Biblija u jednoj godini.

Na 343. dan, Pavao se brani pred vlastima u Djelima apostolskim 22, objašnjavajući svoje obraćenje i misiju. U 2. Korinćanima 9-11 naglašava važnost velikodušnosti i vjernosti, dok nas Mudre izreke 29:5-7 vode o pravdi, poštenju i razboritom vodstvu.

1. "Braæo i oci, poslušajte što æu vam sad u svoju obranu reæi."

2. Kad èuše da im govori hebrejskim jezikom, još veæma utihnuše. On nastavi:

3. "Ja sam Židov, roðen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen toèno po otaèkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas.

4. Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene,

5. kako mi to može posvjedoèiti i veliki sveæenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braæu u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne."

6. "Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika.

7. Sruših se na tlo i zaèuh glas što mi govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?'

8. Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reèe mi: 'Ja sam Isus Nazareæanin koga ti progoniš.'

9. Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne èuše glasa Onoga koji mi govoraše.

10. Rekoh nato: 'Što mi je èiniti, Gospodine?' Gospodin æe mi: 'Ustani, poði u Damask i ondje æe ti se reæi što ti je odreðeno uèiniti.'

11. Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask."

12. "Neki Ananija, èovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih -

13. doðe k meni, pristupi mi i reèe: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj èas zagledah u nj.

14. A on æe: 'Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i èuješ glas iz usta njegovih

15. jer bit æeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i èuo.

16. I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljuæi Ime njegovo!'"

17. "Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos

18. i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, žurno izaði iz Jeruzalema jer neæe primiti tvoga svjedoèanstva o meni.'

19. Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bièevao po sinagogama one koji vjeruju u te.

20. I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te èuvao haljine onih koji ga ubijahu.'

21. Nato mi reèe: 'Poði jer æu te poslati daleko k poganima!'

22. Slušali su ga sve do te rijeèi, a tada podigoše glas: "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!"

23. Kako oni stadoše buèiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak,

24. zapovjedi tisuænik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bièevima ispitaju kako bi doznao zašto tako vièu protiv njega.

25. Kad ga remenjem rastegoše, reèe on nazoènom satniku: "Rimskoga graðanina, i još neosuðena, smijete bièevati?"

26. Kad je to èuo satnik, priðe tisuæniku i dojavi mu: "Što si to nakanio? Ovaj je èovjek Rimljanin!"

27. Tisuænik tada priðe Pavlu pa mu reèe: "Reci mi, jesi li Rimljanin!" On odvrati: "Da."

28. Tisuænik dometnu: "Ja stekoh to graðanstvo za skupe novce." Pavao nato reèe: "Ja sam se pak s njim i rodio."

29. Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisuænik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao.

30. Sutradan pak kad je htio toèno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki sveæenici i sve Vijeæe te privede Pavla i postavi ga pred njih.

Poglavlje 9

1. A o posluživanju svetih suvišno je da vam pišem.

2. Ta poznajem vašu spremnost s koje se vama ponosim pred Makedoncima: "Ahaja je spremna od prošle godine." I vaša gorljivost potaknu mnoge.

3. Ipak šaljem braæu da se u tome pogledu ne opovrgne što se vama ponosimo; da budete spremni kao što sam tvrdio te se -

4. ako sa mnom doðu Makedonci i naðu vas nespremne - ne osramotimo s preuzetnosti mi, da ne kažemo vi.

5. Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti braæu da unaprijed poðu k vama i da pripreme vaš još prije obeæani dar te bude pripravan - kao dar darežljivosti, a ne škrtosti.

6. Ta eno: tko sije oskudno, oskudno æe i žeti; a tko sije obilato, obilato æe i žeti.

7. Svatko neka dade kako je srcem odluèio; ne sa žalošæu ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja.

8. A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo -

9. kao što je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka.

10. A onaj koji pribavlja sjeme sijaèu i kruh za jelo, pribavit æe i umnožiti sjeme vaše i poveæati plodove pravednosti vaše.

11. Tako æete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu.

12. Jer ovo bogoslužno posluživanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu.

13. Osvjedoèeni ovim posluživanjem, slave Boga zbog vašega pokornog ispovijedanja evanðelja Kristova i zbog velikodušnog zajedništva prema njima i prema svima.

14. A moleæi se za vas, èeznu za vama zbog preobilne milosti Božje na vama.

15. Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru!

Poglavlje 10

1. Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagošæu i obazrivošæu Kristovom - ja koji sam licem u lice meðu vama "skroman", a nenazoèan prema vama "odvažan" -

2. molim da, jednom nazoèan, ne moram biti odvažan smionošæu kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo.

3. Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu.

4. Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja

5. i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu;

6. i spremni smo kazniti svaku nepokornost èim bude savršena vaša pokornost.

7. Gledajte što je oèito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi.

8. Kad bih se doista i malo više pohvalio našom vlašæu - koju nam Gospodin dade za vaše izgraðivanje, a ne rušenje - ne bih se morao stidjeti.

9. Samo da se ne bi èinilo kao da vas zastrašujem poslanicama!

10. Jer "poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjelesna nazoènost nemoæna i rijeè bezvrijedna".

11. Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazoèni rijeèju u poslanicama, takvi smo i nazoèni djelom.

12. Ne usuðujemo se, doista, izjednaèiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporuèuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom usporeðuju.

13. Mi se pak neæemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu što nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas.

14. Jer mi ne posežemo preko svoga, kao da još nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evanðeljem Kristovim.

15. Ne hvalimo se u bezmjerje, tuðim naporima. A nadamo se da æemo s uzrastom vaše vjere meðu vama i mi - po našem mjerilu - prerasti u izobilje:

16. i preko vaših granica navijestiti evanðelje, a ne hvastati se onim što je veæ uèinjeno na tuðem podruèju.

17. Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.

18. Ta nije prokušan tko sam sebe preporuèuje, nego koga preporuèuje Gospodin.

Poglavlje 11

1. O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me!

2. Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaruèih vas s jednim mužem, kao èistu djevicu privedoh vas Kristu.

3. Ali se bojim da se - kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom - misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu.

4. Uistinu, ako tko doðe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanðelje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosÄite.

5. Smatram, eto, da ni u èemu nisam manji od "nadapostola".

6. Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima oèitovasmo.

7. Ili sam grijeh poèinio što sam vam - ponizujuæi sebe da se vi uzvisite - besplatno navješæivao Božje evanðelje?

8. Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret.

9. U oskudici su mi pomogla braæa koja doðoše iz Makedonije. U svemu sam se èuvao da vam ne budem težak, a i èuvat æu se.

10. Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neæe oduzeti u ahajskim krajevima.

11. Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade!

12. A što èinim, i dalje æu èiniti da izbijem izliku onima koji izliku traže ne bi li se s nama izjednaèili u onom èime se hvastaju.

13. Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove.

14. I nikakvo èudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anðela svjetla.

15. Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak æe im biti po djelima njihovim.

16. Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja nešto malo pohvalim.

17. Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti.

18. Buduæi da se mnogi hvale po ljudsku, i ja æu se hvaliti.

19. Ta rado podnosÄite bezumne, vi umni!

20. Da, podnosÄite ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije.

21. Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, èime se god tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja!

22. Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam!

23. Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - èesto.

24. Od Židova primio sam pet puta po èetrdeset manje jednu.

25. Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noæ i dan proveo sam u bezdanu.

26. Èesta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braæe;

27. u trudu i naporu, èesto u nespavanju, u gladu i žeði, èesto u postovima, u studeni i golotinji!

28. Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve.

29. Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram?

30. Treba li se hvaliti, svojom æu se slabošæu hvaliti.

31. Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem.

32. U Damasku namjesnik kralja Arete èuvaše grad damašèanski hoteæi me uhvatiti.

33. Ali kroz prozor spustiše me u košari preko zida te umakoh njegovim rukama.

5. Èovjek koji laska bližnjemu svome razapinje mrežu stopama njegovim.

6. U grijehu je zamka zlu èovjeku, a pravednik likuje i veseli se.

7. Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaæa spoznaju.