Biblija u jednoj godini.

Na 338. dan, Djela apostolska 17 nam pokazuju Pavla kako propovijeda u Solunu i Ateni, proglašavajući uskrslog Krista Židovima i poganima. 1. Korinćanima 15 uči o središnjoj važnosti Kristovog uskrsnuća za kršćansku vjeru. Izreke 28:16-18 pojačavaju razliku između pravednika i zlih, ističući sigurnost koja dolazi od slijeđenja Božje mudrosti.

1. Prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga.

2. Po obièaju uðe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama.

3. Tumaèio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješæujem."

4. Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena.

5. Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uliènjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuæu Jasonovu tražeæi da se Pavao i Sila izvedu pred narod.

6. Kako ih ne naðoše, odvukoše Jasona i neke od braæe pred gradske glavare vièuæi: "Evo i ovdje onih koji pobuniše sav svijet.

7. Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj - Isus."

8. Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to èuli

9. te oni od Jasona i ostalih uzeše jamèevinu pa ih pustiše.

10. Braæa su pak brže-bolje noæu odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoše u židovsku sinagogu.

11. Ovi su Židovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Rijeè sa svom spremnošæu i danomice istraživali Pisma, da li je to tako.

12. Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih grèkih žena i muževa.

13. Ali kad su solunski Židovi doznali da Pavao i u Bereji navješæuje rijeè Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu.

14. Braæa tada brže-bolje uputiše Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostadoše ondje.

15. Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseæi Sili i Timoteju zapovijed da što prije doðu k njemu.

16. Dok ih je u Ateni išèekivao, ogorèi se Pavao u duši promatrajuæi kako je grad pokumiren.

17. Meðutim raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli.

18. Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoièkih filozofa. Jedni su govorili: "Što bi htjela reæi ta èavka?" Drugi pak: "Navješæuje, èini se, neke tuðe bogove." Jer navješæivaše Isusa i uskrsnuæe.

19. Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk nauèavaš?

20. Èudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti."

21. Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti.

22. Tada Pavao stade posred Areopaga i reèe: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni.

23. Doista, prolazeæi i promatrajuæi vaše svetinje naðoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješæujem."

24. "Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima;

25. i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve.

26. Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi odreðena vremena i meðe prebivanja njihova

27. da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas.

28. U njemu doista živimo, mièemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: "Njegov smo èak i rod!"

29. "Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slièno zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijeæem i maštom ljudskom."

30. "I ne obaziruæi se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate

31. jer ustanovi Dan u koji æe suditi svijetu po pravdi, po Èovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih."

32. Kad èuše "uskrsnuæe od mrtvih", jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: "Još æemo te o tom slušati!"

33. Tako se Pavao povuèe od njih.

34. Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; meðu njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima.

1. Dozivljem vam, braæo, u pamet evanðelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite,

2. po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste.

3. Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima;

4. bi pokopan i uskrišen treæi dan po Pismima;

5. ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici.

6. Potom se ukaza braæi, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; veæina ih još i sada živi, a neki usnuše.

7. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.

8. Najposlije, kao nedonošèetu, ukaza se i meni.

9. Da, ja sam najmanji meðu apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju.

10. Ali milošæu Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom.

11. Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.

12. No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki meðu vama govore da nema uskrsnuæa mrtvih?

13. Ako nema uskrsnuæa mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo.

14. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.

15. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedoèismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju.

16. Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo.

17. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.

18. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše.

19. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.

20. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!

21. Doista po èovjeku smrt, po Èovjeku i uskrsnuæe od mrtvih!

22. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako æe i u Kristu svi biti oživljeni.

23. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku;

24. potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu.

25. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje.

26. Kao posljednji neprijatelj bit æe obeskrijepljena Smrt

27. jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio.

28. I kad mu sve bude podloženo, tada æe se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.

29. Što onda èine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopæe ne uskršavaju, što se krste za njih?

30. Što se onda i mi svaki èas izlažemo pogiblima?

31. Dan za danom umirem, tako mi slave vaše, braæo, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našem!

32. Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist? Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti.

33. Ne varajte se: "Zli razgovori kvare dobre obièaje."

34. Otrijeznite se kako valja i ne griješite jer neki, na sramotu vam kažem, ne znaju za Boga.

35. Ali reæi æe netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li æe tijelom doæi?

36. Bezumnièe! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre.

37. I što siješ, ne siješ tijelo buduæe, veæ golo zrno, pšenice - recimo - ili èega drugoga.

38. A Bog mu daje tijelo kakvo hoæe, i to svakom sjemenu svoje tijelo.

39. Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo èovjeèje, drugo tijelo stoke, drugo tijelo ptièje, a drugo riblje.

40. Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih.

41. Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju.

42. Tako i uskrsnuæe mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti;

43. sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi;

44. sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno.

45. Tako je i pisano: Prvi èovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam - duh životvorni.

46. Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno.

47. Prvi je èovjek od zemlje, zemljan; drugi èovjek - s neba.

48. Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski.

49. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit æemo i sliku nebeskoga.

50. A ovo, braæo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti.

51. Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše neæemo usnuti, ali svi æemo se izmijeniti.

52. Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit æe - i mrtvi æe uskrsnuti neraspadljivi i mi æemo se izmijeniti.

53. Jer ovo raspadljivo treba da se obuèe u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuèe u besmrtnost.

54. A kad se ovo raspadljivo obuèe u neraspadljivost i ovo smrtno obuèe u besmrtnost, tada æe se obistiniti rijeè napisana: Pobjeda iskapi smrt.

55. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?

56. Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon.

57. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!

58. Tako, braæo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajuæi da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.

16. Nerazuman knez èini mnoga nasilja, a koji mrzi lakomost, dugo živi.

17. Onaj koga tišti krvna krivica, do groba bježi: ne zaustavljajte ga.

18. Spasava se tko živi pravedno, tko se koleba izmeðu dva puta, propada na jednom od njih.