Biblija u jednoj godini.

Sto dvadeset i osmog dana, 2. Samuelova 10 opisuje Davidov rat protiv Amonaca i njihovih saveznika. 1. Ljetopisa 13 opisuje pripreme za pobožno donošenje Kovčega Saveza u Jeruzalem. Psalam 31 poziva nas da se uzdamo u Boga kao sigurno utočište, učeći nas da ustrajemo čak i suočeni s nedaćama.

1. Poslije toga umrije Nahaš, kralj Amonaca, a zakralji se njegov sin Hanun mjesto njega.

2. A David reèe u sebi: "Želio bih iskazati ljubav Nahaševu sinu Hanunu, kao što je njegov otac iskazao meni." Zato David posla svoje sluge da mu izraze suæut zbog njegova oca. Ali kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca,

3. rekoše knezovi Amonaca svome gospodaru Hanunu: "Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze suæut zato što bi htio iskazati èast tvome ocu? Nije li možda zato David poslao svoje ljude k tebi da razvide grad da bi doznao njegovu obranu i potom ga oborio?"

4. Tada Hanun pograbi Davidove sluge, obrija im pola brade i skrati im haljine dopola, sve do zadnjice, i posla ih natrag.

5. Kad su to javili Davidu, posla on èovjeka pred njih, jer su ti ljudi bili teško osramoæeni, i poruèi im: "Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada, pa se onda vratite!"

6. Tada Amonci uvidješe da su se omrazili s Davidom; zato Amonci poslaše glasnike da za plaæu unajme Aramejce iz Bet Rehoba i Aramejce iz Sobe, dvadeset tisuæa pješaka, zatim kralja Maake, tisuæu ljudi, i ljude iz Toba, dvanaest tisuæa vojnika.

7. Kad je David to èuo, posla Joaba s vojskom i izabranim junacima.

8. Amonci iziðoše i svrstaše se u bojni red pred gradskim vratima, dok su Aramejci iz Sobe i iz Rehoba i ljudi iz Toba i iz Maake stajali zasebno na polju.

9. Vidjevši postavljene bojne redove prema sebi sprijeda i straga, probra Joab najvrsnije meðu Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima.

10. Ostalu vojsku predade bratu Abišaju da je svrsta prema Amoncima.

11. I reèe mu: "Ako Aramejci budu jaèi od mene, onda ti meni priskoèi u pomoæ; ako Amonci budu jaèi od tebe, ja æu tebi pohrliti u pomoæ.

12. Budi hrabar i junaèki se držimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka uèini što je dobro u njegovim oèima."

13. Tada se Joab i vojska koja je bila s njim poèeše primicati da udare na Aramejce, ali oni pobjegoše pred njima.

14. Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umakoše i oni ispred Abišaja i povukoše se u grad. Tada Joab odustane od rata protiv Amonaca i vrati se u Jeruzalem.

15. Kad su Aramejci vidjeli gdje su ih Izraelci razbili, sabraše ponovo svoje èete.

16. Hadadezer posla glasnike i sabra Aramejce što su s one strane rijeke. Ovi doðoše u Helam pod vodstvom Šobaka, vojvode Hadadezerove vojske.

17. Pošto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, prešavši preko Jordana, doðe u Helam. Aramejci se svrstaše protiv Davida i zametnuše s njime boj.

18. Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam stotina konja od bojnih kola i èetrdeset tisuæa pješaka; pogubi i njihova vojvodu Šobaka te je ondje umro.

19. A kad svi kraljevi, Hadadezerovi vazali, vidješe da ih je razbio Izrael, sklopiše mir s Izraelom i poèeše mu služiti. A Aramejci se više nisu usuðivali pomagati Amoncima.

1. David je vijeæao s tisuænicima, stotnicima i sa svim voðama.

2. I reèe on svemu zboru Izraelovu: "Ako vam je pravo te ako je naš Bog Jahve odluèio tako, poslat æemo glasnike k svojoj ostaloj braæi u svim izraelskim zemljama, a tako i sveæenicima s njima i levitima po gradovima pašnjaka njihovih, da se ujedine s nama.

3. Prenijet æemo k sebi Kovèeg svoga Boga, jer ga nismo doista tražili za Šaulovih dana."

4. Sav zbor odluèi da se tako uèini, jer je to bilo pravo u oèima svega naroda.

5. Tako je David sabrao sav narod Izraelov od Egipatskoga Šihora pa do Ulaza u Hamat da donesu Kovèeg Božji iz Kirjat Jearima.

6. Pošao je David sa svim Izraelom u Baalu, u Kirjat Jearim, koji je u Judi, da odande ponesu Kovèeg Božji nazvan imenom Jahve, koji stoluje nad kerubinima.

7. Povezli su Kovèeg Božji na novim kolima iz Abinadabove kuæe; a Uza i Ahjo upravljali su kolima.

8. David i sav Izrael igrali su pred Bogom iz sve snage pjevajuæi uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, cimbala i truba.

9. Kad su došli do Kidonova gumna, posegnu Uza rukom da pridrži Kovèeg jer ga volovi umalo ne prevrnuše.

10. Ali se Jahve razgnjevio na Uzu i udario ga zato što je pružio ruku prema Kovèegu. Umro je ondje pred Bogom.

11. Davidu bijaše žao što je Jahve onako udario Uzu i on prozva ono mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas.

12. Toga se dana David uplaši Boga i reèe: "Kako æu donijeti k sebi Kovèeg Božji?"

13. Nije dao svratiti Kovèega k sebi u Davidov grad nego ga skloni u kuæu Obed-Edoma Gitejca.

14. I ostade Kovèeg Božji kod Obed-Edomove obitelji, u njegovoj kuæi, tri mjeseca. Jahve stoga blagoslovi Obed-Edomovu kuæu i sve što je imao.

1. Zborovoði. Psalam. Davidov.

2. Tebi se, Jahve, utjeèem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi!

3. Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrðava spasenja.

4. Jer ti si hrid moja, tvðava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj.

5. Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utoèište.

6. U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni.

7. Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam.

8. Radosno æu klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj.

9. Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo.

10. Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo.

11. Život mi se troši u gorèini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule.

12. Dušmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima strašilo; koji me vide vani, bježe od mene.

13. Nestalo me k'o mrtvaca iz sjeæanja ljudi, postadoh k'o razbijena posuda.

14. Èujem šaputanje mnogih, užas odasvud: sastaju se protiv mene i smišljaju kako da mi život oduzmu.

15. A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!

16. U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone!

17. Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.

18. Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah! Neka se postide zlotvori, nek' u Podzemlju zamuknu.

19. Nek' zanijeme usne lažljive koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno.

20. O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju èuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utjeèu naoèigled sinovima èovjeèjim.

21. Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih.

22. Blagoslovljen Jahve jer me obasu èudesnom dobrotom u gradu tvrdom.

23. U tjeskobi svojoj veæ mišljah: "Odbaèen sam od pogleda tvoga." Ali ti si èuo glas mog zaziva dok sam tebi vapio.

24. Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: èuva Jahve svoje vjernike, a po zasluzi vraæa onima koji postupaju oholo.

25. Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!