Biblija u jednoj godini.

Šezdeset i prvog dana plana vidimo ljudsku slabost suočenu s božanskom opskrbom. U Brojevima 11, narod se žali na manu, a Mojsije vapi Gospodinu za pomoć. Bog odgovara slanjem prepelica, ali i kažnjava nezahvalnost. U Ponovljenom zakonu 10, Mojsije podsjeća na obnovu saveza i poziv da se bojimo i ljubimo Boga svim srcem. Psalam 33 vodi nas da hvalimo Stvoritelja zbog Njegove pravednosti i vječne vjernosti.

1. I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to èu Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi meðu njima i spali jedan kraj tabora.

2. Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utiša.

3. Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih.

4. Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje govoreæi: "Tko æe nas nasititi mesom?

5. Sjeæamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prÓase, luka i èešnjaka.

6. Sad nam život vene; nema nièega, osim mÓane, pred našim oèima."

7. MÓana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij.

8. Narod išao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploèi ili stÓupao u stÓupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolaèe. Okus joj bijaše kao okus kolaèa zgotovljena u ulju.

9. Kad bi se noæu spuštala rosa po taborištu, s njome bi se spustila i mÓana.

10. Mojsije je slušao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj šator. Gnjev Jahvin žestoko planu i Mojsije se ražalosti.

11. "Zašto zlostavljaš slugu svoga?" - upravi Mojsije rijeè Jahvi. "Zašto nisam stekao milost u tvojim oèima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda?

12. Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: 'Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojenèe, u zemlju što sam je pod zakletvom obeæao njihovim oèevima!'

13. Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plaèe oko mene govoreæi: 'Daj nam mesa da jedemo!'

14. Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za me.

15. Ako æeš ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim oèima, da više ne gledam svoga jada."

16. Onda Jahve reèe Mojsiju: "Skupi mi sedamdeset muževa izmeðu starješina izraelskih za koje znaš da su starješine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u Šator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom.

17. Ja æu siæi i ondje s tobom govoriti; uzet æu nešto duha koji je na tebi i stavit æu ga na njih. Tako æe s tobom nositi teret naroda da ga ne nosiš sam.

18. Nadalje, kaži narodu: Za sutra se posvetite i jest æete mesa, jer ste mrmljali u uši Jahvi govoreæi: 'Tko æe nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.' Jahve æe vam, dakle, dati mesa da jedete.

19. Neæete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana,

20. nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je meðu vama mrmljajuæi pred njim rijeèima: 'Zašto smo uopæe odlazili iz Egipta!'"

21. "Naroda u kojemu se nalazim", odgovori Mojsije, "ima šest stotina tisuæa pješaka, a ti kažeš: 'Mesa æu im dati da jedu mjesec dana.'

22. Može li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?"

23. Jahve reèe Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad æeš vidjeti hoæe li se obistiniti moja rijeè ili neæe."

24. Mojsije izaðe i kaza narodu Jahvine rijeèi. Onda skupi sedamdeset muževa izmeðu narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora.

25. Jahve siðe u oblaku i poèe s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh poèinu na njima, poèeše prorokovati, ali to više nikad ne uèiniše.

26. Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima poèinuo - bili su i oni meðu upisanima, premda nisu došli u tabor - te poèeše u taboru prorokovati.

27. Neki mladiæ otrèa te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", reèe, "prorokuju u taboru!"

28. Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reèe: "Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!"

29. Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!"

30. Potom se Mojsije i starješine izraelske vrate u tabor.

31. Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje.

32. Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noæ i cio sutrašnji dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset homera.

33. Zatim ih razastriješe oko tabora. Meso još bijaše meðu njihovim zubima - još ga nisu prožvakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv naroda: Jahve udari narod strašnim pomorom.

34. Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji se bijahu polakomili.

35. Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u Haserotu.

1. U to vrijeme Jahve mi reèe: 'Iskleši dvije kamene ploèe kao i prijašnje pa se popni k meni na brdo; a napravi i drveni kovèeg.

2. Na ploèe æu napisati rijeèi koje su bile na prvim ploèama što si ih razbio. A onda ih položi u kovèeg.'

3. Naèinih kovèeg od bagremovine, isklesah dvije kamene ploèe kao što bijahu prve, pa se, s dvjema ploèama u ruci, popeh na brdo.

4. I napisa na te ploèe, kao i prije, Deset rijeèi koje vam je Jahve rekao na brdu, isred ognja, na dan zbora. Onda ih Jahve dade meni.

5. Okrenuh se i siðoh s brda. Položih ploèe u kovèeg koji bijah napravio. I stadoše ondje, kako mi je Jahve naredio.

6. Od Beerota sinova Jaakanovih odoše Izraelci u Moseru. Ondje umrije Aron i ondje bi pokopan. Sveæenikom mjesto njega postade njegov sin Eleazar.

7. Odande odoše u Gudgodu; iz Gudgode u Jotbatu, u kraj bogat potocima.

8. U to vrijeme odvoji Jahve pleme Levijevo da nosi Kovèeg saveza Jahvina; da pred Jahvom stoji u njegovoj službi te da u njegovo ime blagoslivlja, kako radi i danas.

9. Stoga Levi nema udjela ni baštine sa svojom braæom: Jahve je njegova baština, kako mu je Jahve, Bog tvoj, i rekao.

10. Na brdu sam ostao, kao i prvi put, èetrdeset dana i èetrdeset noæi. I usliša me Jahve i taj put; nije htio da te uništi,

11. nego mi Jahve reèe: 'Ustaj! Idi pred ovim narodom da uðu i zaposjednu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da æu im je dati.'

12. Dakle, Izraele, što od tebe traži Jahve, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i služiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom;

13. da držiš Jahvine zapovijedi i njegove zakone što ti ih danas za tvoje dobro dajem.

14. Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima, zemlja i sve što je na njoj.

15. Ali Jahvi samo vaši oci omilješe i poslije njih izabrao je vas, potomke njihove, izmeðu svih naroda, kako je i danas.

16. Srce svoje obrežite; šiju više ne ukruæujte!

17. Jer Jahve, Bog vaš, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i strašan, koji nije pristran i ne da se podmititi;

18. daje pravdu siroti i udovici; ljubi pridošlicu, daje mu hranu i odjeæu.

19. Ljubite i vi pridošlicu, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj.

20. Boj se Jahve, Boga svojeg; njemu služi; uza nj se priljubi; njegovim imenom priseži.

21. On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe uèinio velika i èudesna djela što su ih vidjele tvoje oèi.

22. Tvojih otaca, kad su se spustili u Egipat, bješe samo sedamdeset, a sad je Jahve, Bog tvoj, uèinio te vas ima kao zvijezda na nebu.

1. Pravednici, Jahvi klièite! Hvaliti ga pristoji se èestitima.

2. Slavite Jahvu na harfi, na liri od deset žica velièajte njega!

3. Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratite poklicima.

4. Jer prÓava je rijeè Jahvina i vjernost su sva djela njegova.

5. On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine.

6. Jahvinom su rijeèju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.

7. Vodu morsku on sabire kao u mješinu i bezdane stavlja u spremišta.

8. Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici svijeta!

9. Jer on reèe - i sve postade, naredi - i sve se stvori.

10. Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima.

11. Naum Jahvin dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljena do koljena.

12. Blago narodu kojemu je Jahve Bog, Narodu koji on odabra sebi za baštinu!

13. Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove èovjeèje.

14. Iz svoga prebivališta motri sve stanovnike zemaljske:

15. on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova.

16. Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velika sila junaka.

17. Isprazno se od konja nadati spasenju, jaèina njegova ne izbavlja.

18. Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:

19. da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi.

20. Naša se duša Jahvi nada, on je pomoæ i zaštita naša.

21. Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo.

22. Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama, kao što se mi u tebe uzdamo!