnik, hoteæi spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poskaèu i izaðu na kraj,
44. a ostali æe, tko na daskama, tko na olupinama laðe. Tako svi živi i zdravi prispješe na kopno.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
1. Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošæu i blagošæu, sa strpljivošæu živite dostojno poziva kojim ste pozvani!
2. Podnosite jedni druge u ljubavi;
3. trudite se saèuvati jedinstvo Duha svezom mira!
4. Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva!
5. Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst!
6. Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
7. A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.
8. Zato veli: Na visinu uzaðe vodeæi sužnje, dade dare ljudima.
9. Ono "uzaðe" - što drugo znaèi doli to da i siðe u donje krajeve, na zemlju?
10. Koji siðe, isti je onaj koji i uzaðe ponad svih nebesa da sve ispuni.
11. On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanðeliste, a druge za pastire i uèitelje
12. da opremi svete za djelo služenja, za izgraðivanje Tijela Kristova
13. dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do èovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove:
14. da više ne budemo nejaèad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krèi zabludi.
15. Nego, istinujuæi u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist,
16. od kojega sve Tijelo, usklaðeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promièe svoj rast na saziðivanje u ljubavi.
17. Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove:
18. zamraèena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova.
19. Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi poèinjali svaku neèistoæu.
20. Vi pak ne nauèiste tako Krista,
21. ako ste ga doista èuli i u njemu bili pouèeni kako je istina u Isusu:
22. da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog èovjeka, koga varave požude vode u propast,
23. a obnavljati se duhom svoje pameti
24. i obuæi novog èovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine.
25. Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima.
26. Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zaðe nad vašom srdžbom
27. i ne dajite mjesta ðavlu.
28. Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim.
29. Nikakva nevaljala rijeè neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziðuje i milost iskaže slušateljima.
30. I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opeèaæeni za Dan otkupljenja!
31. Daleko od vas svaka gorèina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošæu!
32. Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.
1. Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena
2. i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.
3. A bludnost i svaka neèistoæa ili pohlepa neka se i ne spominje meðu vama, kako dolikuje svetima!
4. Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne prilièi, nego radije zahvaljivanje!
5. Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik - taj idolopoklonik - nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu.
6. Nitko neka vas ispraznim rijeèima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne.
7. Nemajte dakle ništa s njima!
8. Da, nekoæ bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite -
9. plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina -
10. i odluèite se za ono što je milo Gospodinu.
11. A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapaèe raskrinkavajte,
12. jer što potajno èine, sramota je i govoriti.
13. A sve što se raskrinka, pod svjetlošæu postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je.
14. Zato veli: "Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet æe ti Krist."
15. Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri!
16. Iskupljujte vrijeme jer dani su zli!
17. Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja!
18. I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se Duhom!
19. Razgovarajte meðu sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu!
20. Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!
21. Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!
22. Žene svojim muževima kao Gospodinu!
23. Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela.
24. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!
25. Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju
26. da je posveti, oèistivši je kupelji vode uz rijeè
27. te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili èega takva, nego da bude sveta i bez mane.
28. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi.
29. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu.
30. Doista, mi smo udovi njegova Tijela!
31. Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit æe jedno tijelo.
32. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.
33. Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.
1. Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno.
2. Poštuj oca svoga i majku - to je prva zapovijed s obeæanjem:
3. da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji.
4. A vi, oèevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim!
5. Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista - sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca.
6. Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju;
7. dragovoljno služe - kao Gospodinu, a ne ljudima,
8. znajuæi da æe svatko, bio on rob ili slobodnjak, uèini li što dobro, za to dobiti plaæu od Gospodina.
9. I vi, gospodari, isto se tako vladajte prema njima: kanite se prijetnje, znajuæi da je i njihov i vaš Gospodar na nebesima i da u njega nema pristranosti.
10. Ubuduæe jaèajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj.
11. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima ðavlovim.
12. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljaèa ovoga mraènoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.
13. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate.
14. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti,
15. potpašite noge spremnošæu za evanðelje mira!
16. U svemu imajte uza se štit vjere: njime æete moæi ugasiti ognjene strijele Zloga.
17. Uzmite i kacigu spasenja i maè Duha, to jest Rijeè Božju.
18. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošæu i molitvom za sve svete,
19. i za me, da mi se otvore usta i dade rijeè hrabro obznaniti otajstvo evanðelja
20. kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti.
21. A da i vi znate što je sa mnom, kako mi je, o svemu æe vas obavijestiti Tihik, ljubljeni brat i vjerni poslužitelj u Gospodinu.
22. Njega šaljem k vama baš zato da znate kako smo i da ohrabri srca vaša.
23. Mir braæi i ljubav, s vjerom, od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista!
24. Milost sa svima koji ljube Gospodina našega Isusa Krista - u neraspadljivosti.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
22. Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, a naprasit èovjek poèini mnoge grijehe.
23. Oholost ponizuje èovjeka, a ponizan duhom postiže èasti.
24. Tko s lupežom plijen dijeli, mrzi sebe samog: èuje proklinjanje i ništa ne otkriva.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
"Deus ama quem segue o caminho da virtude." São Padre Pio de Pietrelcina
