Poglavlje 1
1. U poèetku stvori Bog nebo i zemlju.
2. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.
3. I reèe Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.
4. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
5. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noæ. Tako bude veèer, pa jutro - dan prvi.
6. I reèe Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako.
7. Bog naèini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.
8. A svod prozva Bog nebo. Tako bude veèer, pa jutro - dan drugi.
9. I reèe Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako.
10. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.
11. I reèe Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.
12. I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.
13. Tako bude veèer, pa jutro - dan treæi.
14. I reèe Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luèe dan od noæi, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,
15. i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako.
16. I naèini Bog dva velika svjetlila - veæe da vlada danom, manje da vlada noæu - i zvijezde.
17. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,
18. da vladaju danom i noæu i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
19. Tako bude veèer, pa jutro - dan èetvrti.
20. I reèe Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako.
21. Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
22. I blagoslovi ih govoreæi: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!"
23. Tako bude veèer, pa jutro - dan peti.
24. I reèe Bog: "Neka zemlja izvede živa biæa, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako.
25. I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
26. I reèe Bog: "Naèinimo èovjeka na svoju sliku, sebi slièna, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"
27. Na svoju sliku stvori Bog èovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.
28. I blagoslovi ih Bog i reèe im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!"
29. I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!
30. A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako.
31. I vidje Bog sve što je uèinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude veèer, pa jutro - dan šesti.
Poglavlje 2
1. Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.
2. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje uèini. I poèinu u sedmi dan od svega djela koje uèini.
3. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poèinu od svega djela svoga koje uèini.
4. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,
5. još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo èovjeka da zemlju obraðuje.
6. Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.
7. Jahve, Bog, napravi èovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane èovjek živa duša.
8. I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti èovjeka koga je napravio.
9. Tada Jahve, Bog, uèini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
10. Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u èetiri kraka.
11. Prvom je ime Pišon, a optjeèe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.
12. Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.
13. Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjeèe svu zemlju Kuš.
14. Treæa je rijeka Tigris, a teèe na istok od Ašura; èetvrta je Eufrat.
15. Jahve, Bog, uzme èovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obraðuje i èuva.
16. Jahve, Bog, zapovjedi èovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
17. ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo æeš umrijeti!"
18. I reèe Jahve, Bog: "Nije dobro da èovjek bude sam: naèinit æu mu pomoæ kao što je on."
19. Tada Jahve, Bog, naèini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih èovjeku da vidi kako æe koju nazvati, pa kako koje stvorenje èovjek prozove, da mu tako bude ime.
20. Èovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No èovjeku se ne naðe pomoæ kao što je on.
21. Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na èovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
22. Od rebra što ga je uzeo èovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede èovjeku.
23. Nato èovjek reèe: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od èovjeka kad je uzeta!"
24. Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit æe njih dvoje jedno tijelo.
25. A bijahu oboje goli - èovjek i njegova žena - ali ne osjeæahu stida.
