Biblija u jednoj godini.

Na 308. dan, 2. Makabejci 11 naglašava hrabrost i pravdu makabejskih vođa. Mudrost 11-12 nas nadahnjuje da razmišljamo o božanskom sudu i etičkom djelovanju, dok nas Mudre izreke 25:8-10 savjetuju da djelujemo razborito i razborito u osjetljivim situacijama.

1. Malo zatim kraljev skrbnik i roðak Lizija, koji je bio na èelu državnih poslova, vrlo teško podnoseæi posljednje dogaðaje,

2. skupi kojih osamdeset tisuæa pješaka i svekoliko svoje konjaništvo te krenu na Židove, u nakani da Grad uèini grèkim naseljem

3. i da Hram, poput svetišta poganskih naroda, podloži porezu i svake godine prodaje sveæenièku èast.

4. Nije nimalo mislio na Božju moæ: zanijelo ga mnoštvo njegovih pješaka i tisuæe konjanika te osamdeset njegovih slonova.

5. Upade u Judeju i približi se Betsuru, utvrðenu mjestu, udaljenu kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu.

6. Kad Makabej i njegovi doznaše da Lizija opsjeda tvrðave, poèeše plakati i liti suze, moleæi Gospodina da Izraelu pošalje dobroga anðela da ga spasi.

7. Nato Makabej prvi pograbi oružje i potaèe druge da se zajedno s njim izlože pogibli i pomognu svojoj braæi. Puni žara, srnuše zajedno.

8. Dok su se još nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na èelu konjanik u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oružjem.

9. Tada se svi zajedno zahvališe milosrdnom Bogu i toliko se ohrabriše da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti željezne zidove.

10. Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milošæu Gospodnjom stigao s neba.

11. Zagnaše se na neprijatelje kao lavovi, oboriše jedanaest tisuæa pješaka i tisuæu i šest stotina konjanika, a ostale natjeraše u bijeg.

12. Veæina se spasila, ali ranjeni i razoružani. Sam se Lizija spasio sramotnim bijegom.

13. Lizija nije bio nerazuman; razmišljao je o porazu koji je pretrpio i uvidio je da su Hebreji nepobjedivi jer im je suborac svesilni Bog.

14. Zato im poruèi da pod svim pravednim uvjetima pristanu na mir, a on æe kralja sklonuti da im postane prijatelj.

15. Makabej pristade na sve što je Lizija predlagao, jer mu bijaše stalo do opæeg dobra. A sam kralj odobri sve što je Makabej preko Lizije za Židove pismeno zatražio.

16. Pismo što ga je Lizija pisao Židovima glasilo je ovako: "Lizija pozdravlja židovski narod!

17. Vaši poslanici Ivan i Apsalom predali su mi niže prepisanu ispravu, preporuèujuæi njezin sadržaj.

18. Ja sam nato izvijestio kralja o onom s èime ga je trebalo upoznati, i on je odobrio sve što je bilo prihvatljivo.

19. Ako se, dakle, budete i dalje blagonaklono odnosili prema državnim probicima, ja æu ubuduæe nastojati da poradim za vaše dobro.

20. Ujedno sam vašim i svojim izaslanicima naložio da s vama rasprave o pojedinostima.

21. Da ste zdravo! Godine sto èetrdeset i osme, dvadeset i èetvrtoga Dioskora."

22. Kraljevo je pismo glasilo ovako: "Kralj Antioh pozdravlja brata Liziju.

23. Naš se otac preselio k bogovima, a mi želimo da nam se u kraljevstvu svatko nesmetano bavi svojim poslovima.

24. Èuli smo da Židovi ne prihvaæaju helenskih obièaja moga oca, nego vole svoj poseban naèin života i traže da im se dopusti da se ravnaju po posebnim zakonima.

25. Želeæi, dakle, da i taj narod bude nesmetan, odluèujemo da im se vrati Hram, tako da mogu slobodno živjeti po obièajima svojih predaka.

26. Zato æe biti dobro da im pošalješ poslanike koji æe s njima sklopiti ugovor, pa da se, znajuæi za našu odluku, raspoloženi i radosni late svojih poslova."

27. Kraljevo pismo židovskom narodu glasilo je ovako: "Kralj Antioh pozdravlja židovsko starješinstvo i ostale Židove.

28. Nadamo se da ste dobro, kako vam i želimo. I mi smo zdravi.

29. Menelaj nam je saopæio da se želite vratiti svojim domovima.

30. Svima onima koji se kuæama vrate do tridesetog Ksantika bit æe zajamèena nekažnjivost.

31. Židovi æe se služiti svojom posebnom hranom i zakonima kao i prije. Neka se nikome od njih više nikako ne dosaðuje zbog pogrešaka uèinjenih iz neznanja.

32. Ujedno vam šaljem Menelaja da vas umiri.

33. Da ste zdravo! Godine sto èetrdeset i osme, petnaestog Ksantika."

34. A i Rimljani su Židovima poslali pismo, koje glasi ovako: "Kvint Memije, Tit Manilije i Manije Sergije, rimski poslanici, pozdravljaju židovski narod.

35. Mi pristajemo na ono što vam je dopustio kraljev roðak Lizija.

36. O onome pak što je on smatrao da treba predložiti kralju na potvrdu - odmah dobro razmislite i pošaljite nam smjesta nekoga da bismo to mogli izložiti onako kako odgovara, jer putujemo u Antiohiju.

37. Zato se požurite i pošaljite ljude da i mi doznamo vaše mišljenje.

38. Da ste zdravo! Godine sto èetrdeset i osme, petnaestog dana mjeseca Dioskora."

Poglavlje 11

1. Ona im je pothvate k uspjehu vodila po ruci proroka svetog

2. kad su prohodili pustoš nenastanjenu i dizali šatore po bespuæima.

3. Opirahu se dušmanima i branjahu se od neprijatelja;

4. a kad su ožednjeli i tebe prizvali, napojiše se vode iz strme peæine i zagasiše žeð iz tvrda kamena.

5. I tako je ono èime su bili kažnjeni neprijatelji njihovi postalo njima dobroèinstvo kada bijahu u nevolji. [7a] Njima si, zbog njihove zapovijedi o èedomorstvu,

6. umjesto vjeènog izvora vode tekuæice, dao rijeku zamuæenu krvlju i blatom,

7. [7b] a svojima si, unatoè svakoj nadi, dao izobilje vode,

8. pokazavši im u žeði koja tada vladaše kakvom si kaznom kaznio neprijatelje njihove.

9. Jer su iz kušnje kojom si ih milostivo ukorio lako razabrali kakvim se mukama namuèiše bezbožnici kojima si u jarosti sudio.

10. Jer si njih iskušao, opominjuæi blago kao otac, dok si one kao strahoviti kralj ispitao i osudio.

11. Jednako su se muèili nazoèni i nenazoèni,

12. i dvostruka ih žalost obuzimaše i uzdisahu u sjeæanju na prošlost.

13. Kad èuše kako se ono što njima bijaše kazna obratilo Izraelcima u dobroèinstvo, osjetiše ruku Gospodnju;

14. i kad sve bi gotovo, divljahu se onomu koga su nekoæ izložili i s porugom ga odbili, jer njihova žeð bijaše sasvim razlièita od žeði pravednika.

15. Da ih kazniš za njihove nepravedne i bezumne misli, što ih zavedoše da štuju nerazumne gmazove i bijedne životinje, poslao si na njih, za kaznu, mnoštvo životinja nerazumnih

16. da bi spoznali kako se svatko kažnjava onim èime i sagriješi.

17. Tvoja svemoguæa ruka - koja je sazdala svijet od tvari bezobliène - mogla je poslati na njih mnoštvo medvjeda ili ljutih lavova,

18. ili novostvorene, još nepoznate, divlje zvijeri pune gnjeva kojima iz nozdrva plamen liže, ili rigaju pare smrdljive, ili siplju strašne iskre iz oèiju -

19. zvijeri kadre smožditi ih ne samo strašnim ujedom nego ih uništiti samom strahovitom pojavom.

20. Ali i bez svega toga mogli su pasti od jednog jedinog daha, gonjeni tvojom pravdom, otpuhani tvojom silinom. Ali ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri.

21. I jer ti je uvijek u vlasti tvoja silna snaga, tko se može oprijeti tvojoj jakoj mišici?

22. Sav je svijet pred tobom kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju.

23. A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali.

24. Jer ti ljubiš sva biæa i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio.

25. A kako bi išta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se održati ako ga ti nisi u život dozvao?

26. Ali ti štediš, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života,

Poglavlje 12

1. i tvoj je besmrtni duh u svemu.

2. Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove da se ostave zloæe i da se ufaju u tebe, Gospode!

3. Zamrzio si drevne stanovnike svoje Svete zemlje

4. jer su èinili zlodjela grozna u vradžbinama i obredima bezbožnim;

5. okrutne ubojice djece, žderaèe utrobe na gozbama mesa ljudskog, posveæenike s krvava pira,

6. roditelje ubojice biæa bespomoænih, odluèio si uništiti rukama otaca naših,

7. da najdraža ti od sviju zemalja primi dostojno naselje djece Božje.

8. Ipak si i njih poštedio kao ljude, jer si im pred vojskom svojom poslao ose kao preteèe da ih malo-pomalo istrijebe.

9. Premda si ih mogao, kao bezbožnike, predati u boju rukama pravednika ili strašnim zvijerima ili ih strogom rijeèju najedanput zatrti,

10. sudeæi im malo-pomalo, davao si mjesta pokajanju, premda si dobro znao da je to opak rod kojem je zloæa priroðena i da im se æud nikad neæe izmijeniti,

11. jer je to pleme odiskona bilo prokleto. A što si ostavio nekažnjene njihove grijehe, nije bilo od straha ni pred kim.

12. Jer tko bi tebi smio kazati: "Što si uèinio?" I tko se smije oprijeti sudu tvojemu? Ili te optužiti što si uništio narode koje si stvorio? Ili tko æe ustati protiv tebe kao branitelj nepravednih ljudi?

13. Jer, osim tebe, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo.

14. A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati protiv tebe u korist onih koje si kaznio.

15. I jer si pravedan, upravljaš svime pravedno, i nedostojno je moæi tvoje kazniti onoga koji kazne ne zaslužuje.

16. Jer moæ je tvoja naèelo pravice tvoje i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti.

17. Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moæi i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše.

18. Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom, jer kad god hoæeš, moæ ti je pri ruci.

19. A takvim si djelima narod svoj pouèio da pravednik ima biti èovjeèan; podario si sinovima svojim dobru nadu, jer daješ pokajanje za grijehe.

20. Jer kad si s tolikim obzirom i blagošæu kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce - dajuæi im vremena i prigode da se zloæe svoje okane -

21. kako li si brižno sudio sinove svoje, èijim si ocima dao divna obeæanja i prisegama i savezima!

22. Dok nas, dakle, koriš, dotle šibaš naše neprijatelje deset tisuæa puta strože, da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo i da oèekujemo milosrðe tvoje kada nam bude suðeno.

23. Zato si one koji su živjeli bezbrižnim i bezumnim životom namuèio njihovim vlastitim gnusobama.

24. Jer su odviše zabasali na krivim putovima i stali kao bogove štovati najgore i najprezrenije od životinja, zabludjeli kao djeca bez razbora.

25. Zato si im kao djeci bez razbora poslao kaznu rugla.

26. A jer ih nije pouèila kazna porugljiva, ubrzo iskusiše kaznu dostojnu Boga.

27. Jer kad vidješe da su im za kaznu te životinje koje štovahu kao bogove, rasrdiše se na njih zbog patnja koje im prouzrokovaše i spoznaše pravoga Boga, o kom prije nisu htjeli ništa èuti. Zato ih je i stigla najviša osuda.

8. Što su ti oèi vidjele ne iznosi prebrzo na raspru; jer što æeš uèiniti na koncu kad te opovrgne bližnji tvoj?

9. Kad si u parbi s bližnjim svojim, ne otkrivaj tuðe tajne,

10. da te ne izgrdi tko èuje i da ti se kleveta ne vrati.