Biblija u jednoj godini.

Na 252. dan pratimo narod u situacijama neposluha i otpora. Jeremija 43-44 pokazuje utjecaj neposluha božanskim uputama. Judita 15-16 primjer je hrabrosti i vjernosti Bogu suočene s neprijateljem. Izreke 17:17-20 ističu vrijednost istinskog prijateljstva i pravde, nudeći bezvremenska načela za naše ponašanje.

Poglavlje 43

1. Kad je Jeremija svemu narodu kazao sve rijeèi Jahve, Boga njihova, sve one rijeèi radi kojih ga je Jahve, Bog njihov, k njima poslao,

2. Azarja, sin Hošajin, i Johanan, sin Kareahov, i svi oni drski ljudi odgovoriše Jeremiji: "Laži nam govoriš. Nije te poslao Jahve da nam govoriš: 'Ne idite u Egipat da se ondje nastanite',

3. nego Baruh, sin Nerijin, podgovori te da nas predaš u ruke Kaldejcima koji æe nas pogubiti ili odvesti u sužanjstvo babilonsko!"

4. I Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici i sav narod ne poslušaše glasa Jahvina da ostanu u zemlji judejskoj.

5. Nego Johanan, sin Kareahov, i vojni zapovjednici povedoše sav ostatak Judin, one što se vratiše iz zemalja kamo bijahu izagnani, da se nastane u zemlji judejskoj:

6. muževe, žene i djecu i sve kraljevske kæeri i sve ljude koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavio kod Gedalije, sina Šafanova sina Ahikama, pa i proroka Jeremiju, i Baruha, sina Nerijina,

7. te se oni iseliše u Egipat, jer ne slušahu glasa Jahvina. I tako doðoše u Tafnis.

8. U Tafnisu doðe rijeè Jahvina Jeremiji:

9. "Uzmi u ruke velikoga kamenja i ugradi ga, pred svim Judejcima, meljtom u ploènik što je pred ulazom u faraonov dvor.

10. I reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Evo šaljem po slugu svojega Nabukodonozora, kralja babilonskoga. On æe postaviti prijestolje na ovo kamenje što sam ga ugradio i nad njim æe razapeti svoju nebnicu.

11. Da, doæi æe i udarit æe na zemlju egipatsku: Tko je za smrt, u smrt! Tko za izgnanstvo, u izgnanstvo! Tko za maè, pod maè!

12. On æe vatrom sažeæi hramove bogova egipatskih, spalit æe i izagnati bogove, oèistit æe zemlju egipatsku kao što pastir svoj plašt otrijebi od buha. I onda æe, nesmetan, odavde otiæi.

13. Porazbijat æe spomenike hrama Sunca koji je u Heliopolu, a hramove bogova egipatskih ognjem æe spaliti.'"

Poglavlje 44

1. Rijeè koja se javi Jeremiji za sve Judejce što življahu u zemlji egipatskoj, što življahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu.

2. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesreæu koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruševina, a u njima nitko više ne živi,

3. zbog nedjela njihovih što ih uèiniše da bi mene vrijeðali, polazeæi drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vaši, da im kade i da im služe.

4. A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam kažu: 'Ne èinite tih gnusoba koje su mi ogavne!'

5. Ali me oni nisu slušali, niti su uho svoje priklonili da se okane zloæe svoje i prestanu kaditi tuðim bogovima.

6. Zato se izli gnjev moj i srdžba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvoriše u pustoš i razvaline, kao što su danas.

7. Zašto sami svaljujete na se tako golemu nesreæu" - govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - "te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve muško i žensko, djecu i dojenèad, te vam ni ostatka ostati neæe,

8. jer me vrijeðate djelima ruku svojih, kadeæi tuðim bogovima u zemlji egipatskoj, u koju ste došli prebivati, a bit æete iskorijenjeni i postat æete kletva i ruglo meðu svim narodima na zemlji?

9. Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva judejskih, bezakonja knezova svojih i žena njihovih i bezakonja svoja, bezakonja žena svojih, poèinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim?

10. Do dana današnjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu živjeli po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima vašim."

11. Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okreæem svoje lice vama, na nesreæu vašu, da zatrem svu zemlju judejsku.

12. Odnijet æu ostatak Judeje koji je odluèio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi æe izginuti u zemlji egipatskoj, past æe od maèa, od gladi æe pogibati, poginut æe svi, malo i veliko, pomrijet æe od maèa i gladi, i bit æe prokletstvo, užas, kletva i poruga.

13. Kaznit æu sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem: maèem, glaðu i kugom.

14. A od ostatka Judeje koji je došao da se stani u Egiptu, nitko neæe uteæi ni preživjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im duše èeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neæe vratiti, osim izbjeglica."

15. I tada svi muškarci koji su znali da im žene kade tuðim bogovima, i sve nazoène žene, u velikom mnoštvu, i sav narod što življaše u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovoriše Jeremiji:

16. "Rijeèi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slušamo;

17. naprotiv, i dalje æemo se držati zadane rijeèi: kadit æemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi èinili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreæa.

18. Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od maèa i gladi pogibali."

19. A žene rekoše: "Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih muževa peèemo kolaèe u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?"

20. Tada Jeremija svemu narodu, muškarcima i ženama, i svim ljudima koji su mu tako govorili reèe:

21. "Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan što ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vaši, vaši kraljevi, knezovi i puk zemaljski?

22. Jahve više nije mogao podnositi zlodjela vaših i gnusoba koje poèiniste, i zato se zemlja vaša pretvorila u pustoš i ruševine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao što je i danas.

23. Zbog toga što ste, prinoseæi tamjan, zgriješili Jahvi, što Jahvina glasa ne slušaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i svjedoèanstava ne držaste, snaðe vas ova nevolja, kakva je danas."

24. Zatim reèe Jeremija svemu narodu, osobito ženama: "Èujte rijeè Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj:

25. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Vi žene, ono što vaša usta obeæaju, to vaše ruke moraju i izvršiti. Rekoste: 'Mi æemo se tvrdo držati zavjeta što ih uèinismo: kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice.' Držite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno ljevanice!

26. Ali èujte zato rijeè Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,' govori Jahve. 'U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neæe više izustiti mojega imena; nitko neæe reæi: 'Živoga mi Jahve!'

27. Evo, bdim nad njima, na nesreæu, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski što su u zemlji egipatskoj poginut æe od maèa i gladi do potpunog istrebljenja.

28. I bit æe malo onih koji æe izbjeæi maèu i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda æe sav ostatak judejski, svi koji doðoše u zemlju egipatsku da ondje žive, spoznati èija rijeè vrijedi, moja ili njihova.

29. A ovo neka vam bude znamenje - rijeè je Jahvina - da æu vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da æe se vama na nesreæu ispuniti prijetnje moje protiv vas.'

30. Ovako govori Jahve: 'Gle, predat æu faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, baš kao što sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.'"

Poglavlje 15

1. I oni koji su se još nalazili u šatorima, kad su èuli što se dogodilo, skameniše se.

2. Uhvati ih strava i strah te ne bijaše èovjeka koji bi ostao uza svoga bližnjega, nego se svi bezglavo razbježaše po svim brdima i ravnicama.

3. I oni koji se bijahu utaborili u brdovitom kraju oko Betulije nagoše u bijeg. Tada se Izraelci sa svim svojim ratnicima baciše na njih.

4. Ozija posla u Betomastaim, Bebe, Kobe, Kolu i na sve podruèje Izraela skoroteèe s porukom o onome što se dogodilo: neka svi nasrnu na neprijatelje te ih unište.

5. Èim to doznaše, svi sinovi Izraelovi jednodušno udariše na njih te su ih tukli sve do Hobe. Tako uèiniše i oni koji su pristigli iz Jeruzalema i sa svih brda, jer je i njima javljeno što se dogodilo u neprijateljskom taboru. Žitelji Gileada i Galileje udariše zatim s boka te su ih žestoko tukli sve dok ne umakoše u Damask i njegove krajeve.

6. Ostali stanovnici Betulije nasrnuše na tabor Asiraca, oboriše ga te nagrabiše bogat plijen.

7. Vrativši se s pokolja, sinovi Izraelovi zagospodariše preostalim. I sela i gradiæi po brdima i ravnicama domogoše se silna plijena; bijaše ga doista mnogo.

8. Veliki sveæenik Joakim i starješine sinova Izraelovih koji su živjeli u Jeruzalemu doðoše da se dive dobroèinstvu što ga Gospod uèini Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave.

9. Kad uðoše u kuæu njezinu, svi je jednodušno blagosloviše govoreæi: "Ti si slava Jeruzalema! Ti si najviši ponos Izraela! Ti si uzvišena dika roda našega!

10. Rukom svojom sve si to uèinila, Izraelu dobra pribavila, Bogu samom time omiljela! Blagoslovljena da si na vjeèna vremena od Gospoda Svevladara." A sav narod reèe: "Amen!"

11. Trideset je dana narod pljaèkao tabor. Juditi dadoše šator Holofernov, svu srebrninu, naslonjaèe, posuðe i sav njegov namještaj. Ona uze sve to, natovari svoju mazgu, zatim dade upregnuti svoja kola te ih napuni.

12. Sve su žene Izraelove trèale da je vide, hvalile je i plesove izvodile u èast njezinu. Onda ona uze bršljane u ruke i pokloni ih ženama koje su je pratile.

13. Zatim se ona i njezine pratilice ovjenèaše maslinovim granèicama. Ona je stupala na èelu naroda i predvodila žene u plesu; slijedili su je Izraelci naoružani, okiæeni vijencima i s hvalospjevom na usnama.

14. Usred sveg Izraela Judita zapjeva ovu zahvalnicu, a sav je narod glasno prihvatio taj hvalospjev.

Poglavlje 16

1. Judita zapjeva: "Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u èast, velièajte i zazivajte Ime njegovo!

2. Jer Gospod Bog što dokonèava ratove, da bi udario tabor svoj usred naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih.

3. Asur siðe s planina sjevernih, doðe sa silnom vojskom svojom. Mnoštvo njihovo potoke zakrèi, konji njihovi bregove prekriše.

4. Kaza da æe kraj moj zapaliti, moje mladiæe maèem isjeæi, o tlo razmrskati moju dojenèad, kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje djevice.

5. Gospod Svevladar svlada ih rukom žene jedne!

6. Nisu im mladiæi silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili, divovi silni nisu ga napali, nego Judita, kæi Merarijeva, ljepotom svoga lica njega uništi!

7. Ona svuèe udovièke haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza lice mašæu mirisnom,

8. na kose prevjes stavi, lanene halje uze da ga opèini.

9. Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena dušu mu zarobi, maè mu kroza šiju proðe.

10. Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti.

11. Tad viknuše ponizni moji, a oni se prepadoše, nemoæni moji, a oni se prestraviše; podigoše glas, a oni u bijeg nagoše!

12. Djevojèica sasjekoše ih sinovi, pobiše ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga pogiboše.

13. Bogu svom pjevat æu pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv!

14. Sva stvorenja tvoja tebi neka služe, jer ti samo reèe, i postadoše; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje.

15. Planine æe se iz temelja s vodama potresti, hridi æe se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti æeš i tada milostiv biti.

16. Neznatna ti je svaka žrtva na ugodan miris, još neznatnija pretilina paljenice, ali tko se boji Gospoda - velik je zauvijek.

17. Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit æe ih na dan Suda: poslat æe oganj i crve u meso njihovo, a oni æe u boli jaukati zauvijek."

18. Kada doðoše u Jeruzalem, pokloniše se Bogu, a pošto se narod oèisti, prinesoše paljenice, dragovoljne prinose i darove.

19. Judita posveti kao "herem" sve Holofernove predmete koje joj puk bijaše predao i svilene tkanine koje bijaše uzela s postelje njegove.

20. Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred Svetištem i Judita je ostala s njima.

21. A nakon tih dana svaki se vrati na svoju baštinu. Judita se povuèe u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji.

22. Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga èovjeka u sve dane života svojega otkad joj umrije muž Manaše i bi pridružen narodu svome.

23. Starjela je i u domu muža svojega postigla dob od sto i pet godina. Sluškinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopaše je u peæini Manašea, muža njezina.

24. Dom Izraelov oplakivaše je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra roðacima svojim i roðacima muža svojega Manašea.

25. U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bijaše nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.

17. Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.

18. Nerazuman èovjek daje ruku i jamèi pred svojim bližnjim.

19. Grijeh ljubi tko ljubi svaðu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast.

20. Opak srcem ne nalazi sreæe, i komu je jezik zao, zapada u nesreæu.